Priča njemačkog Der Spiegela donosi informacije o nastojanjima najvećih europskih nogometnih klubova da 2021. krenu s dugo najavljivanim, ekskluzivnim natjecanjem u kojem bi se po ligaškom sistemu obračunavale najpopularnije i najbogatije nogometne ekipe Starog Kontinenta.

Konzultantsko društvo Key Capital Partners pustilo je zainteresiranim klubovima nacrt međusobnog sporazuma koji bi uređivao njihova prava i obveze. U njemu bi 11 klubova (među kojima su i Real Madrid, Barcelona, City, United i PSG) bili osnivački partneri, a dodatnih pet bi dobilo pozivnice za sudjelovanje u natjecanju.

Ključni detalj jest da tih 11 osnivača ne bi mogli ispasti iz Lige u slučaju loših rezultata i to u razdoblju od 20 godina. Time bi se praktički kreiralo ekskluzivno natjecanje najbogatijih klubova na svijetu i to mimo regulacije krovne nogometne kuće u Europi – UEFA-e.

Prvi čovjek UEFA-e, Aleksandar Čeferin, već je i ranije bio rezolutan u odbijanju bilo kakve primisli na zatvorenu ligu. Još 2017. je nastojanja najvećih klubova nazvao “ucjenom” i komentirao: “Mirno i bez povišenih tonova, ali čvrsto i rezolutno kažem da neće biti zatvorene lige. Ona jednostavno nije u skladu s našim vrijednostima i idealima”.

Njemački Bayern München je također morao opovrgavati bilo kakva saznanja o nacrtu sporazuma komentiravši kako ni za postojanje ni za sadržaj istog nemaju pojma nakon što ih je Der Spiegel naveo među 11 klubova osnivača. Čelni čovjek Bayerna, Karl-Heinz Rummeniigge,  je ranije bio kritičan prema natjecanjima u organizaciji UEFA-e i FIFA-e, osobito vezano uz Ligu Nacija, komentiravši kako “UEFA i FIFA bezobzirno uništavaju zdravlje igrača”.

Udruženje profesionalnih europskih nogometnih  liga odmah je reagiralo priopćenjem u kojem oštro osuđuju nastojanja najbogatijih klubova da osnuju vlastito natjecanje. “Domaći nogomet je u srcu ove igre i svih njenih sudionika. Zatvorena Super Liga bi imala ozbiljne posljedice na dugoročnu održivost nogometa u Europi”, pišu iz Udruženja i naglašavaju kako se snažno zalažu za natjecanja s piramidalnom strukturom i mehanizmima za ispadanje i promoviranje u niže odnosno više rangove.

Zloupotreba vladajućeg položaja

I dok Čeferin tvrdi da bi Super Liga bila dosadna jer tko bi htio gledati Bayern – Juve svaki tjedan, činjenica je da bi prihodi od televizijskih i sponzorskih prava dodatno napunili blagajne najbogatijih klubova koji ionako vjeruju da trenutno ne dobivaju dovoljno novaca.

Šest najvećih engleskih klubova ranije ove godine je izvolijevalo pobjedu na domaćem terenu izborivši se za veći udio od zarade koju Premier Liga ima od TV prava na međunarodnom tržištu, tvrdeći da su upravo oni najveća atrakcija koja privlači gledatelje i sponzore.

UEFA ć see u svakom slučaju žestoko boriti protiv ulaska na tržište konkurencije u vidu paralelnog udruženja nogometnih klubova. Dakako, ne toliko zbog borbe za integritet nogometa koliko zbog opravdane bojazni od gubitka novca, moći i utjecaja u svijetu nogometa.

Pravni stručnjaci upozoravaju kako bi tzv. Super Liga mogla naići na otpor i od strane Europske Komisije i njezine Povjerenice za zaštitu tržišnog natjecanja Margrethe Vestager koja je već trn u oku brojnim tehnološkim kompanijama.

Problematičan detalj mogao bi biti upravo onaj u kojem se određeni klubovi štite od ispadanja što bi se moglo okvalificirati kao zloupotreba vladajućeg položaja na tržištu, a što je zabranjeno odredbama Ugovora o Europskoj Uniji i funkcioniranju Europske Unije.

“UEFA bi mogla dokazivati da je mjera zabranjivanja Lige opravdana i razmjerna jer bi ista nanijela veliku štetu njenim klubovima kao i organizatorima domaćih liga – osobito zbog sukoba u rasporedu i kalendaru utakmica koji bi moglo dovesti do smanjenog broja gledatelja i manje gledanosti, a što bi kao posljedicu imalo smanjivanje zarade od televizijskih i sponzorskih prava.”

— Laura McCallum, stručnjakinja za sportsko pravo

Darren Baily, konzultant za Charles Russell Speechly’s, naglašava važnost načela solidarnosti na koji se poziva i Ugovor o Europskoj Uniji, ali i Povelja temeljnim pravima u Europskoj Uniji kroz svoje četvrto poglavlje.

Elitni klubovi, koji planiraju osnovati kompaniju u Španjolskoj u kojoj bi dijelili vlasničke udjele, kontrirat će Europskoj Komisiji i UEFA-i zalažući se za pravo udruživanja, ali i činjenicu da će kvaliteta natjecatelja biti podjednaka pa će samim time i kvaliteta natjecatenja, odnosno tzv. competitive balance, biti na visokoj razini.

Ključno će dakle biti donijeti odluku oko toga tko na tržištu zloupotrebljava vladajući položaj. Bogati klubovi koji žele zatvoreno natjecanje i gomilu novaca koji dolazi s  njim ili UEFA koja želi zadržati monopol nad nogometnim natjecanjima i gomilu novaca koji dolazi s njima.

Brzo uklizivanje Europske Komisije

Pitanje je – imaju li igrači i klubovi pravo na udruživanje izvan okvira institucionaliziranih saveza kao što su UEFA i FIFA.

Pravni put mogli bi pokazati dva klizača u postupku protiv Međunarodnog klizačkog saveza (ISU). Mark Tuitert i Niels Kerstholt su željeli odraditi turnir u brzom klizanju organiziran u Dubaiju od strane jedne tvrtke iz Južne Koreje. ISU im je to zabranio obrazloživši svoju odluku činjenicu da su oni njihovi članovi i kao takvi ne smiju nastupati bez njihovog odobrenja.

U prosincu 2017. Europska Komisija je odlučila da je ISU taj koji je svoju dominantu poziciju na tržištu zloupotrijebio na način da je visokim novčanim kaznama praktički onemogućavao svojim članovima natjecati se na događanjima izvan ISU-a.

Komisija je obrazložila da sustav i pravila ISU-a onemogućuju alternativnim organizatorima da razvijaju vlastita natjecanja i na takav način se ograničava inovacija natjecanja i gledatelje onemogućuje da prisustvuju natjecanjima izvan ISU-a.  Ovakva pravila ISU-a ograničavaju konkurenciju i prava sportaša na dodatna primanja, a njima omogućuju pojačanu gospodarsku aktivnost.

“Iznimno smo zadovoljni ovom odlukom. Pokušaji Olimpijskog odbora da s političkim pritiskom pokuša utjecati na odluku Komisije nisu urodili plodom. Ovo je ključna odluka koja ukazuje na to da specifičnosti sporta ne mogu poslužiti kao izgovor za stjecanje profita na štetu sportaša.”

— Jean-François Reymond, Glavni tajnik Udruženja sportaša EU

Takvo stajalište moglo bi se odnositi i na UEFA-u ukoliko bi klubovi uspješno dokazali ponašanje UEFA-e koje je suprotno pravilima o zaštiti tržišnog natjecanja i potvrdili svoje argumente kako UEFA koristi svoj vladajući položaj kako bi u svoju korist zadržala monopol i stjecala značajnu gospodarsku korist.

Ideja europske Super Lige koja bi postala igralište za najbogatije, s Ligom Prvaka kao najvjerojatnijom žrtvom, već dugo godina je ideja oko koje se lome koplja. Još su se početkom 2000-ih kroz udruženje G-14 najjači klubovi pokušali izlobirati za veća prava. Kasnije G-18 otpušten je 2008. Današnje Udruženje europskih klubova (ECA) odbija ideju stvaranja Super Lige. Na čelu im je upravo prvi čovjek Bayerna kojeg se povezuje s tom idejom. Ovaj put Rummenigge kaže da je UEFA odlična.

“Naša Super Liga je UEFA-ina Liga Prvaka! Vrlo smo zadovoljni s trenutnim natjecanjem i iznimno plodonosnom vezom s UEFA-om. Nastavit ćemo raditi zajedno s njima i nakon 2018.”, stoji u izjavi Karla-Heinza Rummeniggea.

Unatoč tome, teško da će nastojanja najmoćnijih klubova stati samo na lijepim željama, baš kao što UEFA neće dopustiti da se kroz tajne skupine razvija kritična masa za kreiranje novog natjecanja. Posljednju riječ mogla bi imati upravo Europska Komisija, a najveće koristi od cijele ove priče svakako ima sam nogomet.