HNK Hajduk radi najjebenije power point prezentacije.

Da se nogometne titule osvajaju na slideovima, umjesto na travnjacima, bili bismo prvaci Europe. Evo, nedavno smo i ugostili eminentne europske klubove poput Barcelone i Schalkea na temu razvoja socios modela upravljanja klubom.

Nitko ne zna reći strategija, upravljanje, modeli, okviri i struktura tako dobro kao što to znaju reći Ivan Kos i Slaven Marasović koji je i profesionalni nadzoraš – čovjek koji je iz jednog nadzornog odbora prešao u drugi nadzorni odbor i čovjek koji je stručno usavršio temu nadzornih odbora i uprava.

HNK Hajduk predstavio je novu strategiju upravljanja. Prvu u povijesti. Power point prezentaciju možete vidjeti ovdje. Jebena je.

“Naš plan je da u sljedećih sedam godina dosegnemo maksimalne učinke i maksimalnu učinkovitost svih klupskih potencijala”, rekao je Predsjednik Kos i dodao, “Siguran sam da veći dio javnosti očekuje da u strateškom dokumentu piše datum s konačnim nekim fiksom, da li je to osvajanje titule ili je to nekakav konačni cilj. Ne. Strategija definira smjernice.”

Strategija počiva na tri stupa koja su rezultat – samoodrživost – razvoj, a Marasović je i sam naglasio da je rukovodstvo u prošlosti znalo forsirati sportske rezultate na štetu financijskih pa je klub plesao na rubu bankrota.

Od 2010. kada je klub usvojio Kodeks upravljanja Hajdukom do 2018. kada je klub usvojio strategiju upravljanja klubom – klub nije osvojio nijedan naslov prvaka.

Ironično je da se danas, kada se klubom upravlja strogo korporativno i kada se na Poljud dovodi konzultantske kuće Deloitte i LTT Sports, kritizira Hajduk da taj klub vodi ulica.

Dite puka su preuzeli ljudi u odijelima i kravatama.

Razgovara se terminologijom koja je primjerenija za multinacionalne korporacije nego za lokalni nogometni klub.

U međuvremenu je još uvijek aktualan antagonizam prema Hrvatskom Nogometnom Savezu i konkretno Zdravku Mamiću koji je prvookrivljeni za Hajdukovu kataklizmu zadnjih 13 godina. Glavni i dežurni krivac Hajdukove desetljetne dekadencije. Iako nitko ne spori da je klub već desetljećima vođen nestručno, sablja je uvijek bila okrenuta prema sjeveru, prema našoj Pešti, centru sile koja je dodatno zakapala jamu u kojoj se splitski klub nalazio.

---

     Hajduk su uništili i pokrali “Hajdukovci”! Članovi uprave i raznorazni stručni savjetnici koji su se mijenjali kao na atletskoj stazi. U međuvremenu, Zdravko Mamić je Dinamo pretvorio u nedodirljivog vladara hrvatskog nogometa. Mislite li da lopovi u Hajduku ne bi napravili to isto da su znali kako se to radi?

Zadnjih deset godina jesu najlošijih deset godina u posljednjih pola stoljeća djelovanja kluba. 70-ih smo vladali nogometom, 80-ih nismo osvajali titule jednim dijelom upravo zbog politike, ali smo bilježili dobre rezultate u Europi i gradili identitet kluba.

Zanimljivo je kako smo 90-ih, kada je Hajduk zaista bio u nemilosti politike, čak po tri puta osvajali prvenstvo i kup.  Kasnije je predsjednik Branko Grgić proveo je na funkciji sedam godina (2000-2007) i ugrabio tri naslova prvaka Hrvatske.

Od 2005. do danas Hajduk se može pohvaliti s tek dva osvojena kupa i čak devet predsjednika.

Nikakva politika i ničiji dopredsjednici nisu krivi za sramotan Hajduk, osim naše vlastite politike i naših vlastitih predsjednika.

Hajduk treba prestati glumiti žrtvu i sažalijevati se te se krenuti baviti samim sobom.

Projekt “Naš Hajduk” najvažniji je možda i u cijeloj klupskoj povijesti. Narod je napokon uspio Hajduk oteti iz gramzljivih kandža politike koja je godinama poput pijavice sisala krv iz poljudske utrobe. Aktualni model upravljanja klubom ispunjenje je svih mokrih snova većine nogometnih navijača i fanatika diljem svijeta. Najbolji od svih mogućih scenarija. Ideja da klub otkupi strani milijarder je nerealna, a kako se pokazalo na mnogim drugim klubovima – potencijalno i opasna. Split i Hajduk nikada nisu bili povezaniji.

Borba za vlasništvo i protjerivanje politike iz kluba velika je pobjeda za ovaj splitski simbol. Struka, koliko god im se smijali, vodi klub poštenije i pametnije nego što ga je vodila politika. To i nije toliko teško pa Upravi i Nadzornom odboru mora biti jasno da je rezultat imperativ na koji se neće dugo čekati.

Strategija i ciljevi su odlična teoretska podloga. Ali teorija bez prakse je znanstvena fantastika.

Još 2016. na Zadnjem Polju smo pisali o puču nadzoraša u kojem su stradali Brbić i Pavasović i poslije kojeg je Hajduk ponovno bio obezglavljen. Slaven Marasović, kao Predsjednik NO-a, nosi posebnu odgovornost nakon što je predvodio skidanje Brbića sa čela Uprave i dovođenje Kosa. Još u travnju 2016. je najavio ubrzanje procesa transformacije kluba da bi tek u travnju 2018. izašao sa strategijom kluba. Sedmogodišnjom. Dakle, do 2025.

Nakon sedam gladnih godina, Hajduka čeka novih sedam gladnih godina.

---

     Marasovićev koncept promoviranja održivosti, vrijednosti, prioriteta i projekcija je plemenit koncept. Bez rezultata, ipak, to je tek prodavanje plemenite magle. Skinuo je Brbića zbog nedostatka žurnosti koju sada ni sam ne pokazuje. Klub bez dugova u 2017. golem je uspjeh prvenstveno projekta “Naš Hajduk” i vizije male grupe navijača koja je uspjela implementirati ideju koja je većini bila doslovno nezamisliva.

Hajduk je danas klub s najprogresivnijom strukturom upravljanja u ovom dijelu Europe i na to moramo biti ponosni.

Čak i kada bi kroz godinu, dvije osvojili jednu titulu, ona ne bi mogla izbrisati gorak okus iz usta izgubljene Hajdukove generacije koja već dva desetljeća ne zna što znači održivost sportskog rezultata. Jednom titulom ne bismo mogli skinuti smiješak s lica Dinamovih dužnosnika koji dominiraju cijelo jedno desetljeće. Potreban nam je održivi sportskih uspjeh.

Status najbolje hrvatske nogometne momčadi Hajduku mora biti pravilo, a ne iznimka.

“Naša je dužnost postupati odgovorno prema klubu. Da je ovo netko počeo raditi prije pet godina, klub bi sada sigurno bi u drukčijoj poziciji”, govori Marasović okupljenim novinarima.

Danas se o Hajduku razgovara na način i na razini na kojoj se nikada do sada nije razgovaralo. Rukovodstvu kluba se može prigovoriti zbog teoretiziranja i korporativnog tona, možemo se smijati njihovim prezentacijama i strategijama, ali činjenica je da su u klub uveli suvremene mehanizme upravljanja dioničkim društvom. Ipak, umjesto kvartalnih izvještaja i završnih računa, njihova uspješnost ili kako je oni vole nazvati “key performance indicator”, bit će sportski rezultat momčadi Hajduka.

I to im nije pohvala već savjet.

Hajduk je narodni klub, a stoljećima se narodom komuniciralo putem populističke demagogije. Tako je bilo najjednostavnije. Osvojiti titule koje možete upisati u klupsku arhivu i u svoj životopis. Sjaj trofeja bliješti direktno u oči pa se ne vidi prljavština oko njih. S posljedicama će se nositi neka nova uprava. Kos i Marasović od naroda sada očekuju da savlada kompleksnu poslovnu terminologiju i kratkoročne uspjehe zamijeni dugoročnom strategijom.

Ipak, poginu li pokušavajući barem će iza sebe ostaviti klub na relativno stabilnim nogama i s jasnim vrijednosnim smjernicama kojima se novo rukovodstvo mora voditi.

Titule jesu sjajnije, ali možda vrijednosti zaista klubu vrijede više od titula.