U sklopu sisačkog hip hop kolektiva Green Hill, MC Feb izbacio je svoj drugi EP naziva “San“, zamijenivši aktualnu hip hop tematiku koje je okrenuta materijalnom za žestoku introspekciju kroz pet pjesama iza kojih stoji producent Rose preko čijih sanjivih instrumentala Feb luta kroz svoje misli i analizira i sebe i svijet koji ga okružuje.
Izdvojili smo pet zanimljivih crtica s putovanja kroz Febov san.
“Moj život, moji problemi, moja priča. Ako ništa, barem sam pisac svoga štiva. Tko sam rista, govori moj grad Sisak. Doza dima u oblacima dvorac zidam. Noćna ptica – raširim oba krila. ‘Život je igra’, u mraku mi sova priča” — SAN
Febov EP prati prekrasni cover za koji je zaslužna Rea Grgurač i na kojem je nacrtana ilustracija svojevrsnog drva života u čijim korijenima se nalazi embrij, a na vrhu sat s kazaljkama koji simbolizira vrijeme – jedan od lajtmotiva ovog projekta. Cover EP-a svakako se svrstava u jedan od najljepših i najkreativnihih naslovnica jednog hip hop albuma ove godine i s brojnim detaljima i simbolikom se prekrasno uklapa u Febovu tematiku na ovom albumu.
Pjesma “San” ujedno i zaokružuje cijelu priču i nadamo se uskoro za ovu stvar vidjeti spot.
“Crtam skicu sudbine, nemam zadnji detalj. Iskreno – ne znam ni dal’ mi treba, jer kad papir dira vrh nalivpera – živim ljubav, jebala vas karijera“ — SJEMENKA
“Sjemenka” otvara EP i Feb odmah u startu konstantira “nekad pere me sreća, nekad teška depra ne pitaj kako sam, jer sam sjeban” davajući ton ostatku projekta i naglašavajući kako mu hip hop pruža utjehu kroz mogućnost zaustavljanja vremena pa sve do mračne slike uklesanog mikfrofona na njegovom grobu.
“Vjeru osjetim u stvari treniram, u magli letim sam – sloboda mantra. Idoli nisu novac i slava ni osoba slavna već otac i majka – moral i pravda“ — PISMO SLIJEPIMA
Feb je na “Pismu Slijepima” najangažiraniji i najoštriji, žestoko kritizirajući društvene pojave, kultove ličnosti i klonove rutine naglašavajući vlastiti individualizam. Snaga hip hop kao glazbenog žanra upravo je u mogućnosti da se na kritički način preispituju društveni poretci, što Feb ne propušta napraviti. Unatoč tome, dojam je i kako je svjestan da će teško biti mijenjati status quo jer ipak “piše pismo slijepima“.
“Koračam naprijed na pokretnoj traci tren upropastim sporednom stvari na pustom otoku dvogledom tražim istinu ili podsvjesno laži“ — UMNA ĆELIJA v. 2
Febov EP od pet traka kroz teme i produkciju zadržava cjelovitost i atmosferičnost. Motiv vremena i bijega od gradske rutine zaokupljaju ovog MC-ja iz Siska od čega bježi upravo kroz maštanje, pisanje i snove. Feb daje odličan uvid u generacijski problem današnje mladosti u Hrvatskoj, osjećaj bespomoćnosti i zagušenosti. “Ostajem bez zraka, koristim maštanje ko kisik“, repa na “Umnoj Ćeliji” dok na “Sjemenci” kaže “sa dvadesetpet osjećam se star ko zemlja“.
“Raširim krila, let poput kondora u gradu mrtvih – groblju robova. U drvenom lijesu leži kostur robota, komadić svemira tijelom okovan. Individua u društvu ego klonova“ — ILUZIJA
Za jedan EP koji je nazvan “San”, Feb nam kroz ovakve crtice uspijeva neobično plastično opisati svakodnevnicu iz perspektive mladog čovjek u okruženju koje vjerojatno ne pruža dovoljno kreativnog prostora i odmaknuto je od potreba mladih. Iznosi argumente protiv potrošačkog društva, robe masovne potrošnje i kroz niz slika-simbola stvara zahtjevan, ali veoma slušljiv EP kroz koji pokazuje da ima štošta još za reći.
Kad se probudi iz sna.
ZADNJE POLJE 
Komentiraj