Strah prodaje: Kako se senzacionalizam uvukao u vremensku prognozu

Stiže nam drastična promjena vremena. Pripremite se za olujne opise vjetra, obilnu kišu pridjeva, grmljavinsko nevrijeme praćeno pretjeranim najavama i srozavanje meteorologije kao struke.

Nađite Michelle Kosinski kako vesla u kanuu po ulicama New Jerseyja.

“Rijeke su preplavile ulice i ljudi pronalaze put vani kako god znaju”, izvještava Kosinski u kabanici dok joj se kamera približava. Scena je post-apokaliptično remek-djelo, fenomenalan kadar za NBC News.

Mali problem je što su dva lika upala u kadar i prošetala pored Kosinski i njenog kanua te otkrili da je ta “rijeka” u biti tek do gležnjeva. Nije ni potok.

Ta tragikomična scena preplavila je televiziju i internet i Kosinski je postala predmet ismijavanja. Svako nekoliko na površinu ispliva televizijski reporter koji dramatizira ionako dramatičnu situaciju s uraganima, poplavama, vjetrovima. Postali su nezaobilazan dio televizijskog folklora koji prati prirodne katastrofe. Kosinski je, valjda, trebala kadar snimiti na raskrižju gdje je voda bila do pasa, ali je problem nastao s kabelima i mikrofonima – pa je veslala u plićaku.

“Znam da je ispalo smiješno, ali ni u kojem slučaju mi nije bila namjera situaciju prikazati težom nego što je uistinu bila”, objašnjavala je Kosinski nakon što je situaciju prikazala težom nego što je uistinu bila.

Bilo je to još 2005. i od tada je senzacionalizam u vremenskoj prognozi i u izvještavanju o teškim vremenskim nepogodama – samo još dodatno eskalirao.

Nedavno smo mogli pronaći reportera Weather Channela, Mikea Seidela, kako stoji ispred kamere i jedva se hrva s uraganskim udarima vjetra koji ostavljaju dojam da će ga podići s tla i otpuhati u zaborav. Opet su u pozadini neka dva lika nonšalantno prošetala kroz kadar ukazujući na činjenicu da vjetar nije ni približno dramatičan kao Seidelovo izvještavanje.

Njegovi nadređeni su ga branili objašnjavajući kako je satima bio izložen tim uvjetima te da je bio izmoren, a stopala su mu bila na travnatoj podlozi što je otežavalo balansiranje.

Tijekom godina imali smo prilike vidjeti epske kadrove s mjesta pogođenih uraganima, poplavama i teškim vremenskim neprilikama. Neprilično je reći, ali istinito, da su vremenske katastrofe jebeno dobar televizijski proizvod za gomilu koja iz topline i sigurnosti svog doma gleda kako se opake katastrofe događaju nekom drugom.

Kadar reportera kako na hrabro prkosi kiši, vjetru i nadolazećem uraganu, postao je zaštitni znak specijaliziranih emisija posvećenih vremenskim katastrofama. Dakako, razlog zbog kojeg su oni izloženi jest – kako mi ne bi morali biti. Producenti i redakcije tjednima unaprijed pripremaju svoje programe i javljanja uživo, a nerijetko je najjeftiniji aspekt javljanje uživo pokislog i promrzlog novinara. Cilj je putem njega dočarati opasnosti izlaganja ovakvim neprilikama i olakšavanje gledateljima da procijene kakvo je vani vrijeme u odnosu na čovjeka.

Dakako, građani izloženi takvom nevremenu najčešće su evakuirani ili nemaju struje niti vremena gledati njihove reportaže. Gledaju ih oni koji su na sigurnom. I gledaju ih žestoko.

Gledanost kanala poput Weather Channela ili kabelskih televizija pa čak i otvorenih tv programa izrazito skoči tijekom uragana. Weather Channel je prošle godine tijekom uragana Harvey imao gledanost od 1.3 milijuna u odnosu na prosjek od 150.000 gledatelja. Uragan Irma je početkom rujna 2017. prohujala kabelskim kanalima i Weather Channel otpuhala na dominantnu prvu poziciju.

Informacija koju novinari i prognostičari distribuiraju u trenucima prirodnih katastrofa je od neprocjenjivo velike važnosti. Spašava živote i nerijetko sprječava opću paniku.

Weather Channel je dobio i ogromne pohvale radi digitalne, studijske prezentacije tijekom aktualne sezone uragana u Sjedinjenim Američkim Državama. Živopisnim grafikama su prikazali brojke, modele, napredak i kretanje uragana i posljedice koje može ostaviti za sobom pritom koristeći elemente virtualne realnosti. Jednako korisna, zabavna i atraktivna jest prezentacija entuzijasta, pojedinaca koji posvećuju svoje slobodno vrijeme kako bi što kvalitetnije i točnije prenijeli informaciju i gledateljima objasnili pozadinu i strukturu određene vremenske nepogode.

Ipak, u određenom trenutku atraktivna informacija preraste u senzacionalizam.

Na svakog korisnog i educiranog amatera prognostičara, dođe jedan lik koji se bezrazložno izlaže pogibelji kako bi objavio video na društvenim mrežama.

Unatrag nekoliko godina je portal Weather.com naišao na golemu kritiku stručne javnosti kada je posao vremenske prognoze krenuo ukrašavati senzacionalističkim, click-bait člancama poput “Znate li kako miriše Mars” ili “Apokaliptična ciklona koja prijeti životima milijuna” i “Izvještaj hidrometeorološkog zavoda koji će vas šokirati”. Mnogi entuzijasti i stručni prognostičari te zaljubljenici u ovu znanost koji žele znati kako funkcioniraju atmosferska kretanja, žestoko su napali Weather.com i ostale portale koji su krenuli masovno uništavati vijesti o vremenu i zakopali ih nebitnim smećem.

Borba za gledanost i rat za klikove kao i tehnologija koja je omogućila vremensku prognozu na dlanu ruke, rezultirali su srozavanjem kvalitete i struke.

Obrazloženja kako je izlaganje reportera ekstremnim i opasnim uvjetima u biti društveno koristan rad su smiješne izlike. Ne postoji dovoljno dobar razlog zbog kojeg bi u današnje vrijeme novinari trebali biti izloženi takvim situacijama. Pretjerane i apokaliptične najave jednako su nepotrebne. Danas imamo prilike gledati i slušati ljude koji ostaju u svojim domovima, roštiljaju i rade zabave pod sloganom “najavljivali su smak svijeta i prije pa smo još tu”.

Prozreli su medijski blef. Mediji su se tako doveli u situaciju dječaka koji je vikao vuk. Sve dok se jednom vuk zaista i ne pojavi.

Problem je definitivno i komercijalizacija medijskog prostora. Informacija je postala komercijalni proizvod. Usluga na tržištu koju je potrebno kreirati pa zatim i naplatiti.

Informativni kanali su postali medijske kuće.

1961. je američki novinar Dan Rather uveo inovaciju u način na koji su televizije izvještavale o uraganima. Postao je pionir i otac modernog načina na koji konzumiramo televizijsku vijest i prijenos uragana i ostalih vremenskih katastrofa. Rather je kroz odrastanje u Texasu razumio dinamičku snagu uragana i fantastično je implementirao u svoj posao i kategoriju breaking newsa. Usporedio je veličinu uragana Carla i Texasa i jasno dočarao opasnost i snagu nadolazeće vremenske katastrofe.

Danas je u svijetu vremenska prognoza izrazito popularan novinarski format koji privlači i gledatelje i čitanost. Ljudi imaju snažnu potrebu znati kakvo ih vrijeme čeka te u svakom trenutku imati dostupne podatke o vremenu, vjetru, tlaku ili upozorenjima na nadolazeće opasnosti od vremena. Od kad je čovjeka, od tada je i diskusije o vremenu. Kurtoazno, neobavezno, vrlo često i potpuno nepotrebno ćaskanje.

Jednako tako je potrebno informaciju o vremenu upakirati na način da konzumacija iste bude od egzistencijalne važnosti. To je dobar posao. Morate kliknuti odmah i sad. Čeka vas po život opasna promjena vremena. Pripremite se. Budite oprezni. Nastavite nas pratiti radi razvoja događanja. Koliko god su mediji bili korisni na način da su nejasnu i kompleksnu stručnu terminologiju približili široj javnosti, toliko su i odgovorni zbog senzacionalizma prelivenog opasnim toplinskim valovima, sibirskim zimama, poplavama biblijskih razmjera i drastičnim promjenama vremena.

Smanjimo doživljaje sa svim tim pridjevima.

Meteoalarm urednicima služi kao alarm za uzbunu. Objava javnosti o nadolazećem armagedonu. Trljaju ruke i razmišljaju kako najbolje opisati meteorološke singularitete. Vremenska prognoza je snažan magnet za klikove. Usput je i informacija.

Ranije ove godine je ugledni meteorolog Marko Vučetić iz Državnog hidrometeorološkog zavoda je za Slobodnu Dalmaciju rekao: “Istina, u takvom okružju popularnosti ponekad i neki meteorolog popusti pa više dolazi do izražaja predstava, a manje meteorologija. Problem je i stručna terminologija koja se iskrivljuje ili nezgrapno zaobilazi, a uporno ponavlja iz dana u dan u mnogim medijima. Poslije je to teško ili gotovo nemoguće ispraviti. Tu bi meteorolozi morali više poraditi i biti uporni i tvrdoglavi kad se radi o stručnoj terminologiji i stručnoj interpretaciji meteoroloških produkata.

Interes ljudi za vrijeme je neupitno, a razvoj tehnologije i medija je definitivno pokazao da je moguće taj interes komercijalizirati. Kao i u svakom reality showu, ekstremne situacije su najintrigantnije. Kao i u drugim aspektima života, strah je iznimno efikasna emocija kojom je lako i isplativo manipulirati.


Naslovna Fotografija: Dario Skurić


Jedan odgovor

  1. 2018. je bila toliko toksična da je Oxford taj pojam proglasio za riječ godine. Uloga medija u tome je značajna

    […] za klikove dodatno pojačava ovaj efekt od senzacionalizma u meteorologiji do toksične uredničke politike medija koji socijalno osjetljiva pitanja koriste za pumpanje […]

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Website Powered by WordPress.com.

%d blogeri kao ovaj: