Istraživanje s početka godine od strane poznate newyorške PR kuće Madison pokazalo je da javnost vjeruje medijima i novinarima manje nego što vjeruje državi i korporacijama.

To je tek jedno u nizu istraživanja koje nam ukazuje na činjenicu da publika ne vjeruje medijima koji bi po svojoj definiciji trebali biti pouzdan izvor informacija. Novinarstvo je jedna od prvih žrtava rastuće nepopularnosti medija. Nije toliko da narod ne vjeruje novinarstvu kao struci, ali smatra da su novinari prisiljeni raditi za platforme i medijske kuće koje šire propagandu i senzacionalizam.

Čitatelji su bombardirani senzacionalističkim naslovnicama, bombastičnim i euforičnim najavama, zagonetnim naslovima koje skrivaju ključnu informaciju dok ne otvorite vijest te konstantnim, dvadesetčetverosatnim ciklusom vijesti – često o pojavama i fenomenima koji su apsolutno nebitni.

2013. u Nizozemskoj je grupica novinara putem crowdfunding kampanje u tjedan dana prikupila rekordnih 1.3 milijuna dolara za pokretanje neovisne, novinarske platforme De Correspondent.

“Ne vjerujem u vijesti u punom smislu te riječi. Svijet možete opisati na brojne načine, vijesti su samo jedan od tih načina”, kaže Rob Wijnberg, idejni začetnik De Correspondenta koji je napustio svoj posao u jednoj medijskoj kući jer je ista željela veći naglasak na svakodnevni ciklus vijesti i osnovao aktivistički projekt s ciljem kreiranja platforme koja bi naglasak stavila na analizu, objašnjavanje i dubinsko snimanje događaja umjesto izbacivanja gomile članka s ciljem generiranja prometa.

U sklopu svoje kampanje u Nizozemskoj, The Correspondent je otvoreno pozivao publiku da prestanu konzumirati klasične vijesti i na takav način hraniti tu industriju. Umjesto da oglašivačka industrija diktira uredničku politiku, nju bi trebali uređivati čitatelji.

Konstantno bombardiranje vijestima, nerijetko onim s negativnim predznakom, kod publike generira zasićenje, anksioznost i pesimizam. De Correspondent je želio ponuditi konstruktivni pristup novinarstvu nudeći rješenja, a ne samo kritiku. Platforma je uz pomoć suradnje i dijeljenja informacija sa svojim čitateljima otkrila prikrivanje podataka o klimatskim promjenama od strane nizozemske naftne kuće Shell.

Crowdfunding u tijeku u SAD-u

Osnivači su odlučili projekt razviti i na području SAD-a gdje planiraju osnovati redakciju i pokrenuti online magazin na engleskom jeziku, a sve to također putem crowdfunding kampanje koja im je zbog uspjeha 2013. u Nizozemskoj pružila snažni publicitet.

Cilj je do 14. prosinca 2018. prikupiti čak 2.5 milijuna dolara. U 15 dana od početka kampanje su prikupili nešto više od milijun dolara.

Ukoliko prikupe sredstva, u proljeće 2019. će lansirati projekt s ciljem da se odmaknu od svakodnevnog ciklusa vijesti i ponude širu sliku, analizu i kontekst pričama i događajima oko nas. Uplatitelji sredstava bi postali osnivački članovi (uplatiti možete koliko god želite, ako crowdfunding ne prođe novce dobivate natrag), a platforma je u potpunosti oslobođena oglasa jer je The Correspondent izgrađen isključivo na snažnom odnosu donatora (čitatelja) i novinara.

Struktura redakcije se razlikuje od klasične. Dopisnici (correspondents, kako se nazivaju novinari) su plaćeni i zaposleni, ali ne odgovaraju glavnom uredniku niti rade prema njegovim uputama. Idu za pričama koje oni smatraju bitnima i cijeli proces dijele sa čitateljima i drugim novinarima koji su u potpunosti upućeni u postupak građenja priče.

Ideja zvuči utopijski, ali idejni osnivači, koji samo u Nizozemskoj imaju oko 60 tisuća pretplatnika (članova) koji godišnje plaćaju oko 60 eura pretplate, vjeruju da ovaj projekt može imati globalni doseg kroz njihovo englesko izdanje.

“Problem s vijestima je njihov konstantni senzacionalizam i traženje pozornosti. Iza toga stoji financijski model baziran na oglašavanju koji od vas traži da privučete što veću pozornost jer oglašivači žele privući što je više ljudi moguće. To radite kroz clickbait senzacionalizam”, reći će Rob Wijnberg iz The Correspodenta.

To rezultira brojnim izvanrednim, kako bi ih neki naši portali nazvali – prijelomnim vijestima. The Correspondent želi izgraditi identitet i priču na način da te vijesti učini manje izvanrednim iza slogana – unbreaking news.

Umjesto odnosa prema čitatelju kao pasivnom konzumentu informacije, njihovi čitatelji su potencijalni izvori informacija i stručnog znanja. Ideja je obogatiti novinarski rad dijeleći znanje i iskustva i stavljajući naglasak na neovisno i istraživačko novinarstvo.

Mediji su postali reakcionistički umjesto aktivistički. Reagiraju i pišu o određenom problemu tek kada on eskalira i prelije se u domenu javnog interesa, iako je i otprije bilo potpuno jasno da će do istog doći. Vijesti su, tvrde u The Correspondentu, nekritično nizanje jednog ludo nepovezanog događaja za drugim.

Ako ne čitaš novine onda si neinformiran. Ako ih čitaš – onda si pogrešno informiran.

Nizozemski De Correspondent jest naišao na kritiku kod kuće od strane dijela medija i javnosti koja ih naziva liberalno centrističkim glasilom koji nije niti približno inkluzivan kakvim se u SAD-u pokušava prikazati. Dio kritičara naglašava da redakcija nije ni  multikulturalna na razini kakva bi u Nizozemskoj trebala biti kao i da je platforma odbila javno prozvati ksenofobne, desno orijentirane političke pokrete u zemlji.

---

Čitaj na Zadnjem Polju

Nastavlja se podizanje paywalla. NY magazina i Vulture uvode naplatu sadržaja

---

Za razliku od klasičnih pretplatničkih modela s ciljem dobivanja pristupa sadržaju, filozofija The Correspondenta jest da uplatama ne dobiva pretplatnike već članove koji su uplatu napravili kako bi podržali ovaj novinarski model rada i u njemu ravnopravno sudjelovali.

Ako ti ne plaćaš za rad novinara, onda to najvjerojatnije rade oglašivači – napominju iz The Correspondenta koji se nada uspješnim završetkom crowdfunding kampanje u SAD-u otvoriti redakciju s pet stalno zaposlenih novinara i jednim izvršnim urednikom, dizajnerima i tehničkom i administrativnom podrškom potrebnom za osiguravanje rada stranice.

Zanimljiv detalj The Correspondenta jest da se neće raditi o neprofitnoj udruzi već trgovačkom društvu koji će se statutarno zaštiti od isplate dividendi svojim dioničarima koja ni u jednom trenutku neće moći biti veća od 5% godišnjih prihoda kako bi se na takav način zaštitili od ulaska investicijskih fondova u vlasničku strukturu. Rukovodstvo The Correspondenta želi poduzetnički pristup koji dolazi s upravljanjem društva koje radi za dobit, umjesto obične udruge u kojoj nediscipliniranost i nedostatak angažmana može rezultirati s lošijim angažmanom. Među deset osnivačkih principa jest i stavljanje novinarskog interesa iznad onog financijskog.

The Correspondentov aktivistički pristup zvuči donekle utopijski i idealistički, ali uspješan projekt u Nizozemskoj pokazuje da je moguće kroz drugačiji pristup novinarstvu pronaći rješenja za brojne probleme vezane uz nedostatak povjerenja i nepronalazak dobrog poslovnog modela za funkcioniranje digitalnog izdavaštva.