Zakon! Najbolja hrvatska serija i zašto je doživjela samo jednu sezonu. Upravo zato.

ZAVOJNICE, SILNICE, ISTOSMJERNA STRUJA – TKO SE DIRNE SVETKOVINE UGRIST ĆE GA GUJA!

Unatrag nekoliko mjeseci, diplomirani novinar, scenarist i književnik Zoran Lazić, za svoju će novu knjigu “Jednog dana ništa” u razgovoru za HRT reći kako je ona “patetični pokušaj da si spasite glavu kroz nekakvu fikciju” i zatim dodati kako “u drugom dijelu romana dolazi do preklapanja zbilje i fikcije”.

Takvog preklapanja, sjetit ćemo se, bilo je i u najboljoj domaćoj televizijskoj seriji od hrvatske neovisnosti.

Autori Zoran Lazić i Tonći Kožul su uz redatelja Ivana Gorana Viteza 2009. izbacili “Zakon!” koji je doživio 24 epizode i bio prekinut u pola rečenice.

Lazić bi znao reći kako humor “Zakona” počinje tamo gdje prestaje humor “Bitangi i Princezi”, njihovog najuspješnijeg televizijskog projekta koji su čitatelji Večernjeg Lista 2016. proglasili “Najboljom hrvatskom serijom 21. stoljeća”. Gledanost Zakona je bila niska, a kritičari nisu znali što ih je pogodilo. Tako je za Jutarnji List Tomislav Čadež pisao kako je “Zakon!” “pretrpan i neduhovit igrokaz” od kojeg “pretencioznije zamišljen nije bio čak ni TV serijal montipajtonovaca”.

Čadežu….. ne seri!

Zanemarimo li pretenciozne i neduhovite kritičare, televizija u Hrvatskoj do tada, a ni od tada nije vidjela hrabriji, originalniji i avangardniji proizvod koji je ujedno i scenaristički te konceptualno odvažan i intelektualno zahtjevniji od klasičnog sitcoma. “Zakon!” je pokazao da pametan tekst sa psovkama može puno manje vrijeđati zdravi um od priglupog teksta bez ijedne grube riječi. Ipak, vrlo je brzo postalo jasno da hrvatska publika tada još uvijek nije bila spremna za ovakav tip humora koji je miješao crnilo s parodijom i satirom, referencama iz popularne kulture i avangardnim pristupom priči i ideji.

Važnije od svega – Zakon! je uspio biti prokleto smiješan, bez da istovremeno bude i prokleto zaglupljujuć.

Iako je Zakon! inspiraciju vukao iz nekih od najboljih (ali i najopskurnijih) svjetskih humorističkih projekata, njegov humor je bio izuzetno domaći, organski i aktualan. Ekipa koja je stajala iza projekta je kroz mudra scenaristička rješenja i nerijetko koristeći elemente nadrealizma (poput epizode “Tunel Smrti”) kritizirala brojne društvene fenomene i pojave.

Oslo. Nekakav grad u Stockholmu.

Fabularna premisa serije je nebitna jer iako je smještena u imaginarnom mjestu Svetkovina (smještenom na rubu dvije prosperitetne županije) i u glavnom fokusu su dva policajca, cinični i lukavi Zdravko Maček i neiskvareni, naivni idealist Mateo Ćirić, ona je jednako tako mogla biti smještena i u nekom ZG kvartu i pokrivati dva potpuno različita lika. Lazić i Kožul su stvorili svoj mali svemir u Svetkovini koja obiluje grotesknim likovima, neizbježnom malograđanštinom i iskvarenim političkim pojavama koji vuku konce iz pozadine. Premisa kao takva nije ništa osobito, ali zato je egzekucija bila ubojito dobra.

Životni vijek Zakona je bio kratak, ali su pustolovine Mačeka i Ćirića ostavile neizbrisiv trag u arhivima hrvatske televizije. Publika je bila malena, ali veoma angažirana i lojalna. Zakon! je bio i ostao kultna serija koja se nije probila u televizijski i društveni mainstream, ali je svakim novim repriziranjem privukla barem nekoliko novih obožavatelja koji su prepoznali predivno iscrtan i izrežiran svijet Svetkovine (1789) i njenih žitelja. Od Krmpotića koji je u zatvoru kako bi pobjegao od aždaje, preko briljantnog Duška, do gradonačelnika Slavka kojeg je briljantno odglumio Angel Palašev kao i njegovog zlostavljanog glasnogovornika Denisa, Zakon! je istovremeno mogao biti parodija forenzičkih procedurala s primjesama klasične tv komedije uz komediju karaktera.

Više od svega, Zakon! je te 2009. bio prvi post-modernistički televizijski projekt koji se oslanjao i gradio konstantno se referirajući, slaveći i kritizirajući modernu komediju, kulturu, televiziju, društvene aktualnosti pa i estradu, opsesiju reality emisijama (“Mijenjam Gaće” u epizodi “Bakreni Šund”), ali više od svega ljudsku glupost i  izostanak kritičkog razmišljanja.

Zakon! jest bio hrvatski, neanimirani South Park.

DVD iz kolekcije Rajka Grlića

Uzmimo u obzir i činjenicu da je HRT, izgleda, tek post factum skužio kakvu je seriju odobrio (vjerojatno scenarij nisu ni pročitali, već su Lazić i Kožul povjerenje dobili na temelju “Bitangi”) te da ju je volio otprilike kao “Sai Baba kulen” i podržavao konstantno mijenjajući termine te nepromovirajući ju. Uz sve to je i cenzurirao određene scene pa i ključne ljude zloglasnog “Svetkovačkog Klana” koji su imena dobivali po hrvatskim piscima i pjesnicima poput Ranka Marinkovića Kiklopa, Miroslava Krležu Vučjaka, Dobriše Cesarića Vagonaša. Moglo se već tad prejudicirati kako je Zakonu bilo suđeno da ga se ukine.

Stojan Matavulj je briljirao s neizbježnom cigaretom u ustima u ulozi razvedenog,  sirovog i gnjevnog  inspektora Mačeka koji se profilirao u jednog od najistaknutijih protagonista domaćih tv serija. Ipak, više od samih likova, ovu seriju su uzdigli snažni koncepti koji su zaokruživali svaku epizodu i kroz koje su epizode dobivale snažne, upečatljive poruke. Zakon! je humoristična masterklasa što kroz odlične dijaloge, što kroz fore koje se poput lajtmotiva provlače kroz epizode u funkciji running gagova, ali više od svega kroz uspješno i zabavno seciranje hrvatske svakodnevice.

Tim koji je vodio seriju je već tada prihvatio realnost da je tv show potrebno nadograditi s nekim novim elementima pa su objeručke prihvatili internet napravivši web stranicu te uredivši “Svetkovačke novosti” putem kojih su nadopunjavali sadržaj i kreirali paralelni mikrokozmos Zakona. Soundtrack i dalje živi na Soundcloudu. Ivan Goran Vitez, redatelj i scenarist nekih epizoda poput kultne “Drvo pa Muško” – u kojem smo upoznati sa “SuperDrvojem”, ali i briljantno elokventnim drvosječama – aktivno je s gledateljima sudjelovao na forumskim raspravama oko same serije.

Oko za oko. Dub za dub.

U dugačkom intervjuu za fak.hr još 2011. Vitez je komentirao kako je ključna bila promjena urednika dramskog programa HRT-a i to kada je Dražena Siriščevića zamijenila Lada Džidić koja nije imala razumijevanja za Zakon!. Iako su se vrtjeli oko 5% gledanosti, HRT-u to nije bilo dovoljno da od Interfilma naruči nove sezone.

Sve naše televizije očito su odlučile slijediti samo najpopulističkiji postotak i tu estetiku i mimo toga nema dalje. Što mi je još jasno za RTL i Novu, koji su, kao, neke privatne komercijalne televizije, ali bar bi HTV trebao neke standarde uspostaviti, estetske i kvalitativne, ali su se i oni isto bacili u bitku za gledanost“, izjavio je tada Vitez.

“Denise, budi dobar i naguzi se”, reći će svom glasnogovorniku sadistički nastrojen gradonačelnik Slavko koji je možda i najbolja karikatura hrvatskog političara koju smo vidjeli u humorističnim serijama. Lukav i narcisoidan, gradonačelnik će učiniti sve kako bi zadržao vlast u Svetkovini i izgradio kult ličnosti. Scenaristi kroz izvršnu vlast u ovoj lokalnoj samoupravi briljantno seciraju hrvatsku političku i društvenu realnost.

Možda i najveći tragičar Zakona jest vrijedni i uporni novinar Elvis Katić iz “Svetkovačkih novosti”. Nije ni čudo da Kožul i Lazić, koji imaju novinarskog iskustva, upravo kroz Elvisa opisuju sav fatalizam i determinizam društva. U posljednjoj epizodi Katović je jedini koji pokušava raskrinkati korupciju i kriminal, biva ismijan od kolega i policije, ali ne odustaje dok ne uspije razotkriti gradonačelnika. Ipak, nikada nismo uspjeli vidjeti konačan rasplet i sudbinu izvršne vlasti u Svetkovini.

Serija je obilovala referencama iz popularne kulture, ali i klasike i znanosti, metahumorom i fenomenalnim te poučnim jezičnim i stilskim rješenjima, istovremeno uspijevajući dijaloge držati prirodnima i svakodnevnima. U biti, razmislimo li u kakvom je okruženju nastao i djelovao Zakon!, treba slaviti što je izdržao 24 epizode, umjesto tugovati što nije snimljeno još 24.

Maček i društvo bi tada bili razapeti u konstantnom vrtlogu cenzure, promjene termina, nerazumijevanja uredništva i  sabotaže onih što mučki udaraju iza leđa. Poprilično smo sigurni da ne bi imali ni strpljenja ni vremena za sve te pizdari


*Tekst je ažuriran kako bi se ispravilo pogrešno napisano ime novinara Svetkovačkih novosti Elvisa Katića. Zahvaljujemo čitateljima što su upozorili na omašku.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: