Što te ne ubije te ojača?

Financiranje neprofitnih medija ponovno je u središtu pozornosti nakon što je dvadesetak nakladnika sastavilo i potpisalo otvoreno pismo u kojem prozivaju Ministarstvo kulture radi namjere da, kako tvrde, u potpunosti ukinu javno financiranje neprofitnih udruga koje se bave nakladništvom.

Najnoviji je ovo čavao u lijes u kojem nemirno počiva odnos kulturnjaka i Ministarstva kulture.

Nakon što je bivši ministar Hasanbegović u bitnoj mjeri ograničio financiranje iz javne kase, a ministrica Obuljen Koržinek prema njihovom mišljenju nastavila taj trend na način da nije predviđeno financiranje kroz Uredbu o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću, da se sabotiraju natječaji za povlačenje sredstava iz europskog fonda te se odobravaju olakšice privatnim, komercijalnim nakladnicima.

To je još jednom otvorilo fliper-diskusiju i kakofoniju na potezu između politike, HND-a i dijela nezavisnih medija u koju Zadnje Polje sada ne namjerava ulaziti, ali vrijedi proanalizirati na koji način u Hrvatskoj preživljavaju nezavisni mediji – bilo komercijalni ili neprofitni.

---

Čitajte na Zadnjem Polju: Kako će nove izmjene na Facebooku utjecati na izdavače

---

Financiranje neprofitnih udruga koje kroz svoje – najčešće digitalne publikacije – nerijetko guraju svoje agende, tema je brojnih rasprava. Prije institucionalnog udarca od strane ministarstva, u 2014. je odabrano 18 postojećih neprofitnih medija, od kojih za najvišu podršku, u visini 250.000,00 kn godišnje, pet najbolje plasiranih medija – H-alter, Forum.tm, Treći sektor – Civilno društvo na malom ekranu (televizija), Lupiga i Kulturpunkt.

Niste čuli za njih? Šteta. To, doduše, ne znači da ne postoje. Ako netko objavi tekst i nitko ga ne pročita – je li taj tekst uopće objavljen!?

Ipak, neprofitne publikacije su poprilično čitane i praćene od strane dijela javnosti. Kao i one komercijalne i ne nužno nezavisne koje također dobivaju sredstva iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – televizije i radija.

Agencija za elektroničke medije tako navodi da su na temelju provedenog Javnog natječaja broj 02/17 za dodjelu sredstava Fonda dodijeljena ukupna sredstva:

– 19 nakladnika televizije u iznosu od = 28.648.000.01 kuna,

– 16 nakladnika radija u iznosu od = 1.999.999.99 kuna.

Dakle, sredstva dobivaju komercijalni mediji iz sredstava Fonda za koji neprofitni mediji tvrde da nikada i nije trebao biti namijenjen njima. Neke televizije su dobile i preko 800.000 kuna, a neki radijski nakladnici i preko 90.000 HRK.

Financiranje javnih medija iz javnih sredstava nije Hrvatska specifičnost kao ni problemi s transparentnošću dodjeljivanja sredstava putem agencija, fondova i natječaja.

Ipak, koliko puta smo zarežali na HRT zbog zloglasne “pristojbe” koja je obligatorna, a ni riječi nismo rekli za financiranje drugih neprofitnih ili komercijalnih medija našim novcima koje je financiranje jednako obligatorno jer praktički nemamo mogućnost to spriječiti ili novce preusmijeriti na neke druge društvene djelatnosti?

Ni u kojem slučaju ne smijemo podcijeniti rad novinara kako nezavisnih tako ni komercijalnih redakcija. Teza da od njih nema koristi i da je sadržaj nekvalitetan je lijen i često neargumentiran. Svaki sadržaj nije za svakoga i činjenica da većina publike vrijeme provodi na portalima “široke potrošnje” i ne obazire se na ozbiljniji novinarski rad – više govori o navikama ljudi nego o kvalitetama novinara.

---

Čitajte na Zadnjem Polju: Mržnja u medijima je ogledalo uredništva, ne čitatelja

---

Hrvatsko tržište je iznimno malo i problem s financiranjem rada redakcija imaju izdavači i na neusporedivo većim tržištima. I dok dio nezavisnih medija energiju troši na kritiku upravljanja javnim sredstvima i tvrdi da će pluralizam i novinarstvo propasti jer nekoliko desetaka tisuća kuna neće sjesti na njihove bankovne račune, jedan dio je osmislio proaktivan pristup zatvaranju financijske konstrukcije.

Tako je lupiga.com pokrenuo crowdfunding kampanju preko Indiegogo platforme i zahvaljujući takvom angažmanu su prikupili 255.324,29 kune bruto što im je omogućilo donekle bezbrižan rad u 2018. Ali, nije uspjeh u prikupljenom novcu već u fantastičnoj komunikacijskoj kampanji koja je podigla svijest i angažman njihovih čitatelja, osigurala im dodatnu medijsku eksponiranost i potporu velikog broja poznatih osoba.

Kada korisnik na ovakav način investira u proizvod ili u ideju – ostaje vjeran toj ideji kao svojoj i nastavlja je podupirati.

Slično je s crowdfundingom napravio i Forum.tm još 2016. što je bio donekle pionirski pothvat na ovom području, a portal nogometplus.net želi zadržati svoju neovisnost i izbjeći prevelik broj oglašivača na način da novac traži direktno od čitatelja na kraju svakog teksta što je model i moćnog The Guardiana. Portal teatar.hr omogućava pretplatu na pojedinačne članke putem SMS-a.

Nužda je majka inovacije, zar ne?

Novinarstvo i nakladništvo doživljavaju možda i najdinamičnije promjene od svog nastanka. Broj nezaposlenih  novinara raste, a reportažnog novinara zamjenjuju oni internetski i struka proživljava strukturalne promjene koje će izmijeniti način na koji definiramo novinara i informaciju. Navike čitatelja i način na koji se informacija konzumira i prosljeđuje su u potpunosti drugačije nego prije deset godina.

Na velikim tržištima je malim, nezavisnim izdavačima omogućen rast i razvoj kroz različite kanale i subkulturnu publiku čiji je opseg dovoljan da se zadovolji ekonomija obujma koja je oglašivačima često neophodna. Naše tržište ne nudi takvu mogućnost većini indiejanaca pa se nezavisno novinarstvo najčešće svodi na entuzijazam, volontiranje ili sitne honorare.

Ipak, priključak na državnu infuziju najčešće rezultira padom angažmana kod novinara i povjerenja kod čitatelja.

S druge strane, proaktivni protest i dišpet jača identitet izdavača i portala te vjernost čitatelja.

Možda ukidanje javnih sredstava ne bude smrt nego novi život nezavisnog novinarstva u Hrvatskoj.