Kada je nizozemska satirična emisija Zondag met Lubach u siječnju 2017. izbacila parodiju The Netherlands welcomes Trump in his own words kao odgovor na inaguracijski govor Donalda Trumpa, nisu mogli ni slutiti da će kreirati satiričku alijansu koja je preplavila Europu, kreirala cijeli niz viralnih parodija na principu AmericaFirst/*** Second  i kampanju http://everysecondcounts.eu/index.html.

Ali takva je to godina bila za svijet političke satire koja je u postala jedan od najvažnijih medijskih žanrova na svijetu.

Iako je politička satira u medijima prisutna već desetljećima, slobodno možemo tvrditi kako nikada nije bila utjecajnija i moćnija.  Jon Stewart kojeg se smatra ocem suvremene političke satire i iz čijeg su The Daily Showa proistekli neki od najjačih aktualnih satiričara, danas je jedna od najvećih medijskih ikona i smatrat će ga se jednim od najvećih komičara svog vremena.

Kada se Stephen Colbert, nekadašnji Stewartov učenik, odlučio s Comedy Centrala prijeći na CBS i zamijeniti Davida Lettermana, označilo je to ulazak satire u jezgru medijskog mainstreama i postavljalo se pitanje kako će šira američka javnost reagirati na Colbertov humor koji je često bio etiketiran kao suviše kompleksan i intelektualan te neprobavljiv za široke mase.

Colbert je prilagodio svoj stil za CBS u odnosu na The Colbert Report, ali gledanost je opravdavala sumnje da Colberta neće prihvatiti široka publika. Sve se mijenja u drugoj polovici 2016. kada je političku scenu okupirao tadašnji kandidat za predsjednika, Donald Trump, a Colbert je postao najvještiji i najglasniji komentator predsjedničke kampanje i kasnije najveći kritičar novog američkog predsjednika.

Američku medijsku scenu su kroz protekle dvije godine okupirali iznimno talentirani satiričari poput Johna Olivera, Setha Meyersa, Samanthe Bee, mladog Trevora Noahe uz neizostavnu važnost američke satiričke institucije Saturday Night Live. Uz njih su političku satiru prihvatili i klasičniji komičari poput Kimmela, dok je Fallon žestoko kritiziran što se nije ozbiljnije uhvatio u koštac s aktualnom političkom situacijom.

Velike je i brze razvojne promjene doživjela politička satira u SAD-u koja je s ruba medijskog prostora stigla u njegovo samo središte i sada njime dominira te utječe na kreiranje javnog mnijenja.

The Late Show with Stephen Colbert danas se bori za sam vrh gledanosti late show emisija s Jimmyjem Fallonom dok je HBO-ov Last Week Tonight s Johom Oliverom kritički najcjenjenija emisija koja uz dugačke segmente posvećene jednoj temi pleše na granici s istraživačkim novinarstvom i u centar pažnje gura određene teme koje nisu kvalitetno pokrivene od strane novinara i klasičnih news emisija.

Satira je tako postala alat koji služi kao korektiv i kontrolni mehanizam nad novinarima i političarima jer kroz smiješne segmente i uz ogradu komedije imaju priliku reći i komentirati neke poprilično neugodne situacije koje klasično novinarstvo nije otvaralo iz različitih razloga.

U sve većoj mjeri, komedija zalazi u područje novinarstva i granice postaju sve nejasnije.

U Europi se satira također razvija i biva sve prihvaćenija među širokom publikom, unatoč političkoj nekorektnosti koju su današnji gledatelji spremni prihvatiti zbog kvalitete koju dobivaju zauzvrat. Velika Britanija ima  razvijenu tradiciju političke satire koju danas predvodi panel emisija Have I Got New For You, Nijemci imaju iznimno gledan heute-show te Neo Magazin Royal i Die Anstalt. Austrijanci svoj late night kroz Willkommen Österreich.

Činjenica je da je društveni komentar danas obojen satirom koja određuje i ton i boju glasa te publici, koja ima sve više informacija pa joj one više nisu potrebne kroz klasično informiranje, nudi drugačiji pogled i uspijeva ogoliti određene kontradiktorne ili, jednostavno, licemjerne društvene protagoniste i pojave.

A što je s Hrvatskom?

Satira izopćena i svedena na entuzijazam pojedinaca

Vezano uz viralni America First video s početka teksta, bitno je napomenuti da je malena Hrvatska izbacila čak dvije parodije i to uz onu Newsbarovu i jednu pod vodstvom komičara Ivana Šarića.

Pokazuje to potencijal i talent koji imamo na ovom području.

Ne zaboravimo genijalni Gitak TV koji je možda i najprogresivnijih komičarski projekt u novijoj hrvatskoj povijesti, predivnu, animiranu Laku Noć Hrvatska i sjetimo se kada je Šarić napravio fenomenalan video Hire Me Stewart! putem kojeg je Jonu Stewartu poslao svoju audiciju za legendardni Daily Show.

Kada pogledamo unatrag, cenzura i ekskomunikacija s HRT-a možda je i najbolja stvar koja se dogodila talentiranim NewsBarovcima koji sada na N1 televiziji rade nevjerojatno dobru satiru Prime Time, koja se doima lišenom cenzure i pritiska na uređivačku politiku.

Epizode Prime Timea su  jako dobro promišljen i razrađen komičarski i satirički materijal koji je trenutno bez konkurencije najvažniji društveni komentar, neovisno o vašoj političkoj ili ideološkoj poziciji. Newsbarovci zaslužuju puno više pohvala i puno veću zastupljenost u medijima koji prate rad drugih medija. Ekipa je kroz 2017. uspjela na tjednoj bazi izbacivati domišljate, kreativne, smiješne i inteligentne segmente od kojih će neke epizode biti brižljivo arhivirane na samom vrhu hrvatskih komičarskih radova.

Unatoč tome što je, s pozicije struke, Newsbarov Prime Time projekt iznimno kvalitetan, činjenica je da je situacija s političkom satirom u Hrvatskoj mračna i pesimistična.

I to nije zbog nedostatka talenta ili entuzijazma ili zbog nedostatka komičarske scene koja je na subkulturnoj razini iznimno razvijena. Činjenica je da su Newsbarovci na kabelskoj televiziji i You Tube im je primarni kanal za širu distribuciju, sprdex.com nije prepoznat od šire publike, a najveću pozornost dobivaju satirične facebook stranice što dovoljno govori o ozbiljnom ulaganju u medijski format satirične komedije.

Veseli što su Newsbarovci pokrenuli i vlastiti kanal na kabelskoj TV koji je posvećen isključivo komediji, ali zbog malog hrvatskog tržišta pitanje je koliko će se isti moći razvijati.

Nevjerojatno je da u 2018. Hrvatska nema nijedan satirički koncept na nacionalnim zemaljskim televizijama otvorenima za sve gledatelje. To ukazuje na činjenicu da tradicionalni mediji nisu spremni prihvatiti rizik ulaganja u projekt koji ne mogu u potpunosti kontrolirati i koji, po svojoj prirodi, može kreirati kontroverze poput Montiranog Procesa. Komercijalne televizije ne žele imati posla s produkcijom vlastitog sadržaja koji nema visoku gledanost.

Društvene mreže i vjerna Newsbar publika dokazuju da interes za ovakve koncepte postoji u Hrvatskoj i da je publika dovoljno zrela, ali nedostatak vizije od strane rukovodećih kadrova da se kreira kritički nastrojena emisija koja može provocirati, ukazuje na neke druge probleme s medijima u Hrvatskoj.