Sjećam se kad je TBF izbacio “Umjetnost zdravog đira” i preemocionalan sam da bih o tome pisao suvislo. Ipak, jedna pjesma i to “101 dalmatinac” neobično je odskakala i nevjerojatno precizno pogodila ritam i dinamiku Splita 90-ih. Uspjelo je to i svim ostalim pjesmama na ovom klasiku od ploče, ali ova se izdvajala zbog gostovanja nekolicine ne TBF-ovaca.

Bilo je to bahato hvalisanje briljantno posloženo u mediteranski hip hop celofan koje je kroz jednostavne i mudre doskočice uspjelo dočarati splitsku mladost u tom vremenu. Sjetio sam se te pjesme kad sam prije pet-šest godina slušao Dječake i njihovu “Krek Kuću” gdje su gostovali Neki Tvrdi Likovi i pomislio sam kako je to verzija 101 dalmatinca za Split 21. stoljeća.

Tu je šira publika mogla dobiti prvi uvid u fenomen u koji će se pretvoriti – Krešo Bengalka!

I dok je Papi Batina ostao najveća engima hrvatskog hip hopa, a Vuk Oreb postao sinonim za dalmatinski swag kroz Kišu Metaka, Krešo je uz Kišu Metaka i suradnju sa Žuvijem, uspio izgurati i solo karijeru te zbog jedinstvenog zvuka, flow-a i tematike postao jedan od najekspomniranijih MC-jeva na balkanskoj rap sceni.

Mutna granica između stvarnosti i fikcije

Svaka čast svima, ali meni je najdraže solirati – komentirao je nedavno Krešo u jednom od intervjua uoči nadolazećeg albuma Split ZOO koji je najavljen za veljaču 2018. Bengalka neće svima baš najbolje sjesti jer je sirov i agresivan, na trenutke jako uvredljiv i za određene trenutke iznimno neprihvatljiva glazbena podloga (provao sam za Božić 2017) te uspješno uspijeva zamaskirati granicu između fikcije i stvarnosti.

Možda je i bolje da ne znamo kada Bengalka prepričava biografsku anegdotu, a kada radi crnohumornu satiru urbane svakodnevnice, ali tko god je zakoračio u Split u proteklih desetak godina vrlo dobro može potvrditi agresivnu, mračnu, solipsističku i hermetički zatvorenu realnost ovog dalmatinskog grada koja se probija kroz nabrijane matrice Krešinih pjesama.

Sa svojim Alpha Ind jaknama, Adidas odjećom i nezaobilaznom vespom, Krešo Bengalka se pretvorio u mnogo više od običnog huliganskog manekena i poster boya za navijačkiu subkulturu. Bengalka je danas autor koji je, voljeli mi to ili ne, svojevrsni gradski kroničar koji minuciozno i hiperrealistično uspijeva opjevati neopjevani dio Splita. Onaj koji nećete vidjeti u brošurama turističke zajednice, klapskim motivima i promotivnim video spotovima.

Snažan i jedinstven umjetnički identitet

“Prika, u mom kvartu nema knjižnica. Dica u album lipe osmrtnice umisto sličica“, repa Bengalka u “Krek kući“. Kamera Marijan Jurčević i glazba Krešo Bengalka, kombinacija je koja je ovog MC-ija, uz iznimno specifičan stil repanja, uspjela pretvoriti u jedno od najprepoznatljivijih glazbenika na hip hop sceni pa i šire.

Bengalka je izgradio čvrst identitet ne odstupajući od militantnih beatova i tekstova koji su posloženi kao slike od dva stiha koje, slijepljene u vers, čine iznimno mračan crtani film. Vizualni identitet danas je nevjerojatno bitan aspekt, a Krešo je to kroz svoj osobni stil ponašanja i odijevanja te kroz video spotove u kojima je Split protagonist, itekako uspio nametnuti.

Split je protagonist i u Krešinim tekstovima pa postaje nebitno gdje je granica dokumentarističkog i igranog, jer program na kojim se vrti ovaj film jasan je onima kojima treba biti jasan dok oni ostali mogu uživati u samoj umjetnosti i prihvatiti ili ne prihvatiti Bengalku kao repera, ne nužno i kroničara vremena.

Bengalka je izgradio toliko jak brand da se jedna od pjesama s albuma prvijenca “FINALE” “Daj mi da te varam” u kojom gostuje Ricky Gervais i u kojoj Krešo priča o stilu života gdje oženjeni muškarac konstantno izlazi, pije i vara ženu s djecom – smatrala mekom pjesmom nedostojnom njegovoj žestokog alter ega.

Ako je Split “Gotham City”…

“Iman motor i pasa i jebe mi se za svih”, roka Bengalka u “Guram” jednoj od možda i najosobnijih pjesama s FINALA i taj nihilizam prožet je kroz većinu stihova koji su na trenutke iznimno destruktivni, ali pogađaju u srž publike koja takve pojave viđa oko sebe ili se u njima sama prepoznaje.

FINALE otvara žestoki zvuk motora u singlu “U glavu”, a jednako žestoko Bengalka žari i kroz cijeli album, nižući motive huliganizma, nasilja i narko podzemlja kroz specifični ulični žargon koji je postao zaštitni znak splitske rap scene. Bengalka je rijetko suptilan čak i kada se igra riječima: “kurve prelako kleknu čim malo kuna se digne” , ali se uspijeva dotaknuti kompleksne socijalne tematike bez da ulazi u patetiku ili odstupa od svog prepoznatljivog stila: “Opet su skočile cijene, al’ tanja kava se kuva. Stranci grade hotele, broje se fete kruva”.

Album prvijenac znakovitog naziva “FINALE” je i po riječima samog reppera prilično osoban album koji ostavlja dojam origins priče o stvaranju mračnog i konfliktnog super junaka. Sjećate se kako u Nolanovom “Batman Begins” sam naziv filma se pojavljuje tek kada film završi, kao dio odjavne špice aludirajući da je tek nakon odrađenog tog dijela lik Batmana kao superjunaka zaokružen i njegovo putovanje tek počinje.

Gotham City je protagonist u Batmanu koliko i Split na FINALU. Split ima na trenutke mračnu auru Gotham Cityja osobito dok “grad spava” pa možemo zamisliti rijetke pozitivce kako Kreša dozivaju bengalkama umjesto reflektorima. Batman je jebeno kompleksan lik kakav je i sam alter ego Krešo Bengalka i njegovo FINALE se više doima poput “Krešo Bengalka: Početak”.

I tu je u biti i najsnažnija pouka koja stiže do slušatelja ukoliko znaju kako obratiti pozornost na versove, jer Bengalka bez mudrovanja i obraćanja s visoka, uspijeva ukazati na realnost koja nas okružuje, ali se ne ističe na prvu loptu.

“Nikad ti nisam rekao hvala”, govori Gordon Batmanu.

“I nikad nećeš trebati”, odgovara mu Batman.

“Mejaši” su himna, “Pobjeda” je suvremena budnica i Bengalka je usprkos nekomercijalnom sadržaju uspio dokazati da identitet i karatker mogu zamijeniti pop melodije i nesadržajne stihove. S deset tisuća pretplanika na You Tube kanalu i nizom raprodanih koncerata po Hrvatskoj i regiji, Bengalka pokazuje kako je i ovo tržište žedno kvalitetnog i drukčijeg sadržaja i pristupa.

Koliki će iskorak Bengalka napraviti s nadozalećim albumom SPLIT ZOO tek moramo vidjeti, ali temelji su tu da se s ozbiljnim i promišljenim projektom napravi pravi posao u smislu dodatnog etabliranja kao ponajbolji rap glazbenik svoje generacije. Veliku će ulogu tu i odigrati i evolucija Krešinog stila koji je, za sada, poprilično jednoznačan što publici zna brzo dosaditi.

Ipak, Krešo Bengalka je dovoljno kontroverzan da bi polarizirao, ali i dovoljno talentiran da bi okupljao. Jedinstven stil i nekonvencionalan pristup za sada su se pokazali kao odlična kombinacija i fenomenalno osvježenje za hrvatski hip hop.

Sjećam se ’97 kada je na “101 Dalmatincu” ispod Lukyjevih samplovea, onako neopterećeno klizilo: “Ja sam jedan jedinstven i samim time bog, nije važno tko mi je otac, tko mi je mater ni tko mi je rod“.

Pet najjačih rima s albuma prvijenca “FINALE”

5. “Portune brojevi dile, u svakom priča je ista
dica vrte jer im starci rade za tri i dvista
dužnici lete iz stanova, nove drolje se nude
kradu se rebe sa štrika, tuđi se džepovi pune”

— Krešo Benglaka, “U glavu”

4. “Posta veći sam smrad uz to šmrćen ka lud
otkad san upa u pištolj u ciloj zgradi je muk”

— Krešo Bengalka, “Guram”

3. “Od zgrade do grada poznata sam glava kvarta
vidi di sam stiga iz nule sam igru starta
u šemi sam do kraja, meni nema sutra
moj je život kurva, meni je minuta skuplja”

— Krešo Bengalka, “Brate”

2. “Veru nosin pijen viski
jeben žene pričan splitski”

— Krešo Bengalka, “Daj mi da te varam”

1.  “Nisam ovdi da bi ima miru
za ideale brate jedino budale ginu
takav je standard u splitu
šupci druknu čim zinu pa batine bolje sidnu
ista borba se nosi, svako u svom je filmu
isti program nas vozi al druge stvari nas brinu”

— Krešo Bengalka, “Brate”