Hrvatska košarkaška reprezentacija je poražena od Rumunjske rezultatom 58:56 u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

Niste znali ni da su igrali dok nisu izgubili, jel’ tako?

Nakon poraza hrvatski sportski mediji ponovno su krenuli dramatizirati i nazvali ovaj poraz od Rumunjske “sumrakom hrvatske košarke”. Pogledajmo koliko su puta do sada zazivali “sumrak” i “smrt” HR košarke:

• Sumrak hrvatske košarke: Sramota koja se nije smjela dogoditi — gol.hr; 13.9.2015.
• Novi sumrak hrvatske košarke: Igrači jaki u svojim klubovima, loši u reprezentaciji — Glas Slavonije, 13.9.2014.
• Hrvatska košarka je napokon mrtva! Na sreću, to je odlična vijest… – Slobodna Dalmacija, 13.9.2017.
• Svjedočimo sumraku hrvatske košarke – dalje.com; 7.9.2011.

U biti, jedina glupost koja se češće spominjala jest kako se “loptanje pod obručima” ponovno vratilo u Hrvatsku na velika vrata.

Iako se javnost zgraža nad trenutnom situacijom na hrvatskoj košarkaškoj sceni, hajdemo provjeriti koliko klasičnih simptoma, od kojih inače pati, trenutno ima naša košarka:

• Propuštamo sljedeće veliko natjecanje ✓
• Nepostojanje dugoročne strategije razvoja ✓
• Razmirice unutar košarkaškog saveza ✓
• Klubovi na rubu financijskog kolapsa ✓
• Zanemarivanje struke i razvoja igrača ✓
• Zapostavljanje vlastite nacionalne lige ✓

Dakle, sve je po starom. Sve je najnormalnije. Ovo nije sumrak hrvatske košarke, već njena svakodnevica zadnjih 20 godina.

Zadnji put kada je hrvatska seniorska košarka osvojila medalju na nekom velikom natjecanju bilo je to na Europskom prvenstvu u Grčkoj 1995. 23 godine je prošlo od tada. 23!

Protiv Rumunjske smo ponovno igrali bez najjačih igrača. Šutirali smo tricu 2/26 te mizernih 28% iz igre. Istakli su se Hrvoje Perić s 19 koševa te Luka Žorić s 11 poena i pet skokova. Utakmica je bila ispod svake razine i poraz je Hrvatsku ostavio bez pobjede u skupini te sa samo teoretskim šansama za kvalifikaciju na Svjetsko Prvenstvo.

Hrvatska košarka poražena je i u svim drugim aspektima uz to što gomila poraze na parketu.

Prvi ljudi HKS-a Stojko Vranković kao predsjednik, Nikola Rukavina kao dopredsjednik te Dino Rađa kao stručni savjetnik, nisu pokazali viziju u dosadašnjem mandatu kao ni spremnost napraviti radikalne promjene koje, uz veliki rizik, jedine mogu košarku u Hrvatskoj staviti na noge.

Rađina možda i najhrabrija izjava bila je da od kvalifikacija za SP neće biti ništa te kako se moramo regrupirati za Eurobasket 2021. To je riskantan put i duga staza, ali sustav je potrebno potpuno rekonstruirati.

Ipak, Savez nije dao podršku treneru Ivici Skelinu koji bi mogao izgubiti svoju poziciju ukoliko ne napravi veoma brz zaokret. Ovakva FIBA-ina organizacija kvalifikacija nam nimalo ne odgovara jer osim NBA zvijezda, ne možemo računati ni na europske igrače koji bi bili standardni da se krovne košarkaške institucije mogu međusobno dogovoriti o tome što je u najboljem interesu košarke.

Utakmice bez najboljih igrača, bez zvijezda i s rezultatima 58:56 – to sigurno nisu.

Srbija i Slovenija miljama su daleko ispred Hrvatske kada je u pitanju košarka. Dokazali su to i na zadnjem Eurobasketu koji su Slovenci osvojili dok su Srbi bez najjačih igrača stigli do finala. Hrvatska je košarkaški nekoliko rangova ispod naših susjeda. Ovakav rasplet kvalifikacija bio je očekivan.

Od samostalnosti smo tri puta igrali na Svjetskim prvenstvima (bronca 1994.) i tri puta ih propustili.

Ono što se nije smjelo dogoditi jest dojam da HKS ponovno nije homogen u odlučivanju i rezoniranju. Različite struje mišljenja, upiranje prstima i traženje alibija.

Savez nije ni homogen ni hrabar

Stojko Vranković izjavljuje suprotno od Rađe. Propuštanje Svjetskog Prvenstva bi bila “tragedija” i naglašava da je on predsjednik Saveza. Znali smo to, Stojko. Ono što ne znamo je u kojem smjeru ide košarka u Hrvatskoj i što su prioriteti HKS-a. Ne doima se kao da Vranković ima viziju i hrabrost unositi korjenite promjene u sport koji vegetira i financijski i rezultatski već preko 20 godina.

Vranković je nakon izbora rekao sve prave stvari i nabrojao glavne boljke hrvatske košarke koju zna i svaki košarkaški entuzijast. Da, treba ojačati i marketing i stvoriti priču oko hrvatskih klubova i natjecanja. Priču koja bi morala ljude vratiti u dvorane i na košarkaška igrališta. Rekao je da je potrebno ulagati u mlade i u trenere. Da, Stojko, treba.

Doduše, spašavanje hrvatske košarke koja je godinama umirala u kandžama Ivana Šukera, ionako je nemoguć zadatak.

Hoćemo li se plasirati na SP ili nećemo je apsolutno nebitno. SP bi nakratko košarku stavio na naslovnice, ali možda je baš i propuštanje SP-a potrebno da sustav implodira i da u njega uđe neko za žestokom, radikalnom politikom upravljanja. Trenutnom režimu ipak se mora priznati da održava situaciju u ovom sportu onakvom kakvom je pamtimo:

Ukupan utjecaj talentiranih pojedinaca u hrvatskoj košarci uvijek je manji od njihovih pojedinačnih vrijednosti.

Broj košarkaša u NBA ligi nije pokazatelj aktualne situacije na određenom košarkaškom tržištu. Nije ni reprezentativni uspjeh. Pokazatelj je homogeni savez koji ima strategiju razvoja te klubovi koji ne trebaju infuziju. Hrvatska već gotovo tri desetljeća nema ni jedno.

Možda joj je potreban Izvanredni povjerenik umjesto Predsjednika? Tu Hrvatska ima iskustva.

Ništa se katastrofalno nije dogodilo u porazu od Rumunjske. Nije vijest da je košarka u Hrvatskoj mrtva. To je dugogodišnji faktum. Vijest bi bila kada bi, kojim čudom, oživjela.

Potrebno je vrijeme da se košarka u hrvatskoj izgradi u samoodrživ sustav koji ne ovisi o javnim financijama ili pukom entuzijazmu pojedinaca. Problem je kada novo rukovodstvo u godinu dana napravi više koraka unatrag nego unaprijed. Dio odgovornosti snosimo i mi, hrvatska košarkaška javnost, koja u pravilu ne podržava dovoljno svoje lokalne klubove. U vremenu kada novac igra ključnu ulogu u sportu – u hrvatskoj košarci ga jednostavno nema dovoljno.

Kako ovakvo stanje hrvatske košarke onda nazvati sumrakom kada je jasno kao dan da hrvatska košarka godinama tetura u mrklom mraku?