Iz perspektive europskog ljubitelja sporta, nekoliko fenomena iz američkog profesionalnog sporta nam je potpuno neshvatljivo.

Iako su mnogi od nas ljubomorni na utopistički sustav salary capa i težnji ka jednakosti u većini profesionalnih liga, pojave poput bolesno dugačkih regularnih sezona koje služe tek pozicioniranju za doigravanje gotovo da su nam nepojmljive. Ključno je pitanje koji sustav je bolji za odlučiti najbolju momčad lige? Liga sustav kao u europskom nogometu koji nagrađuje konstantnost kroz određeno razdoblje ili playoff sustav u kojem momčadi moraju biti suprotstavljene jedan-na-jedan kako bi se odlučio konačni pobjednik?

To je legitimno pitanje za kvalitetnu debatu, ali ono što trenutno dominira sportom u SAD-u jest tankiranje u regularnoj sezoni aktualne NBA lige. “Strateško gubljenje”, kako bi izbjegli manje preciznu sintagmu “namjerno gubljenje”, poprimilo je epidemijske razmjere u NBA ligi u kojoj aktivno gubi barem osam momčadi i gdje se sada aplaudira vlasnicima i upravama momčadi koji su prosječnost odlučili zamijeniti tankiranjem i slobodnim padom na dno lige.

U Europi za takvo ponašanje bivate izbačeni u niži rang i izgubite gomilu novaca. U SAD-u dobijete priliku na draftu izabrati najboljeg mladog igrača i osvježiti salary cap.

Strateško gubljenje radi boljeg pozicioniranja na draftu i razvoja mladih igrača u sezoni u kojoj nemate objektivne šanse napraviti ozbiljan rezultat, dio je američkog sportskog menadžmenta već tridesetak godina i najviše je naglašen upravo u dvije najjače lige – NBA i NFL. Za NBA posebno vrijedni pravilo da je bolje biti na dnu nego u sredini.

“Vjerojatno ne bih trebao reći ovo, ali nedavno sam večerao s prijateljima i rekao im da nam je, s obzirom kako nismo u igri za doigravanje, gubljenje najbolja opcija. Adam Silver ne želi ovo čuti, ali barem sam im pojasnio situaciju.”

— Mark Cuban, vlasnik Dallas Mavericksa

Cuban je od NBA lige zbog ove izjave u jednom podcastu kažnjen sa 600.000,00 dolara. Naravno, da je samo namignuo svojoj upravi na pitanje o tankiranju i da mu je trener Carlisle na parket izbacio B momčad – Mavericksi bi bili tek još jedna u nizu momčadi koja šuti i gubi. Devet od 30 NBA momčadi već je eliminirano iz doigravanja nakon što već mjesecima igraju s rezervama, fingiraju ozljede najboljih igrača i košarkašku utakmicu pretvaraju u rekreacijski cirkus.

Knicks	26	47
Bulls	24	48
Kings	24	49
Nets	23	50
Mavericks	22	50
Magic	21	51
Hawks	21	52
Grizzlies	19	53
Suns	19	54

Memphis Grizzliesi su upravo odradili utakmicu u kojoj su od Hornetsa izgubili sa 61 poenom razlike. Nanizali su 19 uzastopnih poraza i 22 u posljednjih 23 utakmice. Phoenix Sunsi imaju jednu od najlošijih napada i obrana u povijesti lige, Hawksima i Chicago Bullsima se misteriozno ozljeđuju najbolji igrači, a na dnu su i Sacramento Kingsi koji su kao i Netsi jednostavno – očajno loši.

To je gotovo trećina liga koja je u potpunosti odustala od natjecateljske košarke.

Nepotrebno dugačka NBA sezona koja broji 82 utakmice simptomatična je za tržište u kojem je profesionalni sport u jednakoj mjeri u domeni zabavne industrije koliko i sportske. Toliki broj utakmica apsolutno je nepotreban za određivanje 16 najboljih ekipa, ali funkcija redovitih NBA utakmica jest i zabava (poput odlaženja u kino, kazalište ili cirkus) kao i neizbježna potreba za financijama od kojih profitiraju i igrači (kroz udjel u dobiti) i vlasnici i mediji.

Opasna ideologija

Tankiranje je danas popularan trend i ozbiljan broj stručnjaka, analitičara pa često i navijača su spremni prihvatiti lošiji proizvod i gomilanje poraza u zamjenu za radikalniju rekonstrukciju rostera i mogućnost da kroz draft dovedu buduće NBA zvijezde. To je osobito izraženo na malim i neatraktivnim tržištima poput Memphisa koji ne mogu privući gotovu NBA zvijezdu budem akvizicije na slobodnom tržištu.

Ipak, dugoročne posljedice tankiranja na samu ligu i sport su iznimno uznemirujuće!

Sam Hinkie, bivši generalni menadžer Philadelphia 76ersa, radikalizirao je metodu tankiranja i momčad odveo na samo dno NBA lige da bi, na pola posla, uručio otkaz na 13 stranica kada su vlasnici zbog gubitka prihoda i navijača odlučili u organizaciju dovesti dodatne savjetnike. Danas je Sam Hinkie kultni vođa analitičkog pokreta u NBA-u koji je jedan od najmoćnijih trenutno u ligi i čiji pripadnici svake godine hodočaste na MIT Sloan Analytics Conference koja je od marginaliziranog okupljanja štrebera prerasla u prvorazredni događaj u kojem Hinkie i Barack Obama sudjeluju kao ključni panelisti.

Ovakav koncept nagrađivanja neuspjeha neizbježno je rezultirao sa zloupotrebom i naišao na manipulaciju od strane progresivnih generalnih menadžera koji sada imaju i ideološku potporu MIT-evaca i dijela javnosti jer u okvirima pravila rade ono što je najbolje za njihovu organizaciju. Igrači u zadnjoj godini ugovora i oni željni dokazivanja, kao i treneri koji su nerijetko žrtvena janjad, stavljeni su u nemoguću situaciju u kojoj ljudi u uredima svojim potezima diktiraju rezultat na parketu.

Zbog toga je gotovo pola utakmica na uvredljivo lošoj razini. Ne postoje apsolutno nikakve reperkusije za gubljenje i prezentaciju nekvalitetnog proizvoda navijačima u dvorani i ispred malih ekrana.

Problem je što se košarka dezintegrira, a s vremenom će se i cinizam navijača pretvoriti u rezigniranost. Ne napravi li liga u kratkom roku nešto kako bi utakmice učinila barem donekle interesantnijima i kvalitetnijima, konzumenti će odustati od praćenja sporta. Regularna NBA sezona mogla bi postati tek trećerazredni zabavni sadržaj te izgubiti na važnosti i isplativosti. Dakako da je najracionalnije rješenje smanjivanje broja utakmica u regularnoj sezoni, ali dakako i da će to biti zadnje što će liga napraviti i to tek ukoliko ništa drugo ne uspije.

Sportsko orgijanje

Tankiranje je zloćudni tumor za sportsku kulturu u SAD-u. Činjenica je da je NBA privatna liga u kojoj kao najlošija momčad ne gubite i pravo na ostanak u ligi, ali liga ne smije dodatno stimulirati gubljenje na način da nagrađuje najlošije momčadi s najperspektivnijim mladim igračima. Vodeći ljudi u momčadima su hakirali sustav, prokužili ga i krenuli manipulirati s njim. NBA mora reagirati, zaštiti svoj integritet i proizvod ukoliko želi zadržati vjerodostojnost i interes publike.

Tankiranje je pametno. Briljantno u određenim aspektima. Ali možda i prepametno za svoje dobro. Aktualna regulacija niti je dovoljna niti efikasna. Kažnjavanje javnih istupa poput onog Marka Cubana je smiješno u momentima kada cijela liga u pozadini orgija gomilajući poraze.

Zasićenost ovakvim konceptom regularne sezone već se osjeća među dijelom publike, neovisno o tome što gledanost NBA lige raste. Publika je sve bolje educirana (što djelomice i utječe na popularnost samog tankiranja) i shvaća da je velik broj utakmica rezultatski nebitan i služi samo kao usputna obiteljska zabava uz pivo ili kokice. Visoka gledanost je ujedno i posljednji osigurač koji ligu sprječava da napravi korjenite promjene. Ipak, gledanost će se krenuti smanjivati jako skoro ukoliko trećina NBA momčadi svake sezone aktivno planira izgubiti što više utakmica.

Košarka kao sport je evoluirala pa čak i doživjela drastične promjene u zadnjih nekoliko godina u smislu pristupa igri i stila same igre, ali je i sam sustav natjecanja proigran i u mnogome arhaičan te su mu potrebne izmjene. Recentne promjene NBA lige na način da smanji postotak šansi da najlošija momčad dobije i najviši izbor na draftu, nisu dovoljne kako bi se zaštitio sam sport.

Povjerenik Adam Silver je u svom dosadašnjem mandatu pokazao spremnost za promjene. Morat će se i ozbiljno pozabaviti fenomenom tankiranja. Postoje kvalitetnija i poštenija rješenja.

Tankiranjem liga svjesno i namjerno igra ruski rulet sama sa sobom i kreira atmosferu u kojoj cvjeta kultura gubljenja i žrtvovanja sportskog rezultata u svrhu manipulacije sustavom koji nagrađuje takvo ponašanje.

Metak će kad-tad pronaći put kroz cijev.