Sredinom ovog desetljeća je digitalni magazin “Mic” bio jedno od najsvježijih i najuspješnijih izdavačkih poduhvata nove generacije.

Njegovi osnivači Chris Altchek i Jake Horowitz su osnovali Mic 2010. kao blog platformu na kojoj se slobodno moglo objavljivati svoje priče, doživljaje i stajališta o brojnim temama i društvenim zbivanjima. Altchek i Horowitz su na tim temeljima izgradili redakciju i nadali se postati CNN-om i The New York Timesom 21. stoljeća.

Mladi portal je na krilima društvenih mreža i uz snažu financijsku potporu vanjskih investitora izrastao u jedan od najpopularnijih digitalnih platformi usmjerenih prema mladim čitateljima u svojim 20-ima i to kroz kroz društveno angažirane tekstove s misijom zastupanja glasova podzastupljenih manjina i dirljivim ljudskim pričama s ciljem širenja društvene pravde i jednakosti. Te, dakako, s ciljem gomilanja publike i generiranja klikova.

A taj viralni aspekt uredničke politike funkcionirao je besprijekorno dobro.

Već tijekom 2012. i 2013. rastuća redakcija mladih ljudi je obarala rekorde čitanosti, povećavala broj jedinstvenih posjeta na stranicu mic.com koja se penjala i do 30 milijuna jedinstvenih čitatelja mjesečno te bilježila ogroman angažman na društvenoj mreži Facebook na kojoj su se poput virusa širile njihove dirljive priče začinjene opakim, neodoljivim naslovima.

Poput BuzzFeeda i brojnih drugih novih izdanja tog tipa, Mic se u velikoj mjeri oslanjao na mladu publiku i na Facebook koji je generirao i preko 70% prometa te na kojem su odlično prolazile priče krojene za dijeljene među korisnicima kao i gomila promoviranih članaka koje je Mic izrađivao u suradnji s oglašivačima.

Facebook dao, Facebook uzeo

Kada je Facebook najavio da će naglasak staviti na video sadržaj, Mic je objeručke prihvatio paradigmu prelaska na video i to na uštrb pisanog sadržaja i novinara koji su dobili otkaze dok je video-novinarstvo dobilo primat.

Još 2017. Mic je privukao čak 21 milijun dolara u trećoj rundi investicija. U međuvremenu su se preselili u novi neboder u središtu New Yorka, a fotografija mladih osnivača Horowitza i Altchecka kako neobavezno čavrljaju ispred staklene stijene s koje puca pogled na newyoršku panoramu, postala je ikonska fotografija za Mic.

Tržišna vrijednost Mic-a je svojevremeno prelazila 100 milijuna dolara, a redakcija je brojala i preko 100 zaposlenika.

“Kada smo počinjali i investitorima dijelili svoju ideju, određeni ljudi su bili skeptični. Većina njih je vjerovala da smo ludi i da ne postoji publika za pametno, sadržajno novinarstvo”, izjavio je još 2015. Altcheck.

Ipak, pitanje je koliko je Mic-ovo novinarstvo uistinu i bilo pametno i sadržajno, a koliko tek bjesomučno generiranje klikova na temelju, alogoritmom osmišljenih, naslovnica.

Kada je postalo jasno da se Facebook odmiče od svoje politike koja je išla uz dlaku izdavačima i njihovom sadržaju, kao i da će prestati ulagati u video produkciju, Mic je akvizicijom nešto tradicionalnih novinarskih imena iz The Washington Posta i Salona (uključujući i bivšu NPR-ovku Madhuliku Sikku) kao i stručnjaka za optimizaciju pretraživanja i ključnih riječi – pokušao vratiti izgubljeni promet koji je krenuo strmoglavo kliziti.

“Strategija slaganja članaka na temelju ključnih riječi je preuzela redakciju”, ispričao je jedan anoniman bivši novinar Mic-a. “Urednici bi održavali tjedne sastanke na kojima bi pregledavali pedesetak različitih ideja za članke koje bi u sebi imali gomilu ključnih riječi. Onda bi te teme dijelili novinarima.”

Krajem studenog 2018. osnivači Mic-a su najavili kako su zbog ozbiljnih financijskih poteškoća otpustili sve svoje preostale zaposlenike te da će Mic biti prodan svega 5 milijuna dolara Bustle Digital Grupi.

Znakovit je to pad za nekoć popularnu platformu koja je sve svoje resurse stavila u partnerstvo s Facebookom. Urednička politika koja je na početku imala pretenzije postati umjereno ljevičarska s naglaskom na donekle kičaste i izlizane, ali legitimne, priče o malim, ugnjetavanim ljudima – pretvorila se u tvornicu članaka koja je panično štancala tekstove s isključivom namjerom da se kreiranjem tzv. viralnog sadržaja generira masovni promet kako bi se na temelju istog zarađivao novac od oglašavanja.

U principu je to sasvim legitiman poslovni model koji je imao svoju publiku, ali i jasno označen rok trajanja. Viralna urednička politika Mic-a nije preživjela algoritmičku oluju koja joj je prepolovila čitanost i presjekla kanale kojima su se opskrbljivali.

Clickbait spektakl

Mic, koji je u osnovi izgrađen na ideji debate i promišljenih priča o stvarnim fenomenima, presušio je kada je njegov jedini izvor prometa promijenio svoj tok.

Mic je najbolji dokaz da Facebook nije zamišljen kao novinarska news platforma koja cijeni novinarski rad, već isključivo kao bespoštedna borgovska matrica koja asimilira sadržaj i koristi ga za vlastitu korist te kako bi utažila svoju neutaživu glad i potrebu za konstantnim rastom.

Dakako, i to je apsoultno legitiman model pa su uzaludna smiješna kukanja oko toga kako je Facebook napisao smrtnu presudu novinarstvu.

Mic je žrtva vlastite poslovne politike i korporativne pohlepe te nedostatka vizije.

Uoči predsjedničkih izbora 2016. Mic je izašao s interesantnim video pod aktivističkom kampanjom “#69TheVote” s ciljem angažiranja mladih birača. Kampanja je pokopana od strane publike i medija zbog loših aluzija na seks kao i pogrešne psihologije koju su primijenili na mlade birače – obraćajući im se s visoka i trivijalizirajući problematiku.

Altcheck i Horovitz su gajili opuštenu, otvorenu korporativnu kulturu toliko specifičnu za start-up tvrtke osnovane od strane mladih poduzetnika. “To nam dozvoljava da svatko slobodno kaže što misli te da najbolje ideje isplivaju na vrh”, rekao bi Altcheck i u teoriji se teško ne složiti s njim.

U praksi, pak, Mic je dugoročnu strategiju zamijenio kratkoročnim ciljevima i pitanja društvene jednakosti pretvorio u clickbait spektakl.

Mic, nažalost, danas služi kao pokazatelj i podsjetnik da ne biste smjeli svoju poslovnu sudbinu prepustiti u ruke treće strane na koju ne možete utjecati te da, u konačnici i dugoročno, kvalitetan sadržaj i razborita urednička politika ipak treba imati primat nad nerezonskim izbacivanjem algoritmički generiranih naslovnica i članaka-mamaca kojima je isključiva funckija pumpanje statistike i generiranje pregleda.

U biti, osvrnemo li se malo oko sebe, čini nam se da ipak taj viralan cirkus ima prednost nad kvalitetnim sadržajem.

Valjda Mic jednostavno nije imao sreće. Zanemarite ovaj tekst. Bitno je da ste ga otvorili.