Video ispod zabilježio je najljepši trenutak u dosadašnjem dijelu NFL doigravanja.
Kamera koja se udaljava od Casea Keenuma koji pred punim stadionom predvodi himnu Vikingsa i skol ratnički poklič nakon što su šokantnim preokretom stigli do pobjede nad New Orleans Saintsima. Vrijeme je isteklo, grafika pokazuje 29:24, Stefon Diggs je upravo zabio polaganje koje će ući u legendu Minnesota Vikingsa.
A povijest ovih vikinga nije osvajačka povijest.
Momčad nikada nije osvojila Super Bowl u kojem je igrala četiri puta i to sva četiri tijekom 1970-ih pod vodstvom Buda Granta kojeg se smatra najboljim trenerom koji nikada nije osvojio Super Bowl.
Povijest ovih Vikinga je povijest ispunjena šokantnim porazima. Od poraza 1975. protiv Dallas Cowboysa i to akcijom po kojoj je skrojen naziv “hail mary” jer vam nije preostalo ništa već samo da bacite loptu niz teren i pomolite se, preko srcedrapajućeg poraza u produžetku 1998. protiv Atlanta Falconsa nakon što je kicker Vikingsa – Gary Anderson – promašio svoj prvi šut u dvije godine pa sve do 2009. kada su u produžetku poraženi od Saintsa kojima su uzvratili ove nedjelje u jednako šokantnom scenariju.
Navijači Vikingsa su navikli gubiti na najbrutalniji mogući način. Ova pobjeda je imala gotovo katarzičan efekt. Minnesota Vikingsi pokušavaju postati prva momčad u NFL povijesti koja će Super Bowl igrati na vlastitom stadionu!
To nije bilo moguće u prošlosti dok su Vikingsi igrali na otvorenom u uvjetima iznimne hladnoće koja je protivnicima predstavljala velik problem pa su Vikingsi za vrijeme Buda Granta imali omjer 19-6 u prosincu i siječnju. Super Bowl su ipak morali igrati u toplijim krajevima što im nije išlo na ruku. U biti, jedini Super Bowl koji je Minneapolis ugostio jest onaj nakon otvaranja Metrodomea kada su 1992. Redskinsi slavili protiv Billsa 37:24.
Formacija Vikinga
Kada spominjemo “Formaciju Vikinga” ne govorimo o akciji na terenu.
Bud Grant je u Vikingse stigao iz kanadske football lige gdje je bio trener već s 29 godina. Prilikom dolaska uveo je strog režim te naredio svim igračima da za vrijeme intoniranja američke himne stoje uz crtu terena, postrojeni u formaciju i s kacigom u rukama. Nazvao je tu formaciju – formacijom vikinga i krenuo graditi iznimno discipliniranu momčad.
Grant nije bio tip trenera koji je spavao u uredu ili koji je od pomoćnih trenera ili igrača zahtijevao da žive football. Bio je poznat po tome da ne priča puno i citira stare kineske poslovice. Lovio je dan prije utakmice i puno vremena provodio s obitelji. Grant je izgradio moto “40 za 60” koji je značio da svih 40 igrača igra svih 60 minuta – što je očito ostavilo utisak na njegove igrače. Koncept momčadi mu je bio jako bitan pa je njegov QB Joe Kapp 1969. odbio primiti momčadsku nagradu za najvrjednijeg igrača rekavši kako “ne postoji jedan najvrjedniji Viking, već njih 40”. Pehar je ostavio na stolu i otišao.
Trener Vikingsa je igrače posebno pripremao za iznimno hladne uvjete u kojima je momčad igrala domaće utakmice. Grijalice uz teren su bile zabranjene, preporučivalo se igrati bez rukavica i u kratkim rukavima radi psihološke igre s protivnicima i cilj je bio igrače mentalno pripremiti na hladnoću tako da mogu biti aklimatizirani i spremni za akciju dok njihovi protivnici troše vrijeme i energiju pokušavajući se ugrijati. Grant je kao primjer spremnosti na hladnoću navodio polarni narod Eskime.
Prije dvije godine je kao 88-godišnjak na iznimnu hladnoću i 20 stupnjeva ispod ništice izašao na teren u kratkim rukavima.
Zvali su ih Purple People Eaters
Ovogodišnja pobjeda protiv Saintsa podsjetila je navijače Vikingsa na pobjedu protiv Brownsa 1969. kojom su se Vikingsi plasirali u svoj prvi Super Bowl i nakon koje su navijači u Minneapolisu masovno uletjeli na teren.
Bud Grant će reći kako nije imao previše neprospavanih noći zbog četiri Super Bowl poraza. Njegova filozofija je uvijek bila da prošlost treba ostaviti sa strane i koncentrirati se na ono što dolazi. Takva mu je bila i trenerska škola. Uostalom, Grant je uvijek naglašavao kako je football samo igra.
“Uvijek sam više uživao u tome da mogu skrbiti za svoju obitelj, nego što sam uživao u treniranju.”
— Bud Grant, bivši trener Minnesota Vikingsa
Ono što je obilježilo Vikingse 70-ih je svakako njihova obrambena linija nazvana Purple People Eaters. Dominantna četvorka Alan Page, Carl Eller, Jim Marshall i Gary Larsen dominirala je ligom i predvodila Minnesotu do tri Super Bowl nastupa u četiri godine. 1975. su zabilježili 46 obaranja dodavača i najmanje dozvoljenih yardi. Ipak, Vikingsi su poraženi u finalu od Oakland Raidersa koji su ih samljeli probijanjem.
Godinu ranije Vikingsi su šokantno poraženi u divizijskoj rundi od strane Dallas Cowboysa i to dubokim dodavanjem Rogera Staubacha u posljednjim sekundama utakmice: “Zatvorio sam oči i izmolio Zdravo Mariju”.
Uslijedile su godine poraza u doigravanjima od kojih je možda i najbolniji onaj 1998. kada su fantastičnu momčad Vikingsa čiji su napad predvodili dodavač Cunningham i hvatači Carter i Moss i koja je regularnu sezonu završila s omjerom 15-1, šokirali Atlanta Falconsi pobjedom u produžetku. Ta utakmica je u legendi Vikingsa upamćena po promašaju kickera Andersona koji cijelu tu sezonu nije promašio niti jedan field goal
Ovogodišnja momčad Vikingsa nadmašila je sva očekivanja i s dodavačem Keenumom od kojeg nije najveći optimisti nisu očekivali ovakvu sezonu te uz obranu koja je fantastično posložena i iznimno efikasna, Vikingsi u nedjelju u Philadelphiji protiv Eaglesa traže svoj prvi Super Bowl nastup od 1977.
Trener Mike Zimmer koji je svoju karijeru izgradio kao obrambeni stručnjak i onda 2014. preuzeo Vikingse kao head coach, poznaje osjećaj osvajanja najprestižnije nagrade u američkom profesionalnom sportu. Te 1996. bio je trener zadnje linije obrane Dallas Cowboysa. Ova njegova obrana jedna je od najboljih u novijoj povijesti. Protivničke napade drži na 25% uspješnosti u konverziji trećih pokušaja i to iznimno puno govori o efikasnosti ove obrane koja u prosjeku dozvoljava svega 16 poena po utakmici.
Pobjeda protiv Philadelphia Eaglesa bila bi jedna od najvećih u povijesti ove napaćene franšize.
Navijači su je čekali desetljećima i omogućila bi Minnesoti privilegij na koji Bud Grant nije mogao računati 70-ih – a to je utakmica Super Bowla u Minneapolisu!
Himna i ratnički pokliči orili bi se novim stadionom Vikingsa. Nazdravljalo bi se pobjedama koje su im toliko dugo bježale iz ruku. Skol, Vikings!
U zdravlje! Živjeli!
Komentiraj