Guillermo del Toro ne podnosi konje. Ni krave. Ali obožava čudovišta.

“To su gadni kurvini sinovi“, rekao je del Toro. Konji. Ne čudovišta.

53-godišnji meksički redatelj proživljava možda i najslavnije trenutke u svojoj karijeri uoči 90. dodjele Oscara na kojima je njegova fantastična drama “Shape of Water” (Oblik vode) nominirana u 13 kategorija uključujući i one za “Najbolji film”, “Najboljeg redatelja” i “Najbolji originalni scenarij”.

Del Toro je tip redatelja koji se najbolje snalazi kada je u svom čudesnom filmskom svijetu. Tamo su pravila bitno drugačija nego u ovom našem i ovaj svestrani redatelj kroz njih kreira svjetove koji su istodobno nezamislivo daleki i jako dobro nam poznati. U “Obliku vode” del Toro gluhonijemu čistačicu u tajnom državnom laboratoriju dovodi u iznimno eksplicitan odnos sa – čudovištem. Zarobljenim, amfibijskim čudovištem.

Film je to koji vrišti s referencama i posvetama starim hollywoodskim mjuziklima te filmovima s ljepoticama i zvijerima poput Arnoldovog “Čudovišta iz crne lagune” snimljenog 1954. Ipak, za razliku od tog čudovišta, del Torova zvijer ima dominantno pozitivnu ulogu u ovom filmu u kojem je del Toro želio staviti naglasak na prihvaćanje drugog i drugačijeg te na pronalaženje srodnih duša na najneobičnijim mjestima.

“Oblik vode” je film za filmofile baš kao što je to prošle godine bio na dvije minute nagrađeni “La La Land”. U konkurenciji je sa čak devet(!) filmova nominiranih za “Najbolji film” među kojima i već nagrađivani “Tri plakata”, Nolanov “Dunkirk”, “Darkest Hour” koji tematizira Winstona Churchilla i teško je odrediti favorita, ali nije teško potvrditi da je “Oblik vode” najneobičniji film koji bi del Toru mogao donijeti nagradu za najboljeg redatelja te nekoliko tehničkih nagrada poput onih za najbolji zvuk i najbolju kostimografiju.

Ipak, Guillermo del Toro ima priliku ugrabiti Oscara za “Najbolji film” koji mu je 2007. iskliznuo iz ruke kada hvaljeni “Panov labirint” osvojio čak tri kipića, ali ne i onaj za “Najbolji strani film” koji je te godine pripao njemačkom filmu “Život drugih”.

Panov labirint je del Torovo najsnažnije djelo

Guillermov “Panov labirint” je apsolutno remek-djelo i svojevrsna horor-bajka koja uspješno i u jednom dahu isprepliće užasnu realnost Francove fašističke Španjolske te bajkoviti svijet djevojčice Ofelije. Del Toro briljantnim scenarističkim i redateljskim tehnikama otvara niz vjerskih, etičkih i moralnih pitanja, potpuno izokreće paradigmu bajke na kakvu smo navikli i glavnu junakinju Ofeliju pretvara u istinsku heroinu i mučenicu.

“Alisa u zemlji čudesa za odrasle” kako se tepalo “Panovom labirintu” (El laberinto del fauno kako glasi originalni naziv u prijevodima namjerno zamijenjen s Panovim umjesto Faunovim kako bi publika lakše razumjela) pun je hrabrih, ali i kukavičko-jezivih scena i odluka protagonista. Predložak bajke del Toru omogućava da priču postavi na jednostavnoj “dobro protiv zla” premisi, a fantastični svijet u koji Ofeliju uvode čarobni nakaznik paličnjak i faun, daje mu mogućnost da kroz simboliku bajkovitog podzemlja pošalje snažnu poruku o stvarnom svijetu.

Guillermu čudovišta nisu strana. Gotovo da nema filma u kojima nisu u prvom planu. U “Obliku vode” je odličnom kostimografijom zamijenio specijalne efekte, kao što je to učinio i za fauna za kojeg je glumac Doug Jones morao sjediti pet sati dnevno kako bi se odradila kostimografija sačinjena od lateks pjene. “Pacific Rim” je imao ubojitog Otachija, “Hellboy II” Anđela smrti i Cathedral-Head koji je imao Katedralu umjesto glave, dok je “Blade 2” bio krcat genetički modificiranim vampirima –  Reaperima.

“Čudovišta su moji sveci”, objašnjava del Toro koji ih uspoređuje s religijskom ikonografijom i naziva ih “živućim metaforama”.

Možda nijedno del Torovo čudovište ne isijava toliko zlo i toliki horor koliko ih isijava Pale Man. Bljedoliki iz “Panovog labirinta” tek je nekoliko minuta u filmu i proganja Ofeliju na jednom od njena tri zadatka kojima želi spasiti sebe, svoju majku i svog nerođenog brata.

Kompletna pojava Bljedolikog, kao i scenografija koju je del Toro pripremio za tu sekvencu, zaista jesu apsolutne metafore i snažan simbolizam. Pale Man jede malu djecu od kojih ostaju samo cipelice na hrpi koje namjerno podsjećaju na cipelice djece žrtava Holokausta. Pale Man je kritika fašizma u Španjolskoj i šire, ali i kritika Katoličke crkve kojoj del Toro ne uspijeva oprostiti nečinjenje za vrijeme fašističke vladavine Španjolskom.

Slike na zidovima u prostoriji gdje boravi Bljedoliki upućuju na reference o mitološkim čudovištima koja jedu svoju djecu, poput grčkog boga Krona koji proždire vlastitog sina. To jasno ukazuje na totalitarizam baš kao i bogati švedski stol sličan onom iznad njega na kojem fašistički vojnik i Ofelijin očuh, Kapetan Vidal i njegovi gosti, uživaju dok raspravljaju o gladi i nestašici hrane.

Španjolski građanski rat kao i 2. svjetski rat koji je uslijedio neposredno nakon, snažna su inspiracija redatelju koji je prije Labirinta snimio i svojevrsni prequel kroz film “The Devil’s Backbone” koji govori o strahotama u sirotištu za vrijeme građanskog rata.

Guillermova najokrutnija čudovišta ipak nisu kostimirane zvijeri. To su ljudi poput nas samih. Takav je Kapetan Vidal u Labirintu i takav je nasilnik Jacinto u “The Devil’s Backbone”.

Jasno je dao do znanja da mrzi strukturu i institucije pa nije neobično da se njegovi filmovi često obračunavaju upravo s klasičnom filmskom strukturom kao i s tradicionalnim institucijama poput Disneyjevih bajki ili hollywoodskih mjuzikla koje del Toro voli, ali svoje premise redovito razvija u drugom smjeru.

---

Čitajte na Zadnjem polju: “Tri plakata” favorit za Oscara u kategoriji “Najbolji Film”

---

“Oblik vode” bitno je pozitivniji film od “Panovog labirinta” i del Toro ciljano prihvaća emociju ispred cinizma za kojeg tvrdi da je u potpunosti preuzeo primat nad javnim diskursom. Iznimno seksualizirana glavna junakinja Elisa koju glumi odlična Sally Hawkins namjerno je neobična “ljepotica” baš kao što je zvjerka u vodi namjerno neobično “čudovište”.

Del Toro je napokon želio sretan kraj za jedno čudovište.

“Film bi bio odličan kada bi samo izrezali scene nasilja. Djeca bi navalila u kina“, rekao je del Toru jedan hollywoodski producent za “Panov labirint”. Dakako, koncept filma bi izgubio smisao, ali dobio komercijalni uzgon.

Ironično je da je del Toro morao pobjeći iz hollywooda kako bi snimio brutalno nasilnu bajku poput “Panovog labirinta”, dok ga je deset godina kasnije Hollywood prigrlio u jednoj erotičnoj drami poput “Oblika vode”.

Guillermo del Toro je zagriženi filmofil koji se, poput svojih protagonista, bolje snalazi u svijetu fantazije nego zbilje. Bolje zna sa čudovištima nego s ljudima.

Alfonso Cuarón (Gravity) i Alejandro González Iñárritu (Birdman, Revenant) dva su meksička redatelja koja su osvojila Oscara u kategoriji “Najbolji redatelj”. Iñárritu je vlasnik kipića i za “Najbolji film” (Birdman). Može li im se Guillermo del Toro pridružiti?