Slušali smo “Vojka” cili vikend. Sridu dočekali totalno maćani

Splitski hip-hoper i lirički virtuoz Vojko, izbacio je istoimeni solo album, ali ovoga puta njegova glazba govori više od njegovih riječi.

2011. je spisateljica i znanstvenica dr.sc. Dijana Ćurković odlučila objaviti lingvistički rad pod nazivom “Kalk kao odraz hip-hop kulture u tekstovima Dječaka”. Iz današnje perspektive primjećujemo kako je to tada bio iznimno hrabar i bitan rad koji je uličnom, subkulturnom pokretu hip-hopa, kojeg se na ovim prostorima smatralo tek prolaznim, trendovskim buntom, ubrizgao dozu znanstvenog pristupa.

“Osim psovki, Dječaci kalkiraju i druge engleske fraze pa nalazimo: riječ gore četnici nam hakiraju semafore, Kuje i laseri od engleskog word up kojim se izražava slaganje, zatim konstrukcije s riječju ikad na posljednjem mjestu: najveći avion ikad upravo slijeće, Kraljevi, Drama; pa čak i prevedenice koje se u hrvatskome rjeđe čuju: flešajte dabrove na The govnu na Drami od engleskog flash bevers gdje su obje riječi s pomaknutim značenjem: flash i flešati znači “na trenutak pokazati golo tijelo”, a dabar je još jedna riječ za ženski spolni organ; ili primjerice trčimo ulice od running the streets “vladati, upravljati ulicama”, kao u running a company “upravljati firmom”.

Dijana Ćurković

Vojkova neopterećenost jezičnim purizmom te kombiniranje i kalkiranje engleskih izraza, fenomen je koji ovog splitskog repera – koji radi hip hop već više od 15 godina – prati od samih početaka dok je još repao pod pseudonimom Nebu. Osim što su napisali “Svodničin” (preko Rick Rossovog “Hustlin” s razlikom što Ross zna Noriegu, a Vojko Ivana Vukovića) na kojem Vojko “mamojebače tira da lete preko Čikole”, Dječaci su snimili i “Govno je na vatri” (što je također kalk-naslov sam po sebi) i evo kako je tada govorio Vojko V.

“To ti je Split, lave moš samo pit u parku
ili ostat doma s mamom gledat filmove na Hallmarku
ptice umiru pjevajući, kmice umiru
zadavljene u trokolici negdi na Bermudima
pitaj vojka ko je De La Soulu poia bit
reću ti “neam pojma” čačkajući snare među zubima
bez greške, nesmiš priko ceste bez veste
otkad je Papi lani preživia drive-by sa vespe”

“Govno je na vatri”

Izraz “kmice” se ustalio u hrvatskom hip hop žargonu kao termin koji oslovljava “ekipu u kvartu”, jasno aludira na pogrdnu riječ “nigger”, ali i uspješno zaobilazi negativne konotacije koje se uz nju vežu. Vojko i Dječaci su kroz svoj specifični vokabular napravili golemi utjecaj na stil i način izražavanja MC-jeva na regionalnoj hip hop sceni, a kalkove od tabu teme nad kojom se zgražaju tradicionalisti, uspješno integrirali u urbani hrvatski riječnik kao svojevrsnu poveznicu s hip hop kulturom.

Forte Vojkovog solo albuma “Vojko”, kojeg je izbacio 27. travnja pod kapom diskografske kuće Croatia Records, jest sama produkcija – iznimno šarolika i iznimno…..živopisna, te se po tumačenju samog Vojka radi o beatovima i konceptima koji su ga osobno zanimali, ali se nisu mogli uklopiti u projekte Dječaci i Kiša Metaka. Vojko V. uistinu jest umjetnička endemska pojava na ovim prostorima, a takvima su se pokazali i “Vojko beats” koji na albumu potvrđuju MC Vojka kao producentskog teškaša koji će nakon ovog solo izleta zasigurno dobiti gomilu poziva na suradnju od etabliranih estradnih zvijezda.

Kada je u siječnju 2018. talentirani splitski snimatelj Marijan Jurčević u spotu za fenomenalnu stvar “Rekvijem” makarskog MCija Živca Maradone – čiju je produkciju odradio upravo Vojko – stavio Vojka za klavir u mračnu sobu, bio je to spektakularan kadar hip hop nadrealizma koji je, očito, bio tek uvod u širu priču kojom se Vojko želi pokazati svijetu kao svestrani, renesansni hip hop čovjek i to okružen baroknim kičom baršunastih perika, zavjesa i jednako baršunastih beatova te homagea klasičaru Bachu.

Ono gdje je Vujević najjači, osim kad oplođuje multije, jest snažna autoironija kojom obiluje i album “Vojko”. Vojkova pomaknuta svijest i pogled na svijet koji ju prati (“drška od klupe pari štap od Svetog Duje“), rezultira time da je najgrezija traka na albumu u kojem je i traka “Marjan” koja NIJE traka o ljepotama splitske park-šume, u biti stvar “Dump Around” u kojoj beat, koji na neku shemu uspješno simulira pad govna u WC školjku, stvara atmosferu konstantnog stresa te naturalističkim jezikom (“kad su čule kako prskam proliv su se gnušale od užasa“) opisuje PTSP čovjeka čiji je život uništen patološkom opterećenošću probavnim smetnjama.

Vojko je izrežirao jednako probavljiv album koji bitno odskače od kolaboracije s AC3PO-om u “Kujama i Laserima”, što je i normalno jer su Kuje izbačene prije osam godina, ali ostaje zabavan i uspijeva oslikati stvarnost projektiranu u glavi inženjera Vojka. Ta stvarnost je krcata sarkazmom i suptilnom kritikom domaćeg stanja uma, ali u osnovi nije nimalo pretenciozna te je lišena gotovo svakog oblika narcisoidnog tripa što Vojka čini iznimno slušljivim i popularnim kod publike koja se s njim može povezati jer će te odmah svom priki koji se gnuša teoretičara zavjere poslati “Kako to” i drugom priki koji uvik drobi o tome što radi u zahodu odmah šibnuti “Dump Around”.

Donald Glover aka Childish Gambino, svestrani umjetnik iz Atlante, nedavno je u jednom intervjuu rekao kako je iznimno čudno biti reper: “U spotovima si okružen šampanjcem i guzicama, a sutra moraš skoknuti do supermarketa”. To je još više naglašeno na hrvatskoj trap sceni jer svakodnevni život trap repera u Hrvatskoj ne može pratiti njihove videospotove i tekstove. Vojko je tome uvijek znao doskočiti jer gotovo ništa ne uzima dovoljno ozbiljno da mu se ne bi mogao narugati ili se barem našaliti na račun nekog fenomena. Iz te sposobnosti su se rodile “Ne može” i “Cilit Bang” na kojoj preko trap formule Vojko repa o čišćenju stana, jer tko od vas nije usisavao dok je slušao Gucci Manea ili išao u dućan uz zvukove Futurea.

Vojko briljira na jednoj od najjačih represent traka u zadnje vrijeme i to na izlaznoj “Bach” na kojoj se vraćaju konji i kočije opisani još na traci “Bengalnje na kuli” (na kojoj je Vojko složio jedan od najboljih versova karijere) i gdje Vojko još jednom fantastično opisuje bahatog i taštog Vojka koji je jako dobro svjestan svojih mogućnosti, ali i koje mu onemogućuju da bude u potpunosti inkorporiran u društvo i u društvene norme kakve poznajemo pa je redovito distanciran od svijeta.

Možda i u tim loso momentima nastaje stvar kao što je “Machare”, najbolja posveta južini od TBF-ove Super Gut, južini koja ostavlja gadne maće na dalmatinskom čovjeku. Jezivi, psihodelični beat Vojko upotpunjuje s vokalnim eksperimentiranjem te moćnim tekstom u kojem polazi od njegove vlastite psihičke rastrojenosti za vrijeme južine (“maci malo sam nacika, ka hokejaška kaciga, svi kad me vide se pripadnu jer u autu mi svira klasika, u liftu s nikim ne komuniciram dica kriju se od mene iza matere, kad sam napušen di god pogledam vidin jedino zavjere“), shvaća da su kmice oko njega također maćane te dolazi do nezaobilaznog zaključka kako je cila država malo machare.

“Hip-Hop” s Krešom Bengalkom (“vikendom do sride kod nekog smo doma negdi – ne znamo ga) te “Popaj” su najjači bengeri na albumu kao i nabrijana “Ceca u Parizu” s Wikluh Skyem uz sample Cecine “Fatalne ljubavi” koja pokazuje da bi Vojko kroz svoju produkciju vrlo brzo mogao ući u crossover vode i producirati albume glazbenicima koji nisu isključivo vezani uz hip-hop žanr.


Tako je Ovdi

3.5. u 19.00h, premijera Bengalkinog spota “Ovdi”. Reakcije odmah na Zadnjem Polju


Sposobnost Vojka da u solo vodama stilski i tematski u potpunosti odudara od njegovih drugih projekta te zadrži autentičnost i originalnost, a kroz raznovrsne flow tehnike zadrži i pažnju slušatelja, velika je komparativna prednost zbog koje je i deset godina nakon prvijenca Dječaka u mogućnosti izbaciti album koji je s velikim iščekivanjem i pohvalom dočekan i kod publike i kod kritike.

I koliko se god Vojko dokazao kao vrsni liričar, kroz ovaj album je prvenstveno pokazao da je producentski iznimno dobro potkovan i detaljan te mu upravo ta raznovrsnost omogućava da izgradi druge projekte kao što je svojedobno bila Kiša Metaka te raširi svoj doseg i izgradi karijeru. “Vojko” je pitak i britak album. Uspješno kombinira trake koje možete slušati u društvu i u klubu kao i nešto veće eksperimente koje će pažljivo slušati dio publike zainteresiran za tehničku stranu priče.

Baš kako su krajem prošlog i početkom ovog desetljeća Dječaci i Vojko svojim vještim vokabularom inovirali hip hop žargon, danas Vojko – kao već odlikovani veteran na hip hop sceni – producentski pomiče granice i naglasak stavlja na taj aspekt svog stvaralaštva. Kao što je ranije eksperimentirao riječima, danas Vojko kaže kako je “bit u Abletonu” i kroz višeznačnost te sintagme Vojko uspješno pokazuje kako je zadržao liričku virtuoznost i nadogradio je onom producentskom.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: