Cajka trap: Kako je hip hop zagospodario balkanskom glazbenom scenom

Hip hop je danas vodeći igrač na glazbenoj sceni u regiji i u svijetu, ali vrlo vjerojatno ga više ne biste mogli ni prepoznati. Analiziramo što je to “cajka trap” i kako je do toga uopće došlo.

Trap-rep je glazba čiji tekstovi govore o ekonomskoj moći i uspjehu, a uspjeh će imati samo onaj koji nešto radi dok čeka uspjeh; uspjeh je dijete smjelosti.reći će još 2014. novosadski hip hoper Fox, jedan od najpoznatiji trap ambasadora na području bivše Jugoslavije. Kasnimo pet godina za SAD-om i Europom, dodati će hip hoper čiji je album Trap Guru Trap Boss” te 2014. potvrdio sve jači status ovog hip hop podžanra na Balkanu.

2017. godina je i službeno hip hop postavila na sam glazbeni tron, nakon što je Nielsenovo završno izvješće za SAD utvrdilo da je čak osam od deset najpopularnijih izvođača upravo iz žanra hip hopa i R&B-a i tako je po prvi puta s trona skinut rock ‘n’ roll. Hip hop danas više nije subkulturni fenomen kakav je bio od kraja 80-ih već prvorazredni srednjostrujaški žanr koji dominira ljestvicama, prodajom i popularnošću izvođača u glazbenoj industriji.

nielsen20171

Hip hop je danas moćna industrija. Ono što je godinama bila pop glazba. Ali to nije došlo bez svoje cijene. Upravo na način na koji je hip hop vani koketirao s R&B-em, elektronskom glazbom i pop glazbom te brisao granice žanra i publike te upravo onako kako je trap uveo hip hop, s ulica američkog juga i nasiljem obojanih ulica Chicaga, u klubove – tako je ovaj glazbeni pravac i na području zapadnog Balkana putem trapa i simbiozom s drugim popularnim pravcima, bez puno razmišljanja preuzeo kontrolu nad glazbenom scenom.

Hip hop je, koristeći producentsku paradigmu trapa i hibridni pristup kombiniranja žanrova, ušao u partnerstvo s turbofolkom i stvorio endemski glazbeni pravac – cajka trap.

IMPERIA, producentska kuća i Youtube kanal Jala Brata i Buba Corellija je BiH kanal s najviše pretplatnika, a IDJVideos kanal, osnivača Đorđa Trbovića i Andreja Ilića poznat po suradnji i s turbofolk i rap zvijezdama, srbijanski je Youtube kanal s najviše pretplatnika diljem svijeta. Oba brenda su danas vodeći igrači na glazbenoj sceni Balkana.

Prema podacima sa službene stranice idjworld.rs, ovo je pet najgledanijih videospotova u 2017. na njihovom You Tube kanalu:

  1. Ego – Milan Stanković feat Jala & Buba, 2. Limunada – Emina Jahović & Milica Todorović, 3.  Samo jako – Relja, Coby i Stoja, 4. Kokaina – Vuk Mob, 5. Krvavi Balkan – THCF

Nitko ovaj fenomen ne personificira bolje od Slobodana Veljkovića – Cobyja. Srpski glazbenik danas je vjerojatno i najpopularniji producent i jedan od najpopularnijih izvođača u regiji, a korijene upravo vuče kao producent prvenstveno hip hop pjesama. Poput Jale i niza drugih izvođača, Coby primjećuje u kojem smjeru se okreću trendovi i vrlo brzo mijenja svoj stil, kreće surađivati s turbofolk izvođačima i nameće se kao vodeće producentsko ime uz pratnju neizbježnog watermarka s početka pjesama “Coby jesti ti radio traku?”.

“Pa najviše novaca je u narodnjacima. Ako si dobar pjevač i ako nisi neko ime, ti uzmeš preko 500 eura po nastupu. A ako si ime to ide od 2.000 eura pa na gore. Apsurdno je pričati da ne želim uzeti te novce. Radio sam muziku za repere cijeli život i nisam mogao platiti ni stanarinu, tako da je mnogo isplativije raditi nešto ovako i da ga staviš u neki svoj svemir.”

Coby, intervju za Vice

Coby već godinama surađuje s Rastom, dreadlocksima ukrašenim glazbenikom koji je uspješnom kombinacijom reggae, dancehalla i R&B-a s turbofolkom izrastao u golemu zvijezdu na balkanskoj glazbenoj sceni. Još 2014. su Coby i Rasta radili hitove poput “Kavasakija” i brzo shvatili na koji način mogu upakirati svoju glazbu kako bi nadišli veoma uzak prostor u kojem su do tada djelovali te se probili do glazbene zlatne koke – publike koja sluša turbofolk glazbu. Kada je Rasta na ljeto 2015. izbacio mega-uspješni hit “Kavali”, do široke publike se probio zvuk koji se u balkanskim glazbenim laboratorijima miksao već nekoliko godina.

“To što ljudi hejtuju, to je manjina i samo neki krug ljudi, doslovno 10.000 ljudi koji razmišljaju na isti način. Ti kad probiješ barijeru rep scene, to je milijun ljudi i ne razmišljaju na taj način nego se žele zabaviti”, dijagnosticira Coby za Vice i zaključuje. “Glazba treba biti zabavna, ništa drugo.”

“Skinite nam fore, smislit ćemo nove”, ubada Coby na istoimenoj traci jako dobro svjestan da je našao pravu formulu.

Krajem 2016. Coby je izbacio videospot za pjesmu “Crni sin” koji je tada postao ujedno i najskuplji videouradak u tvornici IDJVideos i do sada je prikupio gotovo 30 milijuna pregleda. Kombinacijom modernih produkcijskih rješenja, autotunea i refrena koji podsjećaju na stare, narodne napjeve, Coby je izgradio snažan identitet i iznimnu popularnost.

Zahvaljujući ovakvim producentskim rješenjima, podloge za turbofolk i hip hop gotovo su identične, praćene iznimno atraktivnim videospotovima pa publika ovaj novi val stavlja u jedan, zajednički koš – klupske glazbe. Ipak, činjenica je da je ovaj stil uspio spojiti donedavno dva nespojiva svijeta – kulturu hip hopa i glazbeni pravac turbofolka koji su se godinama gledali preko nišana. Dakako, dio rap scene se iznimno opire ovom trendu, ali su ga ujedno i prihvatili neki snažni hip hop izvođači.


Čitajte na Zadnjem Polju

Hip-hop postmoderna: Geralt iz Rivije i progresivni trap


2007. zagrebački Connectovci izbacuju “Nebo”, jednu od najljepših hip hop stvari tog vremena u kojoj uz odličnu produkciju i pjevni refren pokazuju ogroman talent i potencijal secirajući tematiku sukoba krim miljea i pravosuđa. Connect je jedan od najboljih primjera kako se grupa mijenjala usporedno s hip hopom koji je tada na području Balkana, ali i vani, bio još tek subkulturni glazbeni pravac koji u pravilu nije mogao u isti rang s rockom i popom.

Zajedno s rastom hip hopa i pratećih trendova fuzije s drugim žanrovima, tako i Connectovci napuštaju originalni, tvrđi zvuk i vrlo brzo svoj talent za pjevne hitove manifestiraju kroz niz klupskih hip hop projekata koji su bili odlično popraćeni. S Rastom i Cobyjem njihovi članovi surađuju još 2014. a kroz 2016. izbacuju stvar “Ove Noći” i suradnju s Cobyjem “Džek i Džoni”, obje pod kapom IDJVideos produkcije.

2017. Connect nastavlja suradnju s Cobyjem i IDJVideos te izbacuju “Krimi Mala” uz snažnu turbofolk podlogu i nezaobilazni autotune.

“Nebo” iz 2007. ima 2.8 milijuna pregleda u deset godina. “Krimi Mala” iz 2017. ima 2.8 milijuna pregleda u sedam mjeseci.

Iako Connect uistinu nikad nije bila hardcore hip hop grupa, transformacija u deset godina je svejedno izuzetna. Iznimno talentirani Ivan Dražić “Dragi” od samih početaka se nametnuo kao karizmatičan izvođač kojemu je ovakav smjer i uzlet hip hopa jako dobro odgovarao i koji se jednako dobro snalazi na starim Connectovim trakama i novim suradnjama s Cobyjem. Računica je jasna. Ako i jesu izgubili 1.000 fanova, dobili su 10.000 novih.

2012. Jasmin Fazlić Jala bio je sarajevski hip hoper poznat tek žestokim hip hop fanovima. Izbacio je tada album “Riječ na riječ” u sklopu kojeg i suradnju “Ne odustajem” s već etabliranim Frenkiejem. Vjeruj mi kume, vidio sam zlobu/vidio sam ljude što bodu za keš i garderobu, s jednom nogom u grobu, Boga molim za oprost/osjećam više ne mogu, na leđima nosim prošlost“, repa iznimno talentirani Jala kojeg biste teško prepoznali da ste prespavali zadnjih šest godina. Imidž, stil i produkcija su neprepoznatljivo drugačiji.

Drugačija je i još jedna sitnica – Jala Brat danas je najsnažnije ime na BiH glazbenoj sceni.

Uspjeh je nevjerojatan i smiješno bi ga bilo okarakterizirati kao čistu komercijalizaciju hip hopera ili “okretanje leđa iskonskom hip hopu” kako danas Jala Brata kritiziraju neki njegovi stariji fanovi. Fazlić je prvenstveno rijetko talentiran tekstopisac i producent koji je imao ambiciju izgraditi identitet izvan same hip hop zajednice. Može mu se prigovarati da je, za razliku od Frenkieja koji je ostao vjeran hip hopu, u potpunosti promijenio stil i smjer, ali to je prvenstveno pitanje ukusa i osobnog izbora.

Jala Brat je danas, zajedno sa svojim dugogodišnjim suradnikom Corellijem, vlasnik izdavačke kuće i jedan od najpopularnijih producenata turbofolk izvođača. Primjer je, prvenstveno, smjera u kojem se hip hop kretao zadnjih pet godina pa se i kroz njegov opus može vidjeti približavanje, a zatim i potpuna asimilacija određenih tematskih i producentskih trap tehnika kao i prihvaćanje hibridnog cajka-trap pravca koji je zavladao klupskom scenom na Balkanu.

“Ja to smatram jednom vrstom uspjeha. Ljudi koji ne žive od onoga što rade, koji samo sjede i pričaju kako ne valjam ja ili neko treći, očigledno nisu zreli, niti su upoznali život, prave probleme i sve što život nosi. Dok sam bio mlađi, sve je bilo mnogo urbanije i brutalnije, jer je tad hip-hop bio takav. Kako sam ja rastao i mijenjao se, mijenjao se i hip hop. Ljudi od mene očekuju da ja ostanem zarobljen u vremenu da živim hip hop koji je rađen 1996. ili 2000. godine. To je nemoguće, umjetnici i glazbenici prirodno evoluiraju.”

— Jala Brat, intervju za klix.ba

Kombinacija hip hopa i narodnjaka gotovo da je bila neizbježna na prostoru gdje se ta dva glazbena pravca preklapaju. Trap glazba, u svojim osnovama mračna, nasilna i nihilistička te nastala poput svojevrsne renesanse gangsta rapa iz 90-ih kao primjerice u primjeru škole čikaškog drilla, pronašla je svoj put do mainstream kanala, radio stanica i noćnih klubova. Danas je trap u potpunosti uklopljen u srednjostrujaške glazbene vode SAD-a. Nova publika se ne zamara granicama gdje je prije prestajao rap, a počinjao R&B ili pop, ne smeta im što reperi pjevaju i surađuju s pop zvijezdama niti što se kroz trap tematiku, vješto zakamufliranu u masne, hitoidne beatove, glorificira nasilje i fetišizira novac.

U hip-hop se kroz rast popularnosti ušuljao i novac, žanr je nadišao samog sebe i evoluirao u nešto sasvim drugačije. To niti je neobičan niti jedinstven primjer. Obožavateljima istinskog hip hopa (što god takav bio) teško je prihvatiti da on više ne pripada njima, odnosno samo njima, već da su ga primorani dijeliti s publikom koja možda ne shvaća, a vrlo vjerojatno je nije ni briga što su hip hop ili liricizam kao takvi uopće predstavljali nekada davno.

Ovo što imamo danas je cijena njegove popularnosti.

Isto to vrijedi i za nas na Balkanu, osobito za one što prate i vole hip hop od njegovih prvih riječi i rima i od njegove kolijevke. Odrastao je i moramo mu dozvoliti da bude onakav kakav je neminovno morao postati kroz svoj rast i razvoj. Srećom po nas i po njega, na ovim područjima još uvijek ima više nego dovoljno izuzetnih umjetnika koji hip hop percipiraju i prakticiraju cijeneći i naglašavajući njegove iskonske specifičnosti koje su ga i učinile globalnim igračem broj jedan.

  1. […] Cajka trap: Kako je hip hop zagospodario balkanskom glazbenom scenom […]

    Sviđa mi se

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: