Murphy v. NCAA: Pravna analiza presude Vrhovnog Suda u SAD-u koja je otvorila put legalizaciji klađenja

Povijesna odluka Vrhovnog Suda u SAD-u omogućava saveznim državama da same reguliraju i organiziraju klađenje na sportske događaje koje je u SAD-u tradicionalno bilo zabranjeno

     U sportskoj kulturi Sjedinjenih Američkih Država pitanje klađenja na sportska događanja je desetljećima imalo status tabu teme i djelatnosti koja u velikoj mjeri uništava integritet sporta i stvara kockarsku ovisnost kod američke mladeži. 1992. je američki Kongres donio “Zakon o zaštiti profesionalnog i amaterskog sporta” (Professional and Amateur Sports Protection Act, dalje u tekstu: PASPA). Tadašnji je povjerenik NBA lige, David Stern, osobno sudjelovao u lobiranju i donošenju samog zakona koji je ostao na snazi sve do 2018. i najnovije odluke Vrhovnog Suda.

Temeljem već stečenih prava i zbog zabrane retroaktivnosti, u Saveznim Državama Oregon, Delaware, Montana i Nevada, a putem pravnog pravila poznatog kao tzv grandfather policy, omogućene su određene varijante klađenja na sportska događanja pa je Nevada kroz godine postala prijestolnica sportke kladioničarske industrije.

Tijekom posljednjeg desetljeća, razgovor o klađenju postao je otvorena tema navijača i sportskih entuzijasta, a rast interneta, off shore kladionica te fantasy sporta – u koju industriju su ušli i vlasnici nekolicine sportskih organizacija pa čak i NBA liga – doveli su do otvaranja javne diskusije o potencijalnoj legalizaciji te industrije i regulatornom okviru koji bi je uređivao. Novi povjerenik NBA lige, Adam Silver, u nekoliko je navrata javno istupao iznoseći argumente kako bi kladionice trebalo legalizirati i regulirati. Dakako, velike sportske lige dobile bi svoj dio kolača kroz tzv. integrity fee.

American Gaming Association procjenjuje kako su godišnji prihodi od nezakonitog klađenja negdje u visini od 150 milijardi dolara.

Ipak, Vrhovni Sud SAD-a se u ovoj presudi nije bavio društvenim pitanjima oko klađenja niti raspravljao o tome treba li ili ne klađenje u SAD-u biti legalizirano. U konkretnom slučaju Murphy v NCAA (Murphy prema aktualnom guverneru New Jerseyja), postavilo se pitanje ustavnosti PASPA-e odnosno ima li federalna vlada pravo nametati saveznim državama ovakva ograničenja.


     Savezna država New Jersey već godinama osporava PASPA-u i želi se izboriti za pravo da sama odlučuje o zakonitosti kladioničarskih aktivnosti. Najglasniji u tom nastojanju bio je bivši guverner Chris Christie, dok su građani New Jerseyja 2011. na neobvezujućem referendumu glasali za legalizaciju klađenja u toj saveznoj državi. 2012. donesen je savezni “Zakon o sportskom klađenju” pa su sve najveće sportske lige uključujući i sveučilišnu udrugu NCAA tužile New Jersey kako bi ukinule doneseni Zakon.

Nakon što je prva verzija Zakona dobila zabranu primjene, a Vrhovni Sud nije prihvatio zahtjev za reviziju, Christie i New Jersey su zatim donijeli novi, revidirani Zakon s više ograničenja i s nomotehničkim rješenjem u kojem ne odobravaju aktivnost klađenja već ukidaju stari zakon kojim se ono zabranjuje. NCAA i društvo su ponovno pokrenuli sudski spor i ponovno pobijedili na prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu. New Jersey je tada pokrenuo reviziju drugostupanjske odluke te su se pozvali na pravni standard tzv. certiorari (pravo višeg suda preuzeti slučaj iz djelokruga nižeg suda u svrhu nadzora nad postupanjem i primjenom prava) pa je predmet tako stigao pred Vrhovni Sud koji ga je ovog puta uzeo na razmatranje.

Pravno pitanje koje je New Jersey postavio Vrhovnom sudu bilo je sljedeće: Does a federal statute that prohibits modification or repeal of state-law prohibitions on private conduct impermissibly commandeer the regulatory power of States?;

Dakle: Da li federalni zakon koji saveznim državama zabranjuje modifikaciju ili ukidanje zakona saveznih država koje se odnose na ponašanje građana, konstituira nedozvoljeno miješanje u regulatorna prava saveznih država.

Ključni termin u ovom pravnom pitanju jest pravni standard commandeer, što bi u slobodnom prijevodu značilo pravnu i regulatornu kontrolu federalne vlasti nad saveznom državom.  Naime, deseti amandman Ustava Sjedinjenih Američkih Država ratificiran 1791. kao dio paketa od prvih deset amadmana koji zajedno čine “Povelju o Pravima” (Bill of Rights) kaže sljedeće:

“Ovlasti koje nisu Ustavom dodijeljene Sjedinjenim Državama niti koje nešto zabranjuju saveznim državama, pridržane su odnosnim državama ili narodu.”

— Ustav SAD-a, 10. Amandman

U osnovi to znači da Federacija ima samo one ovlasti koje su joj eksplicitno dodijeljene od strane Ustava te da nema pravo nametati Saveznim Državama ovlasti ili ograničenja ovlasti koja joj nisu omogućena Ustavom. U jurisprudenciji SAD-a ta je doktrina postala poznata kao anti-commandeering doctrine i bila je glavno strjeljivo Savezne Države New Jersey u rušenju PASPA-e.

Dakle, pitanje kojim se Vrhovni Sud bavio jest primjena desetog amandmana na Ustav, odnosno jesu li odredbe PASPA-e u suprotnosti s tim amandmanom te pravnom doktrinom koja zabranjuje federalnoj vlasti miješanje u regulatorne ovlasti saveznih država, osim ako isto nije izrijekom omogućeno Ustavom.


     Presedan na koji se pozivao New Jersey jest predmet New York v. United States, 505 U. S. 144 (1992) u kojem je Vrhovni Sud utvrdio da federalna vlast neovlašteno, kroz jedan federalni zakon o sanaciji radioaktivnog otpada, utječe na regulatornu suverenost saveznih država koju štiti deseti amandman. Iako su sudovi nižeg stupnja (Okružni i Žalbeni) zaključili kako PASPA nije u suprotnosti s Ustavom jer od saveznih država ne traži nikakvo činjenje, odnosno nikakvu afirmativnu akciju (“od država ne traži ni da pomaknu prstom“)Vrhovni sud je zaključio kako PASPA to ni ne treba tražiti već da su same odredbe paragrafa 3701 i 3702, u kojima se zabranjuje licenciranje, odobravanje, promoviranje i upravljanje kladioničarskim poslovima, same po sebi kršenje desetog amandmana.

“Ono čega u Ustavu jasno nema među ovlastima Kongresa jest ovlast da saveznim državama daje direktne upute. Anti-commandeering doktrina jednostavno predstavlja ograničenja ovlasti Kongresa”, obrazlaže Vrhovni Sud SAD-a i zaključuje: “Kongres smije izravno regulirati sportsko klađenje, ali kada je već izabrao da to ne čini, svaka savezna država sada to može učiniti sama. Naš posao je da protumačimo zakon koji je Kongres donio i odlučimo je li sukladan s Ustavom. PASPA nije sukladna.”

Odlukom 6-3 Vrhovni Sud je proglasio PASPA-u neustavnom.

Vrhovni Sud zaključuje kako su PASPA-ine odredbe kojima se zabranjuje saveznim državama dopustiti (to authorize) klađenje – suprotne predmetnom amandmanu. One izravno određuju što savezne države smiju ili ne smiju i stavlja ih pod direktnu kontrolu Kongresa.

“To je kao da su službenici federalne vlade postavljeni u zakonodavne urede u tijelima saveznih država i naoružani s ovlastima da zaustave zakonodavna tijela od glasanja ili rasprave. Teško je uopće i zamisliti direktniji napad na suverenost saveznih država od tog.”

— Vrhovni Sud SAD-a, Murray v. NCAA

Iznimno bitan faktor bila je procjena Vrhovnog Suda da su odredbe PASPA-e koje zabranjuju klađenje u cijelosti usmjerene prema saveznim državama, nikako privatnim osobama (građanima). Taj preduvjet je ključan jer Kongres ima mogućnost reguliranja građana, ali nema mogućnost reguliranja zakonodavnog procesa država. Odredbe PASPA-e su, prema mišljenju Vrhovnog Suda, neovlašteno usmjerene prema samim saveznim državama.


     Dakle, Vrhovni Sud se nije bavio pitanjem treba li klađenje kao poslovna aktivnost biti ozakonjeno, već se prvenstveno bavio ustavnopravnim pitanjima primjene federalnih zakona te suverenosti saveznih država u odnosu na federalnu vlast. To je ključno jer Vrhovni Sud upućuje prvenstveno na normativne omaške u PASPA-i zbog kojeg je pao cijeli Zakon. Kongres ima mogućnost donijeti novi Zakon kojim bi preciznije, kvalitetnije i sukladno desetom amandmanu regulirao pitanje sportskog klađenja.

Činjenica da su niži sudovi potpuno suprotno tumačili predmetnu doktrinu koja proizlazi iz desetog amandmana kao i podijeljena odluka Vrhovnog Suda (6-3, odnosno 7-2 ovisno kako tumačite izdvojeno mišljenje suca Stephena Breyera) te izdvojena mišljenja trojice sudaca, potvrđuju kako se sudska praksa u SAD-u još uvijek bitno razilazi oko tumačenja i primjene desetog amandmana, koji amandman je iznimno bitan za pravno funkcioniranje ove federalne države.

Sve dok se ne izglasa neki novi Zakon, svaka savezna država ima mogućnost sama odlučiti kako će regulirati i hoće li ozakoniti klađenje. I dok se već nekih desetak saveznih država užurbano priprema za donošenje novog regulatornog okvira, profesionalne lige poput NBA-a, NFL-a, ali i sveučilišni NCAA-a već rade na lobiranju izglasavanja novog federalnog zakona kojim bi se reguliralo klađenje.

NBA i Adam Silver su otvoreni u svojim nastojanjima da žele ozakonjeno i regulirano klađenje. Ono zbog čega žele da isto bude regulirano od strane federalne vlasti jest činjenica da ne žele pregovarati osobno sa svakom od 50 saveznih država. Žele jedinstveni regulatorni okvir koji bi im, prvenstveno, osigurao postotak od čak 1% od prihoda s obzirom da su nositelji intelektualnog vlasništva, da ulažu u proizvod koji je predmet klađenja kao i da su im potrebna određena sredstva kako bi kroz programe i kontrolu osigurali integritet sporta i svih njegovih sudionika te izbjegli namještanje utakmica koje nije nepoznato američkoj sportskoj javnosti.

Industrija klađenja u SAD-u sada je u apsolutnom pravnom vakuumu. S jedne strane Kongres mora tek donijeti Zakon sukladan Ustavu, a savezne države bi u međuvremenu mogle krenuti s donošenjem vlastitih regulatornih okvira. Paralelno s tim, kladioničarski lobi i lobi profesionalnih liga želi za sebe izboriti što povoljnije uvjete. Kladionicama nije u interesu plaćati naknadu i financirati moćne profesionalne lige, ali bez njihove potpore pitanje je hoće li proći federalni zakon koji bi legalizirao klađenje.

Ova povijesna presuda će imati snažne posljedice na kladioničarsku i sportsku industriju, ali će bez sumnje biti i često citiran izvor sudske prakse i u drugim predmetima vezanim uz pravnu suverenost saveznih država, osobito među pobornicima federalizma u SAD-u.


Presuda Murphy v NCAA

Cijeli tekst presude Vrhovnog Suda SAD-a u predmetu Murphy v NCAA


 

  1. […] Pravna analiza presude Suda u SAD-u koja je otvorila put legalizaciji klađenja […]

    Sviđa mi se

    Odgovori

  2. […] Analiza presude koja otvara vrata legalizaciji klađenja u SAD-u […]

    Sviđa mi se

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: