Upoznajte stranca – tajanstvenog pjesnika hrvatskog iseljeništva

Ovaj zagrebački MC s adresom u Irskoj kroz album “Dublin” daje glas stotinama tisuća iseljenih Hrvata i inspirira nas koji smo još uvijek u svome domu.

Mogli bismo govoriti u brojkama. Procjenama od gotovo 90 tisuća ljudi koji su napustili Hrvatsku tijekom 2017. Citirati podatke Državnog zavoda za statistiku ili govoriti o natalitetnoj stopi u RH. Mogli bismo lamentirati o hrvatskoj demografskoj politici.

Ali, politika i brojke nas ostavljaju hladnima i ravnodušnima. Priče nas, pak, jebeno mobiliziraju.

U istoj toj 2017. je jedan zagrebački glazbenik pod pseudonimom stranac, podrijetlom iz Dobrkovića pored Širokog Brijega i s trenutnom adresom u Irskoj, objavio album “Dublin” koji se ne opterećuje ni brojkama ni politikom, ali čija priča daje vjerojatno najbolji i najkreativniji uvid u život hrvatske emigracije i svakodnevice ljudi koji su napustili svoj dom u potrazi za…. onim nečim.

Album sa šest pjesama i dvije poonice rađen je u svojevrsnom spoken word formatu poezije kroz koje stranac oslikava prvenstveno svoj život i rad u irskom Dublinu, ali nam kroz mozaik priča uspješno prenosi i cjelokupni ritam grada iz perspektive jednog stranca.

Perspektiva stranca – u prvom redu ti je zanimljivo promatrati strance u stranoj okolini.“, priča stranac u razgovoru za Zadnje Polje. “Isto tako, činjenica da si stranac izoštrava osjetila. Nemaš se na koga osloniti osim na samog sebe. To sam primijetio, pogotovo kad sam tek došao. Imao sam osjećaj kao da sam se razbudio.

“Dublin” je krcat briljantnim storytellingom, lišen bilo kakve patetike, ali s iznimno snažnim porukama koje autor ne nameće, već ih vješto provlači kroz svoje priče i slušatelju prepušta da sam izvlači zaključke. Tako u spotu za uvodnu pjesmu “Golub”, posvećenu Nikoli Tesli, stranac poručuje: “Golub nije ptica selica. Ipak, u potrazi za hranom može prijeći daleke udaljenosti. Jednom kada je potraga završena, golub će se vratiti ili barem pokušati vratiti svom domu. Upravo zbog te činjenice golubovi su od davnina korišteni kao savršeno sredstvo za prenošenje poruka.”

stranac kroz ovu alegoriju ne samo da daje možda i najkvalitetniju definiciju hrvatske emigracije, već dovitljivo sebe stavlja u ulogu čovjeka koji nam prenosi poruke iz daljine.

Motivira me to što želim nešto ostaviti iza sebe. Nešto što ja smatram vrijednim. Želim ispričati tj. dokumentirati svoj život jer nitko drugi neće.objašnjava stranac koji je s pisanjem krenuo 2010. na odmoru s tadašnjom djevojkom (danas ženom). Bilo je oblačno, kaže, iz dosade je počeo pisati. Tada je nastao prvi album koji nikada nije ugledao svjetlo dana jer stranac nije bio zadovoljan izvedbom. “Čujem si strah i nesigurnost u glasu danas kad slušam taj album.”

Strah i nesigurnost. Zvuči nam poznato. Ipak, stranac ne gubi vrijeme na samosažalijevanje. Kaže kako je u inozemstvu, daleko od zone komfora, mentalno narastao više nego u 30+ godina. U “Crtici iz Dublina” govori o prilagođavanju na novu sredinu. “Što se tiče radne atmosfere, radi se kao u Zagrebu, al opušteno ko u Zadru” priča stranac koji je ovu pjesmu posvetio tadašnjem cimeru Ryanu te upravo kroz priču o mladom Ircu koji je cijeli dan podredio poslu i školovanju  (“piše magisterij, njegova radna etika, meni je misterij“), ovaj zagrebački MC govori o promatranju strane okoline kroz prizmu jednog stranca. Slično je i s trakom “Yvonne” o kolegici s posla kao i “Conor McGregor” koji mu otima pjesmu, odvodi je u potpuno drugom smjeru pa ista završava s nekim od McGregorovih nezaboravnih izjava.

Ali McGregor je borac. “Došao je od nikud, sad slaže milju na milju.” I to je stanje uma koji stranac mora prihvatiti kako bi opstao u nepoznatom okruženju. Briljantna glazbena podloga na “McGregoru” ostavlja upravo taj osjećaj anksioznosti i borbenosti. “Mogao bih živjeti u studiju” reći će stranac koji je “Dublin” snimio u Red Records studiju. Za glazbu s albuma su zaslužni Kruno “Macola” Licitar, Đuro Ravenšćak i Marko Ivković. Odsvirali sve instrumente na njemu; nema sempliranja.

“Kad radimo glazbu, zatvorimo se u studio na cca pet sati dnevno i tako par dana stvaramo glazbene podloge. Sve je vrlo spontano i vrlo na prvu. Gotovo sve što momci odsviraju mi se odmah svidi. Mišljenja sam kako radim s izuzetnom skupinom individualaca koji kao cjelina tvore nešto nevjerojatno dobro, originalno i iskonsko.”

— stranac

Umjetnički i emotivni vrhunac “Dublina” su svakako “Moja Žena” i osmominutna “E moj Matane (Priča iz Dobrkovića)” koja je u uskoj konkurenciji za jednu od najvažnijih pjesama na temu višestoljetne hrvatske emigracije. Posveta snažnoj supruzi koja mu je najveći oslonac, popraćena je majstorski odsviranom trubom te smiješnim, životnim i romantičnim crticama iz njihova života. “Moja žena je nježna i voli se mazit, probaj ju sjebat, taj čas će te zgazit” upozorava stranac i izbacuje predivan spot gdje kamerom prati i s leđa snima suprugu koja hoda ispred njega. Nešto u stilu Matana i: “Ajde, adje, tri koraka isprid mene, silo nečista“.

Tamo gdje nema mjesta za šalu jest svakako  “E moj Matane” u kojoj stranac na primjeru vlastite obitelji ocrtava priču o začaranom krugu hrvatskog naroda koji je primoran napustiti svoj dom te moćno oslikava genezu problema hrvatskog iseljeništva koji se prenosi s koljena na koljeno. stranac u iznimno snažnoj pjesmi opisuje svog djeda i baku, svog oca, a zatim i samoga sebe. “Misao mu oštra kroz glavu prošla. Ostavljam sve što poznam, ostavljam očevu kuću, dragi Bože, kud ću?vodi nas retrospektivno stranac kroz sumnje vlastitog oca uoči odlaska iz rodnog mjesta.

stranac će, puno godina nakon toga, zaokružiti taj začarani krug.

Skrivenog identiteta u skladu s cijelim konceptom i u spotovima skriven ispod šilterice i oštrih stihova, stranac će reći: “Mene zanimaju osnovne ljudske emocije. Nešto univerzalno s čim se svatko može poistovjetiti il’ prepoznati istu situaciju u vlastitom životu”. Ne opterećuje se drugima. Gura po svojem. “Imam dovoljno stvari koje moram na sebi promijeniti da bi imao vremena mijenjati političare. Ne možeš niti trebaš ikog mijenjati, svak’ je zadužen za rad na sebi.”

Zaokupljen je konceptualnim albumima. Uskoro izlazi album “Matan” koji će govoriti i o manje ugodnim posljedicama života u inozemstvu. Trenutno piše album naziva “T”.  Svaki od njih bi trebao imati po osam pjesama, to je neki format koji mu odgovara. Priča nam o novom Magellanovom albumu “Pura Medicina” koji je također snimljen u Red Records studiju. “Tvrdim da je, neovisno o žanru, to jedan od najboljih albuma ikad snimljenih na ovim prostorima”, govori stranac rođen 1982. Životne uzore, kaže, pronalazi u svojoj obitelji i “jako maloj šačici prijatelja”. 

Takve šačice su često i najvrjednije.

I provlači se ta neka borbenost kroz njegove tekstove. Taj zajebani sarkazam i tvrdi glas. To kako strah i nesigurnost pretvara u smijeh i odlučnost. U tim detaljima dok se ujutro izvlači iz kreveta da ne probudi ženu ili dok se vozi pored Yvonne. I ne znamo što je to točno. Pitamo ga je li bijes ili očaj. Ni u ludilu. Nije ih često iskusio, kaže. Što onda, mislimo se? Što ga to gura i na što to okida stranac koji je postao glas hrvatskog čovjeka izvan domovine.

“Inat”, kaže i nasmije se. “Inat, da.”

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: