Milan Sisojević Kendi nikad se nije previše trudio sakriti svoje mišljenje o trap igri ili srpskoj turbo-folk sceni i folkloru koji ih prati. Ako biste o njemu kao izvođaču izvlačili pouke na temelju viralnog hita “Arapske pare“, izvukli biste poprilično izvještačenu sliku. Ali to je u redu jer Kendi ima nekoliko lica i naličja pa ga najvjerojatnije ne biste ni prepoznali s liste ponuđenih osumnjičenika.
MC koji se hip hopom bavi više od desetljeća izbacio je pod nezavisnom etiketom Aristokrat Muzik svoj drugi EP pod pseudonimom Pablo Kenedi. Nađite ga na naslovnici gdje nosi krzno i vijetnamski šešir, s tetovažama na licu i nezaobilaznim dreadlocksima. Pablo je i na EP-u “Trap je Mrtav” isti onaj zajeban lik koji je ovog ljeta mnoge oduševio parodirajući na traci “355” autotune reggaeton plimni val koji je preplavio balkansku klupsku glazbu.
“Uvek iste teme, žene, pare, kraj. Svi se imitiraju ‘ko papagaji”, otvara Pablo traku “Papagaji” s EP-a od sedam pjesma koji obiluje melodičnim rapom, trap matricama i autoironijom. “Zašto te slave ‘ko Isusa? Ja čujem jednu te isu stvar, to nisi piso sam”. Pablo tijekom kompletnog EP-a granatira trap njegovim vlastitim oružjem i pokazuje kako trap produkcija može preko sebe imati i puno plemenitije ruho.
Kendijev talent je nemoguće zanemariti. Lakoća kojom repa je iritantna. Nametnuo se na balkanskoj hip hop sceni još kao golobradi klinjo u svojim ranim 20-ima kroz pseudonim Cantwait u sklopu kojeg je godinama odrađivao svoj domaći rad i usavršio kompleksne liričke sheme te izgradio jedan od najboljih flow i delivery kombinacija na sceni. Početkom 2014. je s lakoćom bacio 80 sekundu sesiju na Doki Doktovom rap session kanalu prezentirajući i brzinu i tehniku te bogat vokabularni arsenal.
Kendi će u intervjuima redovito naglasiti kako smatra da je bio dužan izgraditi zanat kroz old school rap i odati dužno poštovanje generacijama koje su izgradile hip hop na području Balkana. Onda je krajem 2014. izbacio album “Van Dometa” na kojem je sceni u punom sjaju prikazao zrelog i izgrađenog MC-ja koji može sam iznijeti cijeli projekt i tehnički liricizam obogatiti raznovrsnim temama i kompleksnim storytelling konceptima.
Stephen Colbert, američki komičar i voditelj CBS-ovog The Late Showa, proveo je više od desetljeća razvijajući i njegujući lik krajnje subjektivnog, narcisoidnog i pomalo zadrtog američkog konzervativca i televizijskog voditelja kako bi kroz taj lik Colbert satirično ukazivao na paralogizme društvene i političke pojavnosti u SAD-u, ali i licemjerje i paradokse koji su ih okruživali.
Colbert je koristio elemente parodije i ironije, brižno vodeći računa da kreirani lik ostane vjeran sebi i da mu ne pobjegne nekad da se “raskrinka”. Bio je to posao iznutra, a dojam je i kako je Kendi kroz Pabla Kenedija stvorio trap kmicu koja sceni pokušava ukazati kako na dobre elemente njenog postojanja, tako i na one koji stvaraju logičku petlju glorificirajući bogatstvo, nasilje i životni stil koji sami ne mogu pratiti, ali ih zato klinci uspješno imitiraju.
Čitaj na Zadnjem Polju
Zašto je Marčelo jedan od najvažnijih tekstopisaca svoje generacije
“Kad sam bio jadni reper svaka bila je drska, ali čim sam postao skrrskrr svaka bi da se prska”, repa Kenedi na “Oreoli” i zaključuje u sebi svojstvenom stilu: “Jer sam ono – polu bog polu čovek – Pablo je nešto poput Čole”. Mladi Pikaso, vi ste korak iza.
Možda je upravo stvar “Kubizam” idealan pravac za Pabla čija je pojava veća od života. Životni stil je čisti luksuz, a sav budžet ide u digitalni marketing. Pablo Kenedi je kompletan paket, od imena koje nastane kad ti bivša krivo čuje Public Enemy, preko vizuala s krznom, parama i tetovažama na licu pa sve do trolanja trenda slušanja međunarodne hip hop scene na “Litvanskom trapu”.
Kendijev smisao za humor je daleko od suptilnog. U jednom trenutku trap naziva “abortusom rapa”. Njegova mogućnost da kroz rimu i satiru opiše i ogoli određene društvene fenomene je njegov najveći talent. Iznimno dobra tehnika, glas koji mu omogućuje da se prilagodi tematici te precizan delivery i osjećaj za ritam omogućavaju mu da bez problema odigra ulogu kakvu je zamislio.
“Ja sam trap dok ne umrem, ali trap je umro prvi. Sa Coronom ću da gledam kako jedu ga crvi”, repa bijesni Kenedi u ključnom dijelu teksta naslovne trake.
Krajem 2017. Kendi je s hrvatskim producentom Kooladeom izbacio EP “Papirni Avioni”, komercijalno nezahvalan projekt prepun soulful instrumentala čija je ambicija bila napraviti zaokružen album koji će ostaviti, pa gotovo arheološki, trag kada se daleko u budućnosti bude kopalo i proučavalo aktualnu hip hop scena na ovim prostorima.
Na njemu Kendi proglašava trijumf u tome što je ostao dosljedan sebi bez da podilazi masama i You Tube trendingu. Kendijev talent mu svakako omogućava žestoki komercijalni iskorak, ali mu omogućava i da radi pozitivne i zabavne albume na kojima može biti svoj i poslati poruku kakvu želi u datom trenutku. Pablo Kenedi tako uspijeva istovremeno biti i uvredljivo smiješan bez da ikoga uvrijedi i oholo ozbiljan bez da ti se obraća s visoka.
Obraća vam se iz vreline Acapulca. Pablo nije ničija sponzoruša.
Sposobnost određenog društvenog fenomena da u jednom trenutku može postati autoironičan je u biti jako dobar obrambeni mehanizam. “Trap je mrtav” je trap koji se s ubrizganim serumom istine gleda u ogledalo. Kenedi je upravo ono što je balkanskom trapu i trebalo kako bi izgradio svojevrsnu samorefleksiju, ali i svima van njega kako bi ga prihvatili za ono što jest.
Ili da citiramo samog Pabla koji u epitafu kaže: “Hip hop je umro jutros, budi se u novom Bugatiju. Mnogo bogatiji.”
Prospi gutljaj Leana.
ZADNJE POLJE 
Komentiraj