Martin Heidegger, njemački filozof i jedan od najvećih mislioca 20. stoljeća, tvrdio je rezolutno kako zapadna civilizacija otuđuje čovjeka od samoga sebe i njegove autentičnosti. Život provodimo obavljajući svakodnevne zadatke i igrajući uloge koje nam je zadalo društvo nakon što smo “bačeni u svijet”. Nismo autentični. Identificiramo se s unaprijed određenim vrijednostima i strukturama koje nam nameće okolina i koristimo tehnologiju koja nas udaljava od razmišljanja o samom postojanju.

Heidegger zahtjeva da odbacimo identifikaciju, prihvatimo autentičnost i živimo u trenutku jer su bitak i vrijeme neraskidivo povezani i jer nas svjesnost o smrti čini svjesnima i vlastitog postojanja.

Anksioznost, tjeskoba i prevladavanje straha motivi su koji dominiraju egzistencijalizmom, ali i djelovanjem benda Gang of Youths, osobito njihovog frontmena Davida Le’aupepea.

Gang of Youths je, u najmanju ruku, neobičan bend i njihova težina je zasjenjena samo svježinom njihovog zvuka. Australski bend sastavljen isključivo od australskih imigranata danas je najveći i najpopularniji bend na tom kontinentu, a svojim zanimljivim zvukom i još zanimljivijom porukom, osvajaju i ostatak svijeta.

Le’aupepe opisuje zvuk benda kao post post emo indie rock, a njihov drugi album “Go Farther in Lightness” je mjesecima na vrhu australskih top ljestvica i momci su pomeli ARIA nagrade krajem studenog osvojivši onu za album godine, grupu godine i rock album godine.

“Svi u bendu smo imigranti. Ova država je izgrađena na jakim imigrantima i na leđima autohtonog stanovništva. Nemate pojma koliko su nam važne ove nagrade jer dugo vremena nikoga nije bolio kurac za nas. Ja sam odrastao u Sidneyju, u siromaštvu, ali moji roditelji su potrošili svojih zadnjih 200 dolara na gitaru koja mi je spasila život.”

— David Le’aupepe, na dodjeli ARIA nagrada

Njihova poruka i njihov zvuk su bitno globalnijeg karaktera i bend već nekoliko godina putuje po SAD-u, a sjedište sada imaju u Londonu nakon što je jednom od članova benda uskraćena viza za produljenje boravka u Australiji.

Osnovala ga je skupina prijatelja koja se upoznala u evangelističkom kampu koji su svi pohodili i prvi album “Positions” iz 2015. odmah ih je stavio na mapu australske indie-rock scene. Le’aupepe je pjesme pisao kako bi tadašnjoj supruzi pomogao u liječenju nakon dijagnosticiranog raka, a album uz odličan zvuk tematski pokriva pitanja straha od smrti, gubitka bliske osobe, pokušaja samoubojstva i dominira iznimno mračna atmosfera u vremenu kada se nekoliko članova benda borilo s problemima u privatnom životu.

Karizma i snažan identitet  najvažnije su karakteristike kvalitetnog frontmena, a David Le’aupepe (samoansko-židovskog podrijetla) ima itekako karizmatičnu osobnost i zanimljivu priču te je kroz svoje nastupe na pozornici, u intervjuima i interakciji s obožavateljima izgradio kultni status i transformirao se u fenomen koji tek treba doživjeti slavu i prepoznatljivost na svjetskoj razini.

Empathy, Autonomy, Humanity riječi su doslovno tetovirane na 25-godišnjeg Le’aupepea koji otvoreno govori o svojoj prošlosti, ovisnosti o alkoholu i drogama, dijagnosticiranim bipolarnim poremećajem i pokušajima samoubojstva. Za članove benda tvrdi da su mu spasili život koji želi provoditi isključivo radeći ono što voli, upoznavajući sebe i inspirirajući ljude.

I dok je album prvijenac “Positions” ispunjen fobijama, “Go Farther in Lightness”, čiji je naslov inspiriran Kunderinom “Nepodnošljivom lakoćom postojanja”, nudi nešto optimističniju sliku u kojoj prevladava nada i odlučnost da se život prihvati u potpunosti i živi do kraja. Odlična melodijska rješenja, gudački instrumenti i korištenje orkestra daje bendu puno grandiozniju notu u novom momentu kada su svi članovi benda prihvatili graditi svjetsku karijeru i bend koji će imati jaki, globalni utjecaj na svijet glazbe.

Album otvara “Fear and Trembling” koja je dobila naziv po knjizi danskog filozofa egzistencijalizma Sørena Kierkegaarda i kroz lagano otvaranje i snažan build up najavljuje glazbene i tematske motive albuma. Kierkegaard piše: “To have fate is to lose your mind, and to win God”, na što se Le’aupepe nadovezuje u uvodnoj stvari:

“…’Cause we were raised where the pastors
They danced in the aisles
With a moshpit up front full of youths
So if faith is to lose the mind to win God
Then I guess I got nothing to prove…”

— “Fear and Trembling“, s albuma “Go Farther in Lightness”

U pjesmi “Achilles Come Down” Gang of Youths se nadovezuje na elementarno egzistencijalno pitanje koje Albert Camus poteže u svom “Mitu o Sizifu” – treba li skončati život ili prihvatiti apsurd i nastaviti živjeti? Apsurd je još veći jer osoba koja se pokušava ubiti na albumu je neuništivi herojski junak – Ahil. Le’upepe  pritom pjeva, uz pratnju predivno napete violine, o tome kako je najopasnija stvar na svijetu voljeti. U maniri mislioca egzistencijalizma, Ahilu objašnjava da život vjerojatno nema smisla pa da on slobodno može izmisliti svoj vlastiti smisao postojanja, a pjesma završava prepiranjem pjevača i ranjivog Ahila (You want my opinion, my opinion you’ve got/No one asked your opinion).

Iako je bend snažno povezivan s kršćanstvom zbog svog postanka i prošlosti svojih članova, Le’aupepe na ovom albumu otvoreno preispituje svoju vjeru. U koncertnom hitu “What Can I Do If The Fire Goes Out”, pjevač vatru uspoređuje s vjerom i pita se: “Can you still show me the way? Can you still show me a light? ‘Cause I was only a kid when I fell and you left me behind“.

Bend je poprilično angažiran u borbi protiv rasne diskriminacije s obzirom na to da su članovi benda u pravilu manjine i na vlastitoj koži su osjetili probleme koji su u Australiji poprilično izraženi. “Atlas Drowned” tako otvara temu povlaštenih bijelaca na značajnim funkcijama u australskom društvu koje je kulturološki i ekonomski podijeljeno. “Do Not Let Your Spirit Wane” je sedmo-minutna balada bazirana na pjesmi Charlesa Bukowskog u kojoj Le’aupepe sanja smrt svoje žene i djeteta u automobilskoj nesreći dok on pijan u podrumu njihove kuće razmišlja o tome kako ne zaslužuje tako lijep život.

Le’aupepe je snažan tekstopisac u čijim tekstovima ne nedostaje simbolike i apsurda i u kojima se miješaju akademski pojmovi i reference na filozofe i pisce uz sočne psovke i uličarski jezik. U možda i najsnažnijoj pjesmi albuma u kojoj bend glazbeno briljira, “The Deepest Sighs, The Frankest Shadows”, Le’aupepev egzistencijalizam doživljava vrhunac nakon što zaključuje da u svemiru koji možda nema nikakvog smisla i objektivne vrijednosti, ima priliku izmisliti svoj vlastiti smisao postojanja, vremena i bitka.

“And not everything means something, honey
So say the unsayable, say the most human of things
And if everything is temporary
I will bear the unbearable, terrible triteness of being
Alone in my house, frozen away
But don’t get me wrong now, honey, I’m okay”

— “The Deepest Sighs, The Frankest Shadows“, s albuma “Go Farther in Lightness”

Gang Of Youths nekima ostavlja dojam pretencioznog i patetičnog benda, a Le’aupepe može biti ili vrhunski prodavač magle ili najveći frontmen našeg vremena. Takvi su ulozi s kojima igra ovaj bend podrijetlom iz Sidneyja i nije ih briga što ih ne razumijete jer oni propitkuju značenje života, smrti i bivanja i tim promišljanjima su dodali predivnu glazbenu podlogu.

Heidegger je imao kompleksan odnos prema jeziku, ali u osnovi tvrdi da jezik koji koristimo može poslužiti za svakodnevne odnose koje imamo, ali postoje i odnosi koji su dublji od tih odnosa, misli koje ne mogu biti artikulirane kroz svakodnevni jezik. Tada na scenu stupa jezik poezije.

Gang Of Youths su egzistencijalizam poetizirali i dali mu soundtrack.