“Matan” je emocionalni Molotovljev koktel. Imate li ga hrabrosti poslušati?

Umjesto slušanja generičnih proizvoda, upućujemo vas da odvojite vrijeme i poslušate album “Matan” glazbenika stranca koji će vas duhovno ispuniti i karakterno ojačati

Konceptualni album je sintagma kojom se danas prečesto razbacujemo.

Gotovo svaki album je konceptualan, premda mu često nedostaje jedan od glavnih elemenata – koncept. Najčešće ti samoprozvani konceptualni projekti uopće nisu cjelina – ni tematski ni glazbeno i vrlo često im nedostaje vezivno tkivo koje bi spajalo pjesme u neku jedinstvenu priču, barem i na simboličkoj razini.

Ipak, autori se razbacuju pojmom konceptualno jer, budimo realni, zvuči jebeno dobro. Isto tako, jebeno ga je teško napraviti. Potrebna je moćna ideja, fokus i predanost temi koja podrazumijeva i lišavanje vlastitih, egoističnih želja i prohtjeva. Koncept ispred umjetnika. Čak i kada ispunite sve te pretpostavke – realizacija je pakao. Tehnički je iznimno teško ispričati priču kada ste ograničeni određenim glazbenim ili umjetničkim postulatima.

Drugi album “Matan” glazbenika stranca – tajanstvenog pjesnika hrvatskog iseljeništva – je jebeno hrabar, istinski konceptualni album. Projekt tolike težine da vam otvoreno kažemo kako nije bilo potrebno imati samo hrabrosti napisati ga – potrebno je imati hrabrosti poslušati ga.

Album “Matan” nije emocionalni vrtuljak – to je jebeni emocionalni Molotovljev koktel!

stranac je svoju emocionalnu inteligenciju i talent za storytelling pokazao na debiju “Dublin”, ali ako ste očekivali nastavak priče o životu u emigraciji – grdno ste se prevarili. “Matan” je poput “Dublina” iznimno osobna, autobiografska priča autora, ali umjesto anegdotica iz Dublina, stranac je izbacio briljantno izrežiranu i izvedenu priču kroz osam pjesama u kojoj kroz snažne stihove, moćnu glazbenu podlogu i nekoliko predivnih zvučnih rješenja slušatelju pruža uvid u neke od najtežih i najintimnijih trenutaka u svom životu.

stranac puno traži, ali još više daje zauzvrat

“Matan” je tip albuma koji ćeš nekoliko puta prekinuti jer te tjera u plač. Ali ćeš ga odmah koju sekundu poslije ponovno upaliti jer si u potpunosti uronjen u priču. Ovo nije fikcija, dojam je da stranac iz sebe sipa istinite, biografske priče koristeći jako pametne narativne metode, briljantnu psihoanalizu i nadmoćnu emocionalnu težinu koja lebdi nad svakom pjesmom.

Matan ne trpi pasivno slušanje. Na “uputama za slušanje” stranac moli da album slušate kronološki i bez preskakanja pjesama, po mogućnosti sa slušalicama i u miru. I to je najmanje što od nas može tražiti zauzvrat nakon što je sa svijetom odlučio podijeliti vjerojatno najteže trenutke u svom životu. Ali, ne priča stranac ovog zbog sebe. Ovo je tip albuma radi kojeg ćete ostaviti ono što radite i nazvati svoje roditelje. Tip albuma zbog kojeg ćete ranije otići kući i zagrliti svoje dijete. Ostaviti prokleti mobitel sa strane dok se igrate s djetetom i sa starcima se prestati svađati i početi razgovarati.

Spoken word format ostaje i na ovom albumu doživljava puni procvat. Album je glazbeno i produkcijski još kompaktniji nego “Dublin”. Violine, orgulje, truba, klavir i snažni vokali, s nekoliko jako dobrih rješenja poput divne instrumentalne dionice na pjesmi “Stari” ili zvučnih efekata u jezivoj “Dite zove” u kojoj stranac koristi elemente nadrealizma kako bi pokušao objasniti neobjašnjivo.

“Pričali smo tri minute, imali smo tri minute”, otvara stranac pjesmu “Cvjetno” u kojoj se razigrano prisjeća djetinjstva u zagrebačkoj pečenjarnici u koju je odlazio s ocem. Sada oca čeka u bolničkom kafiću i uloge su zamijenjene. “Pričali smo mi i narednih dana, ali NIKAD tata otkrio nije toliko rana. Te tri minute dok je pričao bile su dublje, otkrile mi smisao. Nikad više naučio nisam”, prepričava stranac. Najmoćniji trenutak je kraj pjesme kada glas malog stranaca (Ma Lee Marin) bijesno ponavlja strančeve prethodne riječi što nosi snažnu emocionalnu poruku.

Glazbena priča koja obogaćuje

stranac zavarava publiku. Poput vještog redatelja koji zna konačnu destinaciju, ali nas putnike vodi okolnim putem kako bi vidjeli više i shvatili bolje. Iako je ovo priča o strančevom ocu, više ćemo saznati o nama samima i samome strancu. Uvodna pjesma “Otok” citira Štulića i bezbrižno nas vodi na otok Silbu. stranac nas zaljulja kroz simpatičan refren i  netaknutu ljepotu otoka – samo da bi nas nekoliko trenutaka kasnije grubo probudio i bezobrazno otrgnuo iz raja i uveo ravno u pakao.

Takav divlji vrtlog emocija vas prati tijekom cijelog albuma.

Pjesma “Hennesssy” je jednako toliko pjesma o viskiju koliko je i o rođendanskom poklonu, iako će vas stranac začas uvjeriti da je stvar o kuniću Hennyju. “Šta će ti to, zakolji to”, govori strancu stari da bi kasnije stranac saznao kako se upravo stari najviše zbližio s ljubimcem kojeg je stranac morao ostaviti radi emigracije u Irsku. Ali, Henny je tek okidač. stranac kaže: “Tata nemam djece zbog mame i tebe, jer znam za vašu žrtvu – strah me da ne sjebem. Ja nisam ti, ja nemam odgovore. Teško nalazim i rješenje, samo srljam u probleme.” objašnjava stranac generacijski problem i u sljedećih par rečenica predivno zaokružuje pjesmu.

Moćne fabularne tehnike doživljavaju vrhunac na pjesmi “Tobom sam vođen”U njoj, autor prepričava montažu spota za pjesmu “E, moj Matane” s albuma “Dublin” i stranac nam na ovom albumu kroz flashbackove opisuje pozadinu te priče (“sve je u njoj, moj odlazak, moj povratak”) koju sada još bolje razumijemo, a onda u meta-tehnici i s očajem u glasu govori:

“Sve se ponavlja, nikad nije bilo jasnije. Samo, netko vidi ranije, netko vidi kasnije.  To malo video materijala što smo snimili nabrzaka, smonto sam da pogleda tata,     buraz je snimio video kako tata gleda video. Pazi! Plakao sam jer sam otišo o ćaće  dok gledam kako ćaća plače jer je ošo od svog ćaće. Bit će da se plače kad te odvoje od drače”

strančev “Matan” iznimno je moćno i upečatljivo umjetničko djelo koje strančev opus briljantno koncepcijski nadograđuje na prvijenac “Dublin”. Danas albumi, sutra TV serije u nekoliko sezona. Istovremeno je “Matan” i zahtjevan i težak materijal koji je zbog zanimljivih tehnika i raznovrsnih glazbenih rješenja iznimno slušljiv te ga zbog emocija i detalja koji se u priči nalaze, imate potrebu slušati ponovno. Svaki idući put ti sve više govori o tebi samom nego o stvarnim likovima u priči.

Koliko glazbe danas možete poslušati i nakon toga reći da vas je obogatila. Za ovu to možete reći. “Matan” obogaćuje. Duhovno i karakterno. Baždari vas i fokusira ponovno na prave stvari. Izaziva vas. Dira neke neugodne točke i dovodi u neugodne situacije. Situacije koje izbjegavamo u svakodnevnom životu jer je tako puno lakše. Nešto i traži od vas. Traži da ga čujete, a ne samo slušate. Traži da mu se posvetite, ali isplati mu se posvetiti.

U vremenu generične glazbe i recikliranih poruka, “Matan” vas izaziva da se odvažite i poslušate ovu glazbenu priču. Za prave stvari treba malo hrabrosti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: