Prekarni rad: Zašto NBA igrači masovno potpisuju ugovore na jednu godinu?

Košarkaši igraju najbolje u posljednjoj godini ugovora. Ako je stvarno tako – nova NBA sezona će biti apsolutno ludilo.

2016. NBA je opalila žestoka milijarderska groznica.

Dvije godine ranije potpisan je novi televizijski ugovor u sklopu kojeg su ESPN i TNT zadržali svoja TV prava, ali i koji ih će ih koštati 24 milijarde dolara kroz devet godina.

2016. su, kao posljedica tog ugovora koji je tad stupio na snagu, prihodi NBA lige kao i udio koji u njima imaju igrači, drastično skočili pa onda zajedno s njima i salary cap, odnosno iznos koji NBA momčad smije potrošiti na svoje igrače.

Preciznije, salary cap je skočio sa 70 milijuna dolara u sezoni 2015/16. na 94 milijuna dolara za sezonu 2016/17.

Posljedica tog naglog rasta, za što se aktivno zalagala Udruga NBA igrača, između ostalog je i suluda tržnica slobodnih igrača koja je uslijedila u ljeto 2016. Sjećate se Joakima Noahe u Knickse za četiri godine i 72 milijuna dolara. Luol Deng u Lakerse za isti iznos. Bismack Biyombo također samo u Orlando. Nezaboravni Timofej Mozgov i njegovih 62 milijuna za četiri godine u LA Lakersima. Ima ih tako još gomila.

Posljedica je i odlazak Kevina Duranta u Golden State Warriorse koji su odjednom imali i više nego dovoljno mjesta pod kapom i stvorili super-momčad, osvojili dva uzastopna naslova i sada doveli DeMarcusa Cousinsa umjesto JaValea Mcgeeja.

Dakako, nagli rast salary capa uzrokovao je i znantno manje intenzivan rast u budućnosti pa su tako ove sezone momčadi ostale bez novaca jer je granica s $99,093,000 skočila na tek $101,869,000. Taj rast je bitno slabiji nego što se očekivalo 2016. kada su momčadi dijelile zajebano visoke i dugačke ugovore smatrajući da će se intenzivan rast nastaviti.

U ljeto 2018. ušle su i bez para i bez plana. Najebali su, dakako, igrači. Ili nisu?

Jako malo momčadi ima mjesta pod salary capom koji su mogu ponuditi slobodnim igračima. Rezultat je apsurdno velik broj ugovora na jednu godinu, ili 1+1 s opcijom igrača da raskine nakon prve sezone.

Ili ne mogu ili ne žele

Atlanta Hawksi i Chicago Bullsi imaju raspoloživih 20 odnosno 27 milijuna, ali ne žele trošiti jer su još uvijek u prvim fazama rekonstrukcije momčadi. Dallas Mavericksi su doveli DeAndrea Jordana na jednu godinu vrijednu 24 milijuna što im je pojelo većinu budžeta, Philadelphia 76ersi su produžili J.J. Redicka također na jednu godinu vrijednu 13 milijuna, doveli Wilsona Chandlera iz Denvera zajedno s njegovim ugovorom vrijednim 12,8 milijuna dolara. Phoenix Sunsi su doveli Trevora Arizu na jednu godinu za 15 milijuna dolara.

Neke od momčadi poput Cleveland Cavaliersa koje je po drugi put napustio LeBron James, kao i Portland TrailBlazersi i Detroit Pistonsi (koji još plaćaju Josha Smitha) žele ostati ispod čarobne granice od $123,733,000 iznad koje bi za svaki potrošeni dolar trebali plaćati dodatan luxury tax, odnosno penale i naknadu jer su razbili gornju granicu do koje NBA dozvoljava probijanje salary capa. Osim penala, momčadi koje probiju granicu od $129,733,000 (“Apron”) bi tada imale i manje novaca za potrošiti na tzv. mid-exception (iznimku koju im dopušta kolektivni ugovor). Momčadi ispod “apron” granice imaju $8,641,000 za ponuditi igračima pod tom iznimkom, ali ako su iznad mogu im ponuditi tek $5,337,000.

Tih $5,337,000 je točno onoliko koliko je DeMarcus Cousins dobio od Warriorsa za jednu godinu ugovora.

Warriorsi plaćaju penale pa će za za Cousinsa uz tih pet platiti još nevjerojatnih 16 milijuna dolara! Naglašavamo kako im je Kevin Durant uštedio 5 milijuna jer je ponovno potpisao 1+1 ugovor za 30 umjesto maksimalnih 35 na koje je imao pravo. Ne brinite – imaju Warriorsi novaca.

Činjenica da je Cousins iznimno temperamentna pojava, činjenica da se oporavlja od teške ozljede ahilove tetive te činjenica da momčadi nemaju novaca na raspolaganju – usmjerile su Cousinsa da pojača krhke Warriorse koji su u finalu Zapada gubili 2-3 od Houston Rocketsa. Cousins želi dokazati da može i da je zdrave glave pa zaraditi prave novce idućeg ljeta.

Tvrđi salary cap?

Goleme penale plaćaju i Oklahoma City Thunder. Nisu ih plaćali kada su imali mlade Duranta, Westbrooka i Hardena, ali sada za Paula Georgea Carmela Anthonyja plaćaju debelo pa su postali prva momčad u povijesti koja za plaće i penale troši godišnje preko 300 milijuna dolara.

Idućeg bi ljeta tako pola NBA lige moglo završiti na otvorenom tržištu. Iduću godini bi slobodni igrači mogli biti i Klay Thompson, Kemba Walker te Kawhi Leonard.

Ono na što računaju i momčadi i igrači jest procjena da će salary cap narasti bitno više nego ovog ljeta i to s trenutnih 102 milijuna dolara na 109 milijuna dolara.

Slobodan igrač iduće sezone bit će i Dubrovčanin Mario Hezonja koji je napustio Orlando i potpisao za NY Knickse i njihovog novog trenera Davida Fizdalea i to na jednu godinu vrijednu 6,5 milijuna dolara. Doveo ga je GM Scott Perry koji je Marija praktički i izbarao na draftu 2015. kada je bio zamijenik GM-a u Orlando Magicu. Bit će to nova prilika Hezonji da se s 23-godine nametne kao legitimno NBA ime koje uz atleticizam i talent ima i ostale vrijednosti koje će ga zadržati u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta.

NBA liga je kroz svoj sustav mekanog salary capa sebe dovela u nezavidnu situaciju u kojoj jedna momčad dominira dok velik broj ostalih, osobito oni koji si ne mogu dopustiti porez na luksuz, pokušavaju doći do daha kako bi u okvirima svojih mogućnosti sastavili roster. Gledanost neće patiti – dapače, dinastije poput Warriorsa i Bullsa kao i LeBron James u Los Angelesu, garantiraju visoku gledanost i snažni angažman gledatelja.

Upitan ranije ove godine razmišlja li o uvođenju tvrdog salary capa koji ne trpi iznimke i trošenje iznad dozvoljenih okvira kao što je to slučaj u NFL-u, Adam Silver kaže: “To je nešto što ćemo nastaviti razmatrati. Postoje prednosti i nedostaci tog sustava. Povijesno gledajući, NBA liga ne želi razdvajati momčadi. Drugačija je priča u NBA-u nego u NFL-u baš kao i kemija i dinamika u momčadima.”

Ono što svakako jest drugačije su vremena jer u ovim vremenima igrači vode glavnu riječ i ukoliko to žele, mogu udruživati snage, razdvajati momčadi i mijenjati destinaciju svake godine. Koliko je to dugoročno isplativo je drugo pitanje, ali u ovom trenutku igrači su zadovoljni što mogu potpisivati kratke, bogate, jednogodišnje ugovore i svakog ljeta imati kontrolu u svojim rukama.

Osobito je to tako u košarci gdje opasnost od ozljeda postoji (pogledajte samo Cousinsa koji bi bez ozljede ovo ljeto zaradio preko 100 milijuna dolara), ali je rizik puno manji nego u NFL-u s tim da su i karijere košarkaša dulje.

Vidjet ćemo tko će profitirati, a tko izvisiti idućeg ljeta, ali ova nova dinamika odnosa u NBA ligi zasigurno privlači pozornost – a to je u konačnici za nju i najvažnije.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: