Eminem vjerojatno nikad neće biti prihvaćen kao najveći MC svih vremena.

Ali, ako baš mora umrijeti pokušavajući, onda će poput japanskih kamikaza sa sobom u smrt odvesti i svoje neprijatelje.

Upravo zato su “Kamikaze”, deseti studijski album najvećeg repera svih vremena, idealna metafora za Eminemov opći rat koji je MC iz Detroita bez najave otvorio na kompletnu hip hop scenu i kritičare koji su ga, s osmijesima hijena, cipelarili dok je bio na dnu.

Što je točno Eminem napravio da se zamjeri svojim vječnim protivnicima i obožavateljima koji su ga se odrekli. Preko 30 godina potpune posvećenosti vještini slaganja rima? Karijera krcata inovacijama, hit pločama i rap klasicima. Tehnički, stilski i sadržajno gotovo uvijek na najvišim industrijskim standardima. Čovjek koji je popularizirao hip hop i lansirao ga u visine koje su bile nezamislive. “Cause if I’m the music that y’all grew up on / I’m responsible for you retarded fools”, repa na traci “Venom” s albuma “Kamikaze” u kojem bespoštedno kritizira cijelu listi repera i generaciju mumble-rap izvođača.

Eminem je glazbeni genijalac. Studijski štakor i jedan od najvećih štrebera u rap igri. Čovjek koji posvećuje abnormalnu količinu vremena i energije kako bi svoju vještinu doveo do vrhunca i vjerojatno nitko u povijesti engleskog jezika nije njime manipulirao na način na koji to radi reper bez završene srednje škole. Kritike da Eminem tehnicira bez poante su besmislene. Jezik je najljepši instrument koji imamo i istraživanje njegovih dubina i mogućnosti, u kakvoj god formi, je od neprocjenjive važnosti. Uostalom, nitko ne kritizira metal bend Death da su bili previše precizni tehničari.

Nitko ne kritizira Aesop Rocka ili MF DOOM-a da rimuju besmislice.

Eminem je žrtva golemog komercijalnog uspjeha koji ga je doveo do toga da o njegovom opusu govore i pišu pojave koje ne razumiju i ne poznaju hip hop. Nitko ga nije dužan stavljati na pijedestal hip hopa niti Eminem mora svakome stilski odgovarati, ali je uvredljivo ne priznati Eminema kao vrhunskog MC-ja koji je još uvijek nedodirljiv u smislu same vještine rimovanja.

Najbogatiji arsenal oružja

Slim Shady ima zavidan portfolio diss pjesama usmjerenih kontra drugih MC-a ili osoba koje su mu se na ovaj ili onaj način zamjerile:

Nail In The Coffin (Benzino diss)
Girls (Limp Bizkit, Dilated Peoples diss)
The Sauce (Benzino diss)
I Remember (Everlast diss)
Quitter (Everlast diss)
Hailie’s Revenge (Ja Rule diss)
Hail Mary  (Ja Rule diss)
Go To Sleep (Ja Rule diss)
Bully (Benzino, Ja Rule diss)
Square Dance (Canibus diss)
Shit Hits The Fan (Ja Rule diss)
Armagheddon (Benzino diss)
Bump Heads (Ja Rule, Murder Inc diss)
Canibitch (Canibus diss)
Say What you Say (Dupri, The Source Magazine diss)

Ovo su samo neke od klasičnih diss traka snimljenih protiv konkretne osobe iz hip hop svemira (od kojih su “Nail In The Coffin”, “Girls”, “I Remember” apsolutni klasici), ali gotovo svaka Eminemova pjesma ima verbalnu strelicu usmjerenu prema objektu trenutne frustracije (bilo da se radi o bivšoj supruzi, Mariah Carey, predsjedniku države ili vlastitoj majci). Eminemove “Kamikaze” nisu neobične s aspekta Eminema protiv cijelog svijeta, ali količina ljudi koji su se našli na tapetu je golema čak i za njegove standarde.

Eminemu se ne isplati suprotstavljati jer čovjek ima nedvojbeno najjači arsenal oružja u igri i broj MC-a koji bi s njim mogli jedan-na-jedan se mjeri u promilima.

Kroz devet mjeseci nakon što je izbacio “Revival”, u Eminemu je rasla frustracija jer i njegov posljednji album dočekan mlako od publike i na nož od kritike. Iz te frustracije rođene su “Kamikaze” na kojima se Eminem neproračunato vraća korijenima – prvenstveno produkcijski – i pop refrene i produkciju zamjenjuje klasičnijim zvukom. Još na “Revivalu” se u pjesmi “Believe” Eminem preko trap matrice pita vjeruju li njegovi fanovi još uvijek u njega nakon što je kroz zadnjih nekoliko godina postalo jasno da je 45-godišnjak izgubio kulturološki značaj i doseg kakav je imao u prošlom desetljeću.

Do you still believe in me?
Didn’t I give everything I had to give you to make you see?
I’ll never forget if you turn your back on me now
And walk out, I will never let you live it down
I’ll never quit, do you still believe in me?

— “Believe”, s albuma Revival

Eminem zaista nije zaboravio one koji su mu okrenuli leđa. “Kamikaze” otvara opaka “The Ringer” gdje se obračunava s kritičarima, ali dotiče i nove generacije hip hopera koji su liricizam zamijenili za melodične versove s naglaskom na flow umjesto na sadržaj tekstova. Proziva Lil Xana i Lil Pumpa pa čak i Vince Staplesa koji se okrznuo o njegov album, ali glavna meta su novinari i mediji. Eminemova petominutna replika oštro kritizira javno mnijenje koje prati njegov rad posljednjih godina i činjenicu da je Em standarde dignuo toliko visoko i – bez obzira što takvima i drži – stvara se dojam da Eminem više nije jednako kvalitetan kakav je bio za vrijeme klasika “Marshall Mathers LP”.

To je, dakako, potpuno pogrešna teza. Eminem je kao MC nevjerojatno napredovao u odnosu na 2000. Delivery, igre riječima, tehnika, sheme, raznovrsnost, brzina i kompleksnost radova su na mnogo većoj razini u drugoj polovici njegove karijere nego u vrijeme prva tri, četiri albuma. Ipak, čak i kada to prihvate kao neupitno, kritičari odgovaraju kako je Eminem žrtvovao ogoljenu emociju za proračunate versovi i eksperimentaciju. Eminemu su zamjerili što je promijenio nekoliko flow tehnika i stilova, dok bi druge MC-je hvalili za raznovrsnost.

Eminem je jednostavno puno kvalitetniji i kompletniji MC danas nego što je bio na vrhuncu svoje karijere.

Osveta je najbolji lijek

“Kamikaze” su zato stigle kao sirova, organski čista emocija začinjena Eminemovim crnim, dovitljivim humorom i nefiltriranim osjećajima. Nenajavljen i necenzuriran, “Kamikaze” su na scenu ušle kada se to od Eminema najmanje očekivalo. “They’re askin’ me, “What the fuck happened to hip-hop?” I said, “I don’t have any answers.” Cause I took an L when I dropped my last album. It hurt me like hell but I’m back on these rappers“, repa na “Lucky You” u kojoj je ugostio Joynera Lucasa kojeg Eminem već nekoliko godina hvali kao jednog od najboljih repera nove generacije.

Na briljantnoj traci “Fall” Eminem, uz gostovanje Justina Vernona, kaže kako je osveta najbolji lijek, upozorava: “Just remember, I was here before you and I’ll be here after you make your run-in for yo” i kaže kako je vrijeme da ovce od koza (eng. goats, akronim za ‘greatest of all time’) te se referira na velik broj ghost writera koje MC-i koriste u sve većoj mjeri (“…and I got no faith in your writers, I don’t believe in ghosts“).

Eminem kroz cover albuma uspijeva ubaciti posvetu Beastie Boysima i njihovom albumu “Licensed To Ill” koji je odigrao ključnu ulogu u ranim danima hip hopa.  Producent “Licensed to Ill” albuma, Rick Rubin, bio je izvršni producent i na Eminemovom albumu “Marshall Mathers LP 2” koji je izašao 2013. a sudjelovao je i na “Revivalu”. Oba albuma su žestoko kritizirana upravo zbog izbora produkcije i matrica koje su Eminema odvele u pogrešnom smjeru i nisu u najboljem svijetlu prikazala njegove odlične liričke trenutke.

Stoga je jako lijepo vidjeti siroviji pristup produkciji koja Eminemu puno bolje leži i koja ga ne guši kao što to radi kičasta produkcija preko koje smo ga navikli slušati posljednjih godina.

Više od svega, “Kamikaze” su bile neophodno potreban srednji prst Eminema industriji koja ga odbija cijeniti kao jednog od najvažnijih ljudi u povijesti ovog žanra. Eminem je radoholičar kada je u pitanju hip hop i u svom trećem desetljeću na sceni uspijeva biti jednako produktivan kao u svojim počecima. “Kamikaze” ga napokon prikazuju u najboljem svjetlu – onom u kojem jako vješto i drsko zna dati do znanja s kim imate posla.

Sviđalo se to vama ili ne.

Nepoštivanje Eminema kao MC-ja je krivovjerje i vrijeđanje hip hopa kao vještine. “Kamikaze” su presuda svima onima koji odbijaju prihvatiti veličinu, važnosti i vještinu koja krasi ovog MC-ja.

Eminem je napisao anatemu koja proklinje heretike koji ne vjeruju da je upravo on najveći svih vremena.

Izvolite mu se pokloniti.