Sluškinjina Priča: Zadnje Polje je posjetilo Republiku Gilead

Republika Gilead bilježi rast natalitetne stope i poljoprivredne proizvodnje. Možemo li što naučiti od njih?

Republika Gilead, siječanj 2018. 

     Nakon godinu i pol dana, naša nastojanja da uđemo u Republiku Gilead su urodila plodom.

Morali smo to odraditi tiho i ispod radara zbog sankcija koje su Ujedinjeni Narodi nametnuli radi navodnog trgovanja ljudima i teških kršenja ljudskih prava. Iako smo od strane naših kontakata upozoreni da se radi o opasnom izletu i da nam ne mogu garantirani siguran povratak, prilika da posjetimo izolirani Gilead bila je prevelika da bismo ju odbili.

Šećemo glavnim gradom u pratnji njihovih službenika zaduženih za komuniciranje sa stranim osobama i delegacijama. Meksiko je nedavno bio ovdje, priča mi ponosno jedan od njih, oduševljeni su našim kulturnim pokretom i na večeri održanoj pred njihov odlazak, naši Gospodari su ih oduševili svojom prezentacijom.

U vremenu kada natalitet u većini europskih država opada, a klimatske promjene uzrokuju prirodne katastrofe i pad plodnosti kod muškaraca i žena u većini razvijenog svijeta, Gilead je uspio u naumu da riješi problem neplodnosti, povećao stopu nataliteta i uspješno smanjio emisije CO2. Dio konzervativnih medija u svijetu također zaziva demografsku obnovu koja bi u središte postavila prave vrijednosti kršćanstva, obiteljskih vrednota te bijeg od tehnološkog napretka koji je unazadio ljudsku vrstu.

Ulice Gideona su u potpunosti lišene bilo kakvih modernih obilježja, automobila je malo, trgovine nemaju pisanih oglasa što su neki izvori već potvrdili komentirajući da se žene želi destimulirati od bilo kakvog čitanja. Na ulici vidimo puno pripadnika republičke vojske, takozvanih Anđela, bijesno naoružani i u punoj taktičkoj opremi. Naša pratnja nam naglašava kako je vojske puno jer ih štiti od terorističkih napada.

Informacije kojima raspolažu službena tijela Ujedinjenih Naroda govore kako je vladajuća stranka “Son’s of Jacob” u biti sastavljena od kršćanskih fundamentalista te su na vlast stigli militarističkim putem ubivši predsjednika SAD-a, članove američkog Kongresa te devet sudaca Vrhovnog suda. Suspendirali su Ustav i građanske slobode, objavili izvanredno stanje te pobili i zarobili većinu pripadnika oporbe i prosvjednike. Uvedena je totalitarna teokracija, žene su ostale bez elementarnih ljudskih prava i velik dio  stanovništva je od smrti pobjegao u Kanadu gdje se nalaze u političkom egzilu i upozoravaju na monstruozne zločine od strane aktualne vlade Gileada.


     Službenici za komuniciranje u našoj pratnji s prijezirom odbacuju takve navode, tvrdeći da se radi o namjernoj destabilizaciji njihovog pokreta koji je izgradio napokon prosperitetnu zemlju. Za smrt bivših dužnosnika optužuju islamske teroriste, a obavještajno podzemlje za prosvjede koje su nastali nakon toga. Tvrde kako sada žive u miru i skladu što možemo vidjeti i sami te da analize pokazuju kako demografska obnova bilježi fantastične rezultate.

Sluškinje smo prvi put vidjeli pred sam ulazak u zgradu vlade. Neobično, hodaju uvijek u paru. Ne pričaju i glave su im pognute. Odjevene su u izrazito jednostavnu, krvavo crvenu haljinu s crvenim rukavicama i velikim, bijelim šeširom.

Zastave Republike – na kojima je golubica s maslinovom grančicom i veliko sunce – su svugdje. Žene koje su vani poznate kao “sluškinje” su središte kulturnog pokreta Gileada. To su surogat majke, žene koje su božjom milošću sačuvale svoju plodnost i sada su se svojevoljno stavile u božju službu kako bi rađale novu djecu. Žive s obitelji kojoj žele darovati blagoslov novog djeteta. Iako smo postavljali pitanja o načinu na koji surogat majke zatrudne, službenici za komuniciranje nam nisu htjeli otkrivati detalje već su samo napomenuli kako se sve radi sukladno Bibliji i uz Božji blagoslov.

Nije nam dozvoljeno razgovarati s njima bez pristanka obitelji s kojima žive. Prolaze pored nas potpuno skrušeno i gledaju u pod. Nije nam jasno zašto na cipelama nemaju vezice.

Informacije koje su plasirane u javnost od strane udruga za zaštitu ljudskih prava govore kako su sluškinje u biti ropkinje koje služe vodećoj klasi za reprodukciju. Prisiljene su spavati sa svojim Gospodarima u religioznom ritualu inspiriranom prema priči iz Starog Zavjeta u kojoj nerotkinja Rahela ponudi svom suprugu Jakovu svoju sluškinju Bilhu da je oplodi.

I dok kritičari glasno izvikuju kako je Republika Gilead paradržavna tvorevina pod terorom kršćanskih fundamentalista i vjerskih fanatika koji su izgradili društvo podijeljeno na kaste i žene pretvorili u kućanice i ropkinje bez pristupa edukaciji i bez bilo kakvih građanskih sloboda, Fred koji je istaknuti član vlade, nam smireno objašnjava kako žive slobodni, u skladu s vjerom i lišeni zla koje sa sobom donosi suvremeni život.


     Fred je nasmiješen i opušten, u lijepom ali jednostavnom odijelu i s bradom. Smatraju ga mladom nadom Republike. Iznimno je pristupačan i trudi se odgovoriti na sva naša pitanja. Hvali se gospodarskim uspjehom Republike i žestoko kritizira sankcije i tržišni embargo od strane Ujedinjenih Naroda. Zabilježili su odličan napredak na području poljoprivrede, okrenuli se u potpunosti organskoj hrani. S podsmjehom odbacuje tvrdnje da žene drže kao robove i da su patrijarhalna diktatura. Tvrdi da su svi svojevoljno izabrali svoje uloge i da se nikoga na ništa ne tjera. Ne podnosi, kaže, što se upotrebljava riječ silovanje.

Pričamo mu o studijama koje ukazuju kako danas čak 46% stanovništva živi u državama niske stope nataliteta u kojima se po jednoj ženi rađa manje od 2,1 djeteta. Većina studija, uključujući i ona od Svjetske Banke te Royal Society London, povezuju manji broj djece u obitelji s boljom edukacijom žena. Najveću stopu nataliteta bilježe siromašne afričke države poput Nigera gdje je BDP po glavi stanovnika nizak i gdje se bilježi slabo obrazovanje te nezadovoljavajuću razina ljudskih prava, osobito kada su u pitanju žene.

Mnoge europske zemlje bilježe porast tradicionalno desnih političkih struktura koje traže jačanje nacionalne svijesti, povrat vjerskim i obiteljskim vrijednostima te radikalniju demografsku politiku, zabranu abortusa i konzervativniju migrantsku politiku. Jačaju religijski krugovi i interesne skupine bliske radikalnoj, konzervativnoj sceni.

Fred nas upoznaje sa svojom suprugom Serenom Joy koja je na nas ostavila najsnažniji dojam tijekom našeg boravka. Serena je lijepa i inteligentna žena koja je svoj život odlučila posvetiti suprugu i obitelji. Iako je visoko školovana, izrazito je naklonjena politici koju vodi vlada njenog supruga. Kasnije smo neslužbeno saznali kako je bila iznimno aktivna u kreiranju Republike te da je upravo ona idejna začetnica paradigmi “plodnosti kao nacionalnog resursa” te “reprodukcije kao moralnog imperativa”.

Njihova “sluškinja” sada nosi ime Offred (ona koja pripada Fredu), nakon što je poput svih ostalih sluškinja, odbacila svoje ime i svojevoljno svoj život stavila u službu reprodukcije kao moralnog imperativa.

Za vrijeme našeg boravka u Gileadu imali smo do detalja razrađen program i rute kretanja. Mogli smo razgovarati isključivo s osobama koje nam je odobrio protokol i lijepo smo zamoljeni da ne pitamo detalje iz privatnog života zbog zaštite digniteta svih uključenih osoba, uključujući vjerojatno i sluškinja koje siluju čitajući Bibliju u prisutnosti žene i muža.

Na odlasku smo se srdačno pozdravili, rekli su nam: “Blagoslovljen plod” i “Pod njegovim budnim okom”. Nismo bili sigurni je li ovo zadnje pozdrav ili upozorenje. Odgovorili smo s – “Adio”!

Kad su nas posjeli u kombije prilikom odlaska, do mene je sjedio nijemi i blijedi kolega novinar. Pitao sam ga je li sve u redu. Kimnuo je i nije rekao ni riječ. Kad smo izašli iz Gileada pokazao mi je slike obješenih ljudi, oskvrnutih sluškinja i prepričavao kako su nekima od njih ubijali supruge, otimali djecu, obavljali operacije odstranjivanja klitorisa kao sankciju za kaznena djela nakon inkvizicijski postupaka.

Nismo znali što bismo mislili. Iz Gileada nam je ostala upečatljiva kostimografija, koreografija sivog okruženja lišenog svakodnevnog blještavila te mračne fotografije javno obješenih režimskih protivnika. Radnja se odvija sporo i imate dojam da ste pod konstantnim nadzorom.

Osjećaj je kao da se nalazite u distopijskom svijetu nekakvog ekraniziranog romana. A opet, čini se taj svijet puno stvarnijim od obične fikcije.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: