U neka jednostavnija vremena popularni izraz selfie bio je proglašen kao “Word of the Year” od strane Oxfordskog rječnika.

Bila je to 2013. dok je dvije godine kasnije pojam godine bio emoticon koji plače od smijeha, poznatiji dakako kao Unicode: U+1F602.

Plakalo se i u 2018. ali više od očaja nego od smijeha sudeći prema Oxfordu koji procjenjuje da je pojam “toxic” tijekom godine pregledavan čak 45% više nego godinu ranije.

Hrvatski leksikon će izraz toksično okarakterizirati kao “otrovan, onaj koji izaziva otrovanje“, a pojam je to koji je posljednjih godina poprilično evoluirao pa se više ne može tvrditi da se povezuje isključivo s pojmom “otrov” koji je nekada bio njegova bliskoznačnica.

Oksford tvrdi da se riječ toksičnost u najvećoj mjeri koristila za opisivanje kemikalija (povodom borbe oko klimatskih promjena te špijunskih obračuna), muževnosti (koja je postala toksična u sklopu “Me Too” pokreta), toksičnih supstanci u sklopu nastojanja da se smanji količina otrovnog otpada i plinova, ali i za međuljudske veze i odnose te kulturu koji su pojmovi svi tijekom godine proglašavani toksičnima.

Ipak, je li 2018. uistinu bila toliko neprobavljiva ili mediji nastavljaju potencirati apokaliptične scenarije s ciljem generiranja napetosti, nervoze i strahova koji pak posljedično generiraju i veći interes naroda u medije?

Jer kad je lijepo, toplo i sigurno onda možete živjeti u trenutku, ali kada se sprema novi hladni rat, vojske zombija se iseljavaju iz zemlje dok se vampirski migranti useljavaju, ljudi ginu (vi ih možda ne vidite, ali oni ginu pa kliknite da vidite kako ginu jer ako ne vidite znači da ste apatična individua niskog morala), gospodarstvo je u kolapsu i politički vrh je u perpetualnom izvanrednom stanju pa se vijesti “prelamaju” iz minute u minutu – tada morate biti informirani i ostati informirani jer ste u suprotnom najebali.

Toksični mediji

Sudeći po gomili članaka-priručnika za samopomoć koji vam objašnjavaju kako u osam koraka ostvariti potpunu sreću – velika je vjerojatnost da u svojoj neposrednoj blizini imate neku toksičnu osobu. Ako je nemate – onda ste ta osoba vi.

Bilo bi, dakle, zgodno po vas da identificirate, locirate i transferirate tu osobu iz vašeg života. Proguglate li u međuvremenu pojam toxic masculinity Google će vam izbaciti 16.900.000 rezultata,  a zašto muževnost može biti otrovna i kako ona utječe na emancipaciju žena, pokušat će vam objasniti svi mogući mediji ovog svijeta.

Konflikt kreira klikove.

Odjebi to.

Konstantna “izvanrednost stanja”, minuciozno pokrivanje nebitnih političkih momenata koji su najčešće na razini važnosti kafanskog trača te senzacionalistička interpretacija potpuno trivijalnih fenomena – dovodi do trovanja vašeg mozga koji nije baždaren za toliku izloženost informacijama od kojih je dominantna većina apsolutno nebitna za vas i vaš život. Od vremena kada ste vi bili taj koji ste birali kako ćete konzumirati informaciju i koju informaciju ćete konzumirati, došli smo do vremena kada ste postali pasivni promatrač kojega bombardiraju eksplozivnim količinama otrovnog smeća.

Brojne studije, uključujući i onu od “American Psychological Association“, utvrdile su da izloženost ovakvoj količini vijesti dovodi do akutnog stresa, depresije te ostalih simptoma psiholoških poremećaja. Vizualno dominantni načini distribucije vijesti kao i tehnika kreiranja šok-efekta kod publike su sve prisutniji načini prenošenja vijesti i informacija zbog kojih vam kortizol divlja po tijelu i pojačava mogućnost razvijanja kardiovaskularnih bolesti.

Hoćemo reći da je medijska kultura postala izrazito toksično okruženje.

Većina informacija koje konzumirate su vam apsolutno nepotrebne i to je u redu. Ukoliko im se odlučite izlagati na dnevnoj bazi to, ne samo da ne mora biti štetno, već može biti privatno i poslovno iznimno korisno. Informacija nije toksična sama po sebi ako ju znate filtrirati i iskoristiti. Problem je što današnji distribucijski kanali, uključujući pametne mobitele i društvene mreže, otežavaju mogućnost da se nedisciplinirani pojedinac kontrolira oko toga kako, kada i koju informaciju konzumira.

Borba za klikove dodatno pojačava ovaj efekt od senzacionalizma u meteorologiji do toksične uredničke politike medija koji socijalno osjetljiva pitanja koriste za pumpanje čitanosti. Krajnji izbor je u konačnici na krajnjem korisniku koji mora naučiti da svojim odlukama i klikovima hrani takvu industriju pa je jednako toliko i žrtva koliko i uzrok problema.

Prijedlog novogodišnje odluke

Iz perspektive medija 2018. je bila neprikosnoveni kaos. Kako na lokalnoj sceni tako i na globalno geopolitičkom planu. Loša vijest putuje puno brže od dobre i pamti se dvostruko dulje. Mediji potenciraju konfliktne i šokantne momente jer takvi dobivaju veću pažnju čitatelja baš kao i oni voajerskog karaktera. Jednom kada imaju uzorak koji pokazuje da upravo takav sadržaj zanima publiku, onda imaju i statistički pokazatelj kojima mogu braniti uredničku politiku koja naslovnice hrani upravo takvim smećem.

Piše se reakcijski pa jednom kada se problem već prelije u domenu javnog, onda se izdavači od propagandne štampe koja tiska biltene preko noći pretvaraju u doajene istraživačkog novinarstva.

Umjesto da ih pokopamo pod gomilom njihovog toksičnog licemjerja mi ih obogaćujemo hraneći ih našim klikovima i našim vremenom.

Upravo mediji igraju ključnu ulogu u kreiranju toksične kulture, stvaranju atmosfere linča i straha i jačanju populističkih pokreta po kojima onda pljuvaju i nabijaju sebi čitanost. Povjerenje u medije pada jer se piše nekritički, velikim dijelom i zato što je takav proizvod pitkiji i čitkiji od kompleksnog štiva.

2018. jest bila toksična ako ćete o njoj samo čitati. Ali, ako ćete je percipirati kroz vaša osobna životna iskustva i fokusirati se na pozitivne trenutke koje ste proživjeli sa svojim najbližima – onda 2018. ima snagu postati i puno manje otrovna nego kakvu vam je drugi predstavljaju.

To što cijenite lijepe i dobre trenutke u svom životu, ne znači da ne možete i ne znate biti informirana i kritički nastrojena bića koja razmišljaju svojom glavom.

A kad smo već kod toksičnih pojava u vašem životu, članaka za samopomoć i novogodišnjih odluka – učinite si uslugu i izaberite jedan toksični portal, novinu, medij ili izdavača od kojeg vam se povraća i – izbacite ga iz svog života.

Jer velika je vjerojatnost da vas čini toksičnom osobom.