Jebeš prvu sezonu – udri odmah “Božićni specijal”.

Najjači “Božićni specijal” nakon britanskog Black Mirrora i prvi sniman pretežito preko ljeta je parodija sama po sebi na serije koje popularnost vraćaju kroz isforsirana, specijalna izdanja.

Ako ne znaš što je to ambidekster ili što će ti se dogoditi kad slušalice s glazbom nabiješ u nos i otvoriš usta – svakako pogledaj YouTube seriju “Carstvo Ladovine” u režiji mladog filmaša Marka Jukića (“Med i Mliko“).

Jukić je zajedno sa Šimunom Šitumom (scenarij), Rinom Barbirom (kamera) i Sandrom Barabom (montaža) osmislio i snimio seriju koju će plasirati u potpunosti putem platforme YouTube i to kroz tri epizode (17. prosinca, 21. prosinca, 25. prosinca) koje pokrivaju dogodovštine mladih Splićana nakrcane prepoznatljivim, dalmatinskim humorom i stilom.

“Serija u kojoj svi side u ladu jer im je masu vruće” je kratki sinopsis “Ladovine” i ukapa se odlično u sveukupni, sarkastični ton serije.

S obzirom da domaće televizije nisu u stanju izbaciti sadržaj usmjeren prema mlađoj publici, kako tematski tako ni stilski, Jukić i društvo su tijekom godine marljivo snimali epizode u trajanju od oko pola sata i odradili fenomenalan marketing kroz periodične objave kratkih najava i parodirajući reklamiranje serija od strane poznatih osoba pa su tako pokušali snimiti najavu od Vojka V koji ih je “otpilio”, upali su na snimanje spota popularnoj mladoj pjevačici Domenici koja je, zgrožena i prestrašena kakva bi i trebala biti, pozvala osiguranje i onda na splitskim Brdima presreli Ajsa Nigrutina kojemu je “četvrta epizoda bolja nego sedma”.

Složili bi se s legendarnim Ajsom, osobito zbog toga što su za sada snimljene svega tri epizode. Ovakvo najavljivanje serije i jako dobra komunikacija na društvenim mrežama podigla je interes za projekt i pokazala da ova mlada ekipa s iskustvom snimanja spotova i filmova u novim medijima pliva kao nekoć Pavarotti u znoju.

“Carstvo” je kroz te kratke najave pogodilo svakodnevni dijalog koji se vodi u Dalmaciji od kvartovske priče i narkomana koji žica novac za jest – ali ne želi hranu, preko ismijavanja nostalgije koju osjeća splitska emigracija u Zagrebu pa sve do zajebavanja korisničke službe kabelskog operatera. Osim toga, u sklopu reklamiranja serije, ekipa je zakupila i objavila jumbo plakat s najavom serije u Cisti Provo.

“Cista Provo idealno je mjesto za ovakav pothvat. Udaljena samo 20 kilometara od Ričica i 25 km od Krivodola, Cista Provo se nalazi na državnoj cesti D60 između Biorina i Lokvičića. Izuzetan prometan položaj Ciste Provo pogodovao je cvjetanju trgovine, ugostiteljstva, obrta i moćnog IT sektora koji je u samom vrhu zapadne Imotske krajine.“, stoji u objašnjenju ovog marketinškog poteza.

Kupuju se ispiti, namještaju se poslovi, likove se vozi u portapaku, portuni i kafići su alfa i omega društvenog života pa se Šitumov scenarij ne zamara pristojnim jezikom niti politički korektnim temama što je sasvim normalno za okruženje koje se u “Carstvu Ladovine” opisuje, a za promjenu je lijepo čuti i prirodniji dalmatinski naglasak glumaca.

“A i ja san se privarija, može bit da san i ja idiot”, govori jedan od glavnih likova na razgovoru za posao. “E, a baš mi takvi trebaju, znaš”, čuje s druge strane.

Odlični kadrovi snimljeni na raznim splitskim lokacijama ukazuju na to da ovaj tim ima već bogato iskustvo u snimanju i da nije potreban veliki produkcijski budžet da proizvod izgleda dobro. Osim što je Šitum s “Ritkim Zrakom” osvojio nagradu publike na Festivalu mediteranskog filma 2016., a potpisuje i novi spot za “Mr. Right” Saše Antića, Jukić je pokupio nagrade i priznanja za svoj “Ritki Zrak”, a Rino Barbir se prometnuo u jednog od najtraženijih hrvatskih redatelja videospotova.

Filmovi i serije se snimaju kako bi se gledali pa je hvalevrijedan ovaj potez Jukića, Šituma i društva da se odmaknu od snimanja za festivale, svojevrsne prtljažnike sedme umjetnosti, i da širim masama preko modernih kanala distribucije daju uvid u kreativnu splitsku scenu kojoj nimalo ne manjka voljnog momenta, ali itekako nedostaje kvalitetnog i suvremenog načina promoviranja svojih radova.

Filmove i serije moramo izvaditi iz hermetički zatvorenih, distribucijskih portapakova i dozvoliti im da prodišu i pronađu put do publike. Ovo je odličan korak u tom smjeru koji preuzima odgovornost za cjelokupan proces stvaranja serije, bez oslanjanja i zavisnosti o drugima.

Potreba je majka inovacije pa je tako i splitski kreativni krug kroz autohtonu, uradi-sam filozofiju pokazao da se dobre ideje danas mogu realizirati i bez pomoći velikih igrača.

Vrsno!