Milijun glasačkih listića s njegovim imenom na njima.

Mohamed Salah postao je zvijezda nedavno održanih predsjedničkih izbora u Egiptu nakon što je više od milijun glasača ukrasilo svoje listiće imenom neopisivo popularnog nogometaša Liverpoola.

Ta vijest dočekana je u svjetskim medijima poput interesantne anegdotice ili kvizaškog kurioziteta, kao crtica u sportskim rubrikama koja će obojati sivilo svakodnevnih rezultata i dati zanimljiv uvid u popularnost nogometa i ovog 25-godišnjaka.

Fenomen je, dakako, bitno ozbiljnije naravi.

Egipat je duboko podijeljena zemlja na ivici onoga što u zapadnom svijetu nazivaju demokracijom, nepuno desetljeće udaljena od revolucije koja je s vlasti svrgnula dugogodišnjeg vladara Hosnija Mubaraka i čiji nasljednici ne uspijevaju ujediniti naciju niti podignuti kvalitetu života. Nije neobično da je nogomet, koji u zemlji faraona ima navodno i tisućljetnu tradiciju, postao zajednički jezik egipatskog naroda.

Masakr u Port Saidu

Veljača je 2012. i dok 19-godišnji Mohamed Salah radi svoje prve profesionalne korake u klubu El Mokawloon El Arab, u lučkom gradu Port Saidu na sjeveru Egipta pogiba 74 ljudi. Na nogometnom stadionu. Neposredno nakon nogometne utakmice koju su otišli pogledati i s koje se nikada nisu vratili.

Bio je to krvavi pir i vrhunac kompleksne sociopolitičke situacije u Egiptu. Točno godinu dana nakon početka Revolucije, navijači proslavljenog Al Ahlyja izbodeni su i pregaženi na gostovanju u Port Saidu. Nitko nije povjerovao u to da se radi o tek huliganskom obračunu dviju zaraćenih navijačkih skupina.

Tragedija je prozvana “Masakrom u Port Saidu” i poprimila političke konotacije kada su mnogi argumentirano tvrdili da se radi o planiranoj, politički skrojenoj koljačini ultrasa koji su godinu ranije bili ključni u svrgavanju s vlasti predsjednika Mubaraka. Policijska prisutnost bila je minimalna, redari su vrata stadiona zatvorili pa su navijači ginuli zbog ubodnih rana ili zbog stampeda koji je uslijedio. Ostaci Mubarakovog režima su poslali oštru poruku.

Egipatsko prvenstvo je prekinuto. Mohamed Salah prihvaća ponudu švicarskog Basela i već istog proljeća napušta Egipat.

Šest godina nakon Port Saida Salah briljira u Liverpoolu i s 29 pogodaka prvi je kandidat za Zlatnu kopačku. Šest godina prije Port Saida egipatski navijači kreću s osnivanjem tzv. ultrasa koji će u potpunosti promijeniti političku i društvenu scenu u Egiptu.

Navijači najtrofejnijeg kluba Al Ahlyja osnivaju Ultras Ahlawy. Navijači njihovog velikog rivala Zamaleka osnivaju skupinu Ultras White Knights. Bez inicijalne političke motiviranosti već sa željom da repliciraju talijanske ultrase, ove navijačke skupine spajao je međusobni antagonizam, iznimno čvrsta struktura te vojnička organiziranost i disciplina. Kalili su se nekoliko godina kroz obračune s režimskom policijom na ulicama Egipta.

Ipak, umjesto običnog huliganizma i nihilističkog nasilja, ultrasi su energiju usmjerili ka društvenim promjenama.

2011. njihovi su članovi organizirali, predvodili i postali jedan od zaštitnih simbola revolucije koja je promijenila Egipat. Dizali su moral narodu navijačkim pjesmama i na prvim linijama ih usmjeravali kako se kroz policijske kordone probiti do Trga Tahrir i zadržati ga do pada predsjednika Mubaraka.

---

Čitajte na Zadnjem Polju:

West Ham United je na prekretnici. Vodi li ulica ovaj klub?

---

Salah, rođen u iznimno religioznoj muslimanskoj obitelji u mjestu Nagrig, svoje je tinejdžerske dane provodio u autobusu putujući na treninge u Kairo. Na dobar dan bi provodio dva sata u školi, osam sati u autobusu. “Da nisam postao nogometaš, sada bi mi bilo jako teško”, priča Salah, koji je u siječnju osvojio nagradu za “Afričkog igrača godine”, o žongliranju između obrazovanja i nogometa. Osim revolucije, zaraćene navijače Al Ahlyja i Zamareka ujedinio je još tek Salah koji nikada nije zaigrao za ni jedan od ta dva kluba koji imaju milijunsku navijačku bazu pa je i s te strane ostao neutralan.

Bivši predsjednik Mubarak koristio je fanatičan odnos Egipćana prema nogometu u propagandne svrhe. Nije propuštao utakmice reprezentacije kroz koje je pojačavao nacionalni naboj. Mubarakova obitelj bila je usko povezana s nogometašima, a cijeli niz nogometnih dužnosnika bio je ili blizak Mubarakovom režimu ili njegov sastavni dio.

Predvodnik revolucije iz 1919., Saad Zaghloul, bio je jedan od prvih predsjednika Al Alhyjaa koji je osnovan u znak protesta britanskim kolonijalistima. Drugi egipatski predsjednik, Gamal Abdel Nasser, 1956. preuzeo je upravljanje državom i iste godine proglašen počasnim predsjednikom Al Ahlyja. Klub Zamarek je 40-ih godina prošlog stoljeća nakratko promijenio ime u King Farouk Club i to u čast tadašnjem kralju.

Povijesna večer u Aleksandriji

Listopad je 2017. u Aleksandriji, najvećoj egipatskoj luci. U ključnoj utakmici protiv Konga i pri rezultatu 1:1 u 94. minuti dosuđen je jedanaesterac za Egipat. “Slavili su taj jedanaesterac kao Njemačka osvajanje Svjetskog prvenstva”, komentirao je bivši egipatski izbornik Bob Bradley poentirajući težinu na leđima igrača koji ga je trebao izvesti.

Danas se Salaha naziva faraonom. Egipatskim Messijem. Spasiteljem države i naroda.

Egipat će zaigrati na Svjetskom prvenstvu po prvi puta u 28 godina!

Studeni je 2017. u Kairu. Nacionalni ponos je na vrhuncu. Nogomet je glavna tema na ulicama, murali s likom Mohameda Salaha ukrašavaju zidove gradskih četvrti. 15 tisuća ultrasa Al Ahlyja dolazi na trening momčadi bodreći ih gromoglasnom pjesmom. Trening se nije ni mogao održati.

Salah briljira u dresu Liverpoola, ostaje povučen i bez puno priče za medije. Odbija darove egipatskih milijardera poput luksuznih vila. Ulaže u nogometnu i obrazovnu infrastrukturu u svom rodnom mjestu i diljem Egipta. Zarađuje zahvaljujući svom odricanju i upornom radu.

Mohamed Salah danas je važniji od predsjednika države. Prati se svaki njegov korak.  Nogomet je moćna industrija koja generira velik novac, zapošljava puno ljudi i utječe na javno mnijenje. Salah osvaja sve moguće nagrade navijača za nogometaša mjeseca jer Egipćani klikaju fanatično pa mu iz bivšeg kluba Roma unaprijed čestitaju za osvajanje igrača mjeseca.

Ultrasi Al Ahlyja i Zamareka su u međuvremenu proglašeni teroristima. Nisu omiljeni ni novom režimu predsjednika i bivšeg generala Abdela Fattah el-Sisija koji je upravo osvojio drugi mandat s 92% važećih glasova i, prema pisanju stranih medija, bez stvarne opozicije. Osim samog Salaha.

Ultrasi sada žive u egipatskom podzemlju. Zabranjeno im je javno djelovanje i odlasci na utakmice. Oni još uvijek nisu zaboravili masakr u Port Saidu kao ni smrt 20-ak navijača Zamaleka u veljači 2015. nakon obračuna s režimskom policijom i stampeda koji je uslijedio nakon zatvaranja još jednih vrata ispred stadiona u Kairu.

Navijači su pritvarani i protjerani s ulica, ali ostaju vjerojatno jedina oporbena struja unutar Egipta i najprecizniji puls Egipćana kojima politika sve češće pruža manje od nogometa koji barem pruža utjehu i privremeni bijeg od stvarnosti.

Od tu dolazi tih milijun glasova ljevaku Mohamedu Salahu. Nimalo bezazlenih niti kuriozitetnih, već protestnih i intrigantnih u zemlji u kojoj je nogomet religija, pitanje života i smrti te iznimno bitan politički faktor.