Razvoj podcasta kao medijskog formata nove generacije nije nikakva novost.

Rast popularnosti ovog koncepta bilježi pozitivne trendove cijelo ovo desetljeće, a iako je zbog decentraliziranog sustava veoma teško precizno utvrditi njegove razmjere, određena istraživanja ukazuju da samo Apple na svojem iTunesu ima preko 500 tisuća aktivnih podcastova na više od 100 različitih jezika.

PwC procjenjuje da će rast prihoda u ovom medijskom segmentu kroz idućih nekoliko godina nastaviti rasti po stopi od 30% godišnje. Krajem 2017. broj ljudi koji su jednom u mjesec dana poslušali podcast narastao je na 78 milijuna. Procjenjuje se da je u 2017. podcast industrija u SAD-u zaradila oko 314 milijuna dolara što je godišnji rast od 86%. Uz sve to, potencijal podcasta je još uvijek tek u početnoj fazi razvijanja svojih mišića.

85% ljudi koji krene sa slušanjem podcasta – sluša ga do kraja.

Audioboom je u svojoj studiji pokazao kako je čak 68% slušatelja napustilo slušanje klasičnog radija i radijskih stanica u korist podcasta. Dakako, te brojke su značajno manje u Europi u kojoj medijska kultura i način korištenja tehnologije nije u potpunosti usporediv s trendovima u SAD-u, ali je rast ovog formata u Europi neupitan.

Južna Koreja je svjetski predvodnik s 58% stanovništva koji slušaju podcast. U Europi se ističu Španjolska, Švedska i Velika Britanija gdje je velika popularnost BBC-jeve iPlayer aplikacije. Krajem 2017. iz Švedske je stigla vijest kako je u zadnje dvije godine rast slušatelja podcasta porastao za 36% i oko 1.6 milijuna ljudi ih sluša na tjednoj bazi.

U Španjolskoj se razvila podcast mreža pod nazivom Podium Podcast, a slične primjere imamo i po Sloveniji, Slovačkoj i brojnim drugim europskim zemljama.

---

Čitaj na Zadnjem Polju

Slušajte pažljivo. Podcasti su prerasli u ozbiljan posao.

---

Publika je ravnomjerno raspoređena i po demografiji i po spolu i po obrazovanju. Podcast danas obuhvaća veoma raznolik pejsaž tema od sporta, glazbe, dnevnih vijesti, drame, iznimno popularnog true crime žanra, političkih i filozofskih rasprava, stručnih rasprava te rasprava od općeg interesa.

U Hrvatskoj je to – nešto iz objektivnih, a nešto iz manje objektivnih razloga – još uvijek u povojima koji se svode na entuzijazam pojedinaca, zaljubljenika u ovaj format i bez ozbiljnijih nastojanja većih medijskih kuća, novina i sl. da upravo putem podcasta šire publiku, privlače oglašivače i povećavaju ono čega im najviše nedostaje – reputacije.

HRT-u podcast treba kao PR

Ipak, nijedna medijska kuća u Hrvatskoj nema potencijal za razvijanje ozbiljnje podcast mreže kao što to ima Hrvatska radio televizija. Državna televizija koja se još uvijek pogrešno etiketira kao javna, ima predivnu, bogatu i uistinu neprikosnovenu tradiciju razvijanja radijskih drama, zanimljivih emisija, rasprava, raznoliku audio bilblioteku i popriličan institucijski, ali i kadrovski know-how koji bi im omogućio stvaranje fenomenalnih podcastova.

Dakako, slobodna, necenzurirana i otvorena rasprava dugačkog formata otvorila bi i mogućnost kritike ili kritičkog promišljanja kulturnih i društvenih okolnosti u kojima se nalazimo što nipošto nije u interesu državnoj televiziji. Osim toga, ne postoji tržišni pritisak generiranja prihoda i zarade pa sukladno tome ne postoji ni proaktivni pristup inovacijama.

U vremenu kada se mlađa publika udaljava od televizije i osobito od radija – podcasti su način na koji ih možete pridobiti natrag.

Publika razvija povjerenje prema voditeljima podcasta koji u njemu mogu biti onakvi kakvi jesu i ostaju im vjerni. Voditelji se intimnije povezuju se sa slušateljem i kreiraju vlastiti imidž i pozitivnu reputaciju što osobito odgovara oglašivačima.

U vremenu kada žanr true crimea, dokumentaraca i radio drame doživljava preporod, zašto HRT svoju biblioteku ne učini dostupnom mlađoj publici? Zar ne bi bilo dobro emisiju poput Peti Dan imati mogućnost slušati u hodu umjesto samo gledati petkom navečer ili kada imate WiFi vezu?

Pogrešno bi bilo reći da HRT nije napravio ništa po ovom pitanju. Njegov “na zahtjev” segment postoji već godinama i omogućuje vam da gotovo svakoj emisiji pristupite onda kada vama odgovara. Razvili su i aplikaciju za mobilne uređaje i svoju “Slušaonicu” kojoj možete pristupiti preko aplikacije ili web stranice. Ovo, naravno, nije dovoljno.

Jednostavno arhiviranje sadržaja i omogućavanje njegovom pristupu ne čini vaš sadržaj ujedno i podcast formatom.

To što je HRT preimenovao svoju arhivu u “Slušaonica” ne znači i da se bavi podcastima.

Mobilna aplikacija je iznimno loša. Teška i nepouzdana, a odete li u njenu “Slušaonicu” moći ćete pod “Izbor urednika” pogledati dnevne vijesti, emisije poput Otvorenog i Teme dana.

Osim toga, podcast ne čini isključivo slušanje ili gledanje na zahtjev. Čini ga sama forma koja podrazumijeva i slobodan tok razgovora, otvoreniju raspravu, opušteniji ton i slobodu izražavanja mišljenja kako gostiju tako i voditelja. Čini ga i distribucija koja bi morala biti lakše pristupna i barem bi dio sadržaja trebao biti omogućen preko aplikacija specijaliziranih za podcastove. Čini ga i komunikacija prema oglašivačima kojima bi se objasnilo kako se kroz ovaj format želi pridobiti mlađa publika.

Šteta što emisije poput Andromede, Katapulture, niz odličnih glazbenih emisija, sportskih i znanstvenih rasprava stoje zakopane u nepreglednim arhivama Hrvatske Radio Televizije.

Rukovodstvo svoj talent drži zatvoren u podrumu javnog diskursa. Tamo mogu pričati što god žele.

Šteta što politika upravlja medijem koji bi trebao biti javan i koji njeguje iznimnu baštinu razvijanja kvalitetnog radijskog programa, ima talent i ima znanje kojim bi svoje intelektualno vlasništvo mogao približiti javnosti koja ga financira. I publici koja se osjeća nevjerojatno otuđeno od HRT-a i promatra ga isključivo kroz prizmu linearne televizije.

Šteta, jer kakav god bio, HRT pripada ljudima – ne državi koja ga je otela. I šteta jer je još uvijek daleko najbolji u stvaranju originalnog, domaćeg sadržaja. Potencijal koji podcast donosi sa sobom mogao bi učiniti puno da revitalizira HRT, ali vjerojatno još više i da ju oslobodi. I tu nastaje problem.