Danas na raspolaganju imamo toliko informacija da su one izgubile na važnosti.

Inflacija informacije buja poput inflacije venezuelanskog bolivara s čijih iznosa su vlasti odlučile skidati po tri zadnje znamenke kako bi pokušale sačuvati ono što je ostalo od zdravog razuma u venezuelanskoj ekonomiji.

Problem s inflacijom informacija? Ako krenete rezati određene dijelove informacije – dobit ćete dezinformaciju.

Fake News i post-truth era su neologizmi koji dominiraju u svijetu medija i novinarstva u proteklih nekoliko godina. Daleko od toga da su lažne vijesti nova pojava u svijetu jer ih bilježimo još od vremena starog Egipta i antičkog Rima. Dezinformacija postoji otkada postoji i sama informacija. Problem je što se dezinformacija upoznala s internetom i otkrila Facebook i Twitter.

Istraživanje MIT-a pokazalo je da lažne vijesti na društvenim mrežama putuju bitno brže od istinitih vijesti. Šest puta brže dosegnu publiku od 1.500 ljudi. Lažne vijesti se prosljeđuju 70% više nego točna vijest.

“Lažne vijesti su jednostavno atraktivnije, a atraktivne vijesti ljudi radije dijele”, reći će profesor Sinan Aral koji je sudjelovao u studiji MIT-a.

I dok je aktualni Predsjednik SAD-a pretvoren u glasnogovornika lažnih vijesti i alternativnih činjenica, a Facebook je u središtu punokrvnog skandala oko Cambridge Analytice, mediji jednako često sudjeluju u dezinformaciji puka, kako namjerno tako i iz nemara.

Nedavni talijanski izbori su u bitnoj mjeri zagađeni gomilom potpuno fabriciranih vijesti u svrhu političke propagande, Njemački Bild je “popušio” i objavio priču satiričkog magazina Titanic dok vlada svim mogućim mjerama pokušava regulirati istinu. CNN i The NY Times su nekoliko puta uhvaćeni kako izvještavaju temeljem pogrešnih tvrdnji, a Američki Rolling Stone magazin plaća milijunsku odštetu jednom bratstvu na Sveučilištu Virginia jer su propustili ispoštovati temeljna novinarska načela prilikom objave pogrešne priče o masovnim silovanjima.

Jedan splitski portal je objavio jezivo lažnu vijest o smrti pjevača Olivera Dragojevića, a cijeli niz hrvatskih medija je preuranjeno i pogrešno informirao hrvatsku javnost o odlasku kartičarske tvrtke American Expressa.

Društvene mreže su u međuvremenu postale direktan izvor informacija pa je danas uloga “tradicionalnih” medija i novinara da te informacije filtriraju, provjeravaju i prosljeđuju do krajnjeg korisnika.

“Od medija se ne očekuje da budu kreatori vijesti već oni koji vijest provjeravaju. Kod izvanredne vijesti dosta informacija dolazi direktno od ljudi s mjesta događaja, nerijetko i preko samih tvitova. Ono što morate saznati jest tko se zaista javlja s mjesta događaja, a tko ne. Tu ulogu posrednika korisnici sada očekuju od medija. Traže da netko poprati te vijesti i odvoji stvarnost od fikcije.”

— Alexios Mantzarlis, direktor  Međunarodne mreže za provjeru činjenica

Angie Holan, urednica portala PolitiFact koji provjerava navode američkih političara, reći će kako začuđujuće mnogo konzumenata uopće ni ne zna odakle je saznalo, čulo ili pročitalo određenu vijest. Konzumiraju je momentalno i bez promišljanja oko samog izvora. Problem je dodatno izražen na društvenim mrežama gdje preko mobilnih aplikacija korisnici dijele vijesti koje nisu niti otvorili ili zaključke izvode iz samih naslova, bez da su ušli u samu materiju.

Stiže li nam “Infokalipsa”?

I dok su fact-checkeri po svjetskim redakcijama u prošlosti pokušavali izbjeći nenamjerno ili nehajno iznošenje krivih činjenica, danas su u lovu na novinare, medije i javne osobe koje namjerno iznose potpuno pogrešne informacije.

I nikoga nije briga.

Političari diljem svijeta uopće ne gube kredibilitet nakon iznošenja netočne informacije. Upravo suprotno, zadržavaju i povećavaju svoj glasački kontingent koji zna da određena tvrdnja nije točna, ali nastavlja podupirati određenog kandidata zbog vrijednosti koje stoje iza same činjenične osnove.

Nikada nije bilo lakše provjeriti istinitost određene tvrdnje. Upravo zato istinitost više nije ključni element u političkoj ili svjetonazorskoj debati.

Istina je svugdje oko nas. Budućnost je ono što dolazi nakon istine.

Iznimno lagan pristup informacijama rezultirao je time da se posjedovanje informacije više ne smatra vještinom ili privilegijom. Informaciju imaju svi, vještina je postala kako s njom manipulirati za vlastiti interest.

---

Čitajte na Zadnjem Polju

Mržnja u medijima? Komentari su ogledalo uredništva, ne čitatelja

---

Lažne vijesti su u međuvremenu evoluirale i sada obuhvaćaju i iznimno preciznu i realističnu manipulaciju video i audio sadržajem pa se hakersko podzemlje i kontra-obavještajne agencije u tišini naoružavaju za informacijski rat koji je danas gotovo jednako važan kao i tradicionalni koncepti ratovanja. Aviv Ovadya sa Sveučilišta na Michiganu je ove nove fenomene u načinu manipuliranja informacijom nazvao infokalipsom i mračno prognozirao: “Što gledamo dalje u budućnost, stvari postaju sve gore”.

Ujedinjeno Kraljevstvo je problem lažnih vijesti proglasilo pitanjem nacionalne sigurnosti i početkom 2018. najavilo osnivanje specijalne jedinice za praćenje i kontrolu komunikacija u svrhu borbe s dezinformacijama. To zvuči kao da dolazi ravno iz scenarija distopijskog romana. Rasprave oko prava na privatnosti te prava na nacionalnu sigurnost postaju sve češća tema u pravnim i legislativnim krugovima.

Uloga medija u ovom procesu je iznimno zanimljiva. Od samih početaka, četvrta grana vlasti i sedma sila, koristile su ili bile korištene kao propagandno oružje u cilju plasiranja informacije ili njene verzije koja je naručitelju u tom trenutku najbolje odgovarala. Većinom neregulirani, mediji su nerijetko mešetarili informacijama za vlastite interese pa bi službena verzija koja bi izašla u javnost, nerijetko bitno odstupala od stvarne verzije događaja.

Istina je u očima promatrača

Danas su mediji uronjeni u iznimno kompleksan pejsaž u kojem moraju balansirati između vlastitih interesa i interesa javnosti. Oni često nisu podudarni niti su granice novinarske etike uvijek jasno povučene. Paralelno s tim, mediji u digitalnom svijetu proživljavaju ozbiljnu transformaciju te ni sami nisu svjesni svog položaja i svoje uloge.

Osnovni problem ostaje što se dio medija često bori činjenicama protiv raznih vrijednosnih sustava. Logikom protiv emocija. I često gube. Drugim dijelom medija upravlja isključivo urednička agenda kojoj je pitanje istine zadnje pitanje koje postavlja.

The New York Times je primoran zaposliti iskusnog reportera kako bi na redovitoj bazi ispitivao, provjeravao i analizirao video, fotografije, satelitske snimke s ciljem da se izbjegne korištenje lažnog video sadržaja i lažnih fotografija. Egipatska vlada, koja je kritizirana zbog blokade stranih medija, otvorila je WhatsApp liniju specijaliziranu za prijavu lažnih vijesti (što god taj pojam njima značio).

Jednima lažna vijest – drugima neosporiva istina.

U SAD-u su mediji bliski konzervativnoj političkoj struji odlučili zaposliti osobe koje će provjeravati osobe koje provjeravaju informacije za liberalne medije poput NY Timesa i Washington Posta.

Konzumenti su izgubili povjerenje u tradicionalne medije dok aktualna situacija ukazuje na to da ni suvremeni kanali izvještavanja poput društvenih mreža nisu kvalitetno rješenje. Pozicija tzv watchdog udruga i redakcija kojima je cilj provjeravanje medija i njihovih navoda, bitna je, ali ni približno utjecajna.

Facebook je upravo u sklopu kriznog menadžmenta te na krilima kritika oko veoma loše administracije lažnih vijesti koje su se viralnim putem širile tom društvenom mrežom, najavio suradnju s neovisnim fact-checkerima koji će kontrolirati statuse, vijesti, video i fotografije. Njihova diskrecijska ocjena bit će dovoljna za uklanjanje sadržaja, dok je ranije za to bila potrebna “prijava” od strane drugog korisnika.

Alex Stamos, šef sigurnosti na Facebooku tvrdi kako kompanija želi zaustaviti “lažne narative” i “sadržaj koji namjerno želi iskoristiti neslaganja i kreirati konflikt”. To je iznimno široka definicija i ovakve diskrecijske ocjene Facebookovih policajaca mogu, i u određenoj mjeri već jesu, rezultirale blokiranjem sasvim legitimnog sadržaja i kvalitetne debate.

Stručnjaci na području automatiziranog provjeravanja činjenica tvrde kako smo još daleko od efikasne implementacije programa koji bi mogli zamijeniti čovjeka, iako tvrtke poput Duke Reporters’ Lab diljem svijeta imaju programe specijalizirane za provjeravanje tvrdnji i rade na njihovom daljnjem razvoju.

Kod nas funkcionira Faktograf.hr izgrađen u suradnji GONG-a i Hrvatskog novinarskog društva. U Srbiji je to istinomer.rs, u BiH istinomjer.ba.

Otpor, dakle, postoji. Ključno je pitanje – je li ikome stalo do provjere iznesenih tvrdnji i činjenica. U vremenu kada je pristup stvarnoj istini dostupan doslovno na dlanu ruke, shvaćamo da u biti uopće nismo sigurni što je to istina te da se, činjenicama usprkos, istinom može predstavljati sve i svašta.

Istina je u očima onoga koji je promatra. Mogu li to činjenice promijeniti?