Tom Thibodeau i Stan Van Gundy žele imate stvari pod kontrolom.

Obojica su se u ulogama trenera opekli jer zbog njihovog tvrdog stila i tvrdoglavog pristupa nisu uvijek mogli očekivati potporu od strane uprave pa čak ni i igrača.

Obojica su prilikom traženja novog posla zahtijevala da uz ulogu trenera imaju i zadnju riječ kada je u pitanju kadroviranje. Thibodeau je prihvatio ponudu Minnesota Timberwolvesa koji su mu ponudili dvostruku ulogu trenera i predsjednika košarkaških operacija, a istu je stvar dvije godine ranije Van Gundy dogovorio s Detroit Pistonsima.

To nije nebitna stavka u ligi u kojoj su igrači bitno moćniji od trenera i u kojoj ljudi iz uprave znaju donositi odluke koje se direktno tiču proizvoda na terenu, a na koje trener nema nikakav utjecaj.

Gregg Popovich je liga za sebe, a na kraju prošle sezone te dvostruke uloge su se morali odreći Doc Rivers u Clippersima i Mike Budenholzer u Atlanta Hawksima jer nisu postizali rezultate koje su vlasnici očekivali.

Van Gundy i Thibodeau su tako uz Popovicha najmoćniji treneri lige s golemom odgovornošću i pod velikim pritiskom rezultata.

Osim što su obojica poznata po svom energično-shizofrenim plesom uz aut liniju te iznimno žestokom pristupu i odličnim obranama, obojica su zbog svog beskompromisnog pristupa treniranju, vođenju utakmica i razvoju mladih igrača često i na udaru kritike koja smatra da ih je vrijeme pregazilo i da NBA-om sada vladaju neke nove razvojne tehnike i košarkaške vrijednosti.

Rizik koji su preuzeli s proširenim ulogama u Minnesoti i Detroitu je velik i ukoliko u vrlo skorom roku ne zabilježe opipljive rezultate – moglo bi se dogoditi i da izgube svoje mjesto pod NBA nebom.

Van Gundyju treba igrač uz Drummonda

Stan Van Gundy je već u svojoj četvrtoj sezoni kao trener i izvršni predsjednik Pistonsa koji su trenutno osmi na istoku te na rubu doigravanja koja su propustili u dvije od prethodne tri Van Gundyjeve godine. Ove sezone gledamo bitno drukčije Pistonse, nakon što je Van Gundy poslušao svoj trenerski tim i igru prilagodio suvremenom NBA okruženju kroz motion napad koji nije toliko baziran na pick and roll opcijama na kojima je Van Gundy živio sve ove godine.

Posebno je to vidljivo kroz razvoj centra Andrea Drummonda koji ove sezone ima u prosjeku gotovo četiri asistencije po utakmici, nakon svega jedne prošle godine. Drummond puno više sudjeluje u razvoju akcije, puno je češće van reketa i napokon je podigao postotak slobodnih bacanja na iznad 60% nakon što je godinama bio na neoprostivih 30-ak.

Van Gundy koji je 2014. Pistonse preuzeo s poprilično nebalansiranim rosterom, riješio se i Grega Monroea i Josha Smitha, Jenningsa i Ilyasovu, a prošlog ljeta i Marcusa Morrisa i Caldwella-Popea. Umjesto Morrisa u Detroit je stigao Avery Bradley čiji se obrambeni mentalitet fantastično uklopio u Van Gundyjev, a snažan napredak zabilježio je i Tobias Harris koji je danas s 18 poena po susretu prvi strijelac momčad uz odličnih 43% za tri poena.

Pistonsi su sezonu otvorili neočekivano dobro, na što je odmah Van Gundy reagirao izjavivši da je prestravljen pohvalama na račun svoje momčadi i da će jako teško zadržati taj tempo. Tako je i bilo. Pistonsi su danas na rubu doigravanja, a iako su po obrambenoj efikasnosti osma najbolja momčad lige – 16. su po napadačkoj efikasnosti i jako se muče s konstantnošću.

Van Gundy neće moći preživjeti s momčadi koja je po sredini lige jer takav model trenutno nije prihvatljiv u NBA-u i razvojno ne vodi nigdje. Unatoč odličnim reakcijama Bradleyja, Harrisa i Reggieja Jacksona, jasno je da će Van Gundy morati u ulozi predsjednika izvesti trik ili dva kojima će uz Drummonda svojoj momčadi osigurati još jednog elitnog igrača koji Pistonse može odvesti bliže vrhu Istočne Konferencije.

Kada je Tom Thibodeau nakon raskida s Bullsima uzeo sabbatical kako bi razmislio o idućem koraku, jedna od adresa koju je posjetio bila je i ona Van Gundyjeva u Detroitu gdje je želio vidjeti kako Van Gundy balansira između rukovodeće uloge i uloge trenera. Ono što mu je Van Gundy tada savjetovao jest da se okruži iznimno kvalitetnim ljudima i stvori jak i stručan tim s kojim će raditi.

Iako i Thibodeau i Van Gundy imaju zadnju riječ prilikom kadroviranja, obojica imaju generalne menadžere koji obavljaju operativni dio posla. Van Gundy ima Jeffa Bowera s kojim je odradio potpunu izmjenu igrača koju je preživio jedino Drummond. Bower je veteran s preko 30 godina iskustva u košarci i s dva prethodna mandata na funkciji GM-a u Hornetsima gdje je draftirao Barona Davisa i Chrisa Paula.

Van Gundy je iznimno angažiran u pridavanju zasluga Boweru za kojeg tvrdi da je bio ključan faktor u svim razmjenama, uključujući i dolascima Harrisa i Tollivera čiji karakteri su bili bitni Van Gundyju u kreiranju nove kulture u momčadi.

Thibodeau bez obrane

Kada je na proljeće 2016. Thibodeau odlučio preuzeti Minnesota Timberwolvese, u organizaciju je odlučio dovesti iskusnog Scotta Laydena. Layden ima iskustva u momčadi Utah Jazza tijekom 90-ih te NY Knicksa krajem 90-ih i početkom 2000-ih. U Knicksima nije zabilježio uspješan mandat, ali u Knicksima to nije uspjelo ni Philu Jacksonu s kojim se Layden nadmudrivao 90-ih kao čelnik Jazzera.

Layden je iskustvo bilježio i u San Antonio Spursima i Thibodeau je bio odlučan da mu se on pridruži kao čovjek zadužen za transakcije igrača. Najveća koju su napravili do sada je svakako akvizicija Jimmyja Butlera u zamjenu za mladog Dunna koji nije ispunio očekivanja visokog izbora na draftu te Lavinea kojeg je Thibs bio spreman žrtvovati za dolazak njegovog ljubimca iz Chicago Bullsa.

Wolvesi su danas četvrta momčad Zapadne konferencije i dišu za vratom Spursima za treće mjesto. Thibodeau nije odustao od svoje taktike da najbolje igrače drži u igri koliko god je moguće te da maksimalno skrati rotaciju s klupe. To mu je početkom ove sezone osiguralo brojne kritike od kojih su neke zazivale i otkaz Thibodeau koji jako opterećuje svoje igrače i ne razvija klupu (što primjerice Stevens radi u Celticsima).

Thibodeau i Layden su ovog ljeta doveli i Taja Gibsona koji je nadmašio sva očekivanja i briljantno se uklopio u rotaciju Wolvesa te Jeffa Teague koji bilježi startne minute i sedam asistencija po utakmici na poziciji razigravača. Osobito je zanimljivo to dovođenja Teaguea umjesto Rubija iz razloga što je Teague iskusni razigravač u doigravanju koje je igrao u svakoj od svojih osam sezona te zbog njegovog stila igre i kvalitetne realizacije pick and rolla.

Minnesota u prvih 16 ima trojicu s najviše minuta na parketu što nema ni jedna druga NBA momčad. Trojac Butler (21 poen u prosjeku),  Karl Anthony Towns (20 poena, 12 skokova), Andrew Wiggins (17 poena) su, dakako, okosnica momčadi koja ima velik potencijal.

Thibodeau, kojeg se smatra obrambenim mastermindom 21. stoljeća, za sada nije uspio od Timberwolvesa napraviti solidnu obrambenu skupinu. 20. su u ligi po obrambenoj efikasnosti i tek 28. po broju primljenih koševa u zadnjoj četvrtini. Protivnicima dozvoljavaju postotak šuta od previsokih 47,5% te su od njih lošiji samo Sacramento Kingsi.

Thibodeau na tom polju ima još puno posla i dugoročno mora razmišljati o tome mogu li Timberwolvesi, čiji je salary cap već sada iznimno opterećen, zadržati svu trojicu igrača, osobito Butlera kojem ugovor ističe nakon sezone 2019/20 i koji bi s 30 godina mogao tražiti maksimalnu plaću ili otići. Andrew Wiggins je ovog ljeta potpisao novi ugovor na pet godina vrijedan 148 milijuna dolara koji će se aktivirati nakon ove sezone.

Thibodeau i Van Gundy nisu treneri stila i estetike. Obojica su iznimno utjecajni i poštovani među svojim kolegama, a zbog uloge trenera i predsjednika su i u jedinstvenoj situaciji koja omogućava mnogo, ali još više i zahtjeva i vremena nikada nema dovoljno. Pješčani sat curi.