Martin McDonagh voli sočnu psovku. Redatelj i scenarist ovogodišnjeg hita Three Billboards Outside Ebbing, Missouri upravo je pokupio četiri Zlatna Globusa s Golden Globes nagrada u organizaciji Udruženja stranih novinara u Hollywoodu.

“Tri plakata” kombinira elemente crne komedije, drame i krimića, ali nije nijedno od tih jer se McDonagh ne opterećuje žanrovima već kreira upečatljive likove i morbidne priče. Ili obrnuto? U svakom slučaju, irski redatelj “Sedam psihopata” uspijeva kroz genijalan scenarij nasmijati i rastužiti i to možda i najviše kroz lik Billa Willoughbyja, šerifa  fiktivnog gradića Ebibng koji uz dvoje djece i predivnu suprugu (koja nikako ne pripada u ovaj karikaturalni gradić) ima i neke ozbiljne probleme. Glumi ga Woody Harrelson i ovaj se lik šerifa uspijeva nametnuti i kao centralna figura u ovoj mračnoj priči.

Francis McDorman glumi slomljenu majku Mildred Hayes kojoj su kćer silovali i ubili, a lokalna policija ni pola godine nakon toga ne uspijeva pokrenuti istragu. Kako bi privukla pozornost, Mildred iznajmi tri plakata uz napuštenu cestu u kojima javno prozove Šerifa Willoughbyja.

Mildred je očajna. Bori se s gubitkom kćeri i osjećajem krivnje, odgaja drugo dijete i gleda kako joj bivši muž – zlostavljač, hoda sa simpatično priglupom 19-godišnjakinjom. “Slučajevi koji imaju medijsku pozornost se riješe puno prije nego oni koji nemaju“, objašnjava Mildred bivšem suprugu u još jednoj nasilnoj sceni kojih ne nedostaje u filmu.

“Tri plakata” su iznimno nasilan film, likovi su prepuni mana i redatelj emocije baca u prvi plan, ali film nešto suptilnije otvara i pitanja zajednice u malom gradiću, crkve, rasizma u policiji, etike i morala te pitanja odnosa prema osveti i opravdanosti nasilja, što ovaj scenarij čini puno slojevitijim nego što bi se očekivalo od naizgled priprostih stanovnika i protagonista.

Možda i najveća karikatura u cijelom filmu je policajac Dixon, koji je agresivan i ne baš najbistriji momak. Iako je na početku filma dojam da redatelj kroz Dixona na suviše plošan način provlači kritiku današnje policije u SAD-u, Dixon u biti izrasta u puno kompleksniji karakter nego što je onaj ljutiti, jednostavni policajac s početka filma.

Ne treba očekivati od “Tri plakata” da razvija svoju kriminalističku fabulu jer su smrt, silovanje Mildredine kćeri i njena istraga tek motiv koji McDonaghu služe da zaroni u dinamiku ovog gradića i tragediju živih likova te odluka koje donose. Pritom ih nimalo ne štedi i tjera ih da pate kroz cijelu priču.

Koncept filma, dijalozi i gluma  su mu svakako najkarizmatičniji aspekti te unatoč tragičnoj priči i teškim temama, McDonaghu kroz zanimljiv scenarij, odličnu dinamiku likova te nekoliko šokantnih scena i obrata, uspijeva zadržati interes kod gledatelja i tjerati ga da dvaput razmisli koga simpatizira i u kojem smjeru se film kreće.

Tri plakata intrigira već samim naslovom te nastavlja provocirati tijekom cijelog svog trajanja i svakako je jedan od najozbiljnijih kandidata za nadolazeći Oscar. Ukoliko to uopće nešto znači.