Sramotni, kukavički i kompleksaški napad na vaterpoliste Crvene Zvezde na splitskoj rivi, izazvao je zgražanje u medijima koji nastavljaju propovijedati jedno, a raditi u potpunosti suprotno.

Jutarnji List je tako u sklopu svog članka o divljaštvu na rivi na četvrtoj i petoj stranici svog nedjeljnog izdanja objavio komentar novinarke Ivanke Tome u kojem ista piše: “Hrvatska je zemlja nasilja. Nije pretjerivanje“, a uredništvo je taj nesuvisao i činjenično netočan komentar ukrasilo naslovom “Zemlja nasilja” etiketiravši praktički tako cijelu naciju – nasilničkom.

Ivanka Toma u komentaru, koji je tijekom dana objavljen i na internetskim stranicama portala jutarnji.hr, objašnjava kako je, navodno, mladićima postalo normalno išamarati djevojku, a mlaćenje žene i djece nešto je što mnogi doživljavaju kao dio obiteljskog rituala.

Ne znamo u kojoj to državi živi Ivanka Toma, ali Hrvatska definitivno nije zemlja u kojoj je niti normalno mlatiti žene niti je obiteljsko nasilje dio obiteljskog rituala. Dakako, učite li o svojoj zemlji iz novina poput Jutarnjeg te njihovih novinara – vjerovat ćete da država u kojoj živite uistinu jest nasilnička i kriminalna.

Ivanka Toma bezobrazno izvlači imena i situacije iz crnih kronika, pojedinačne incidente, neozbiljne izjave državnih dužnosnika i onda ih koristi kako bi iz njih izvela zaključak kako je kompletna država zaglibila u nasilju.

Činjenice su naravno suprotne, a pitanje je hoće li Republika Hrvatska ili njezina tijela poput Ministarstva unutarnjih poslova, reagirati na ovakve, huškačke tekstove kojima se jedna zemlja naziva nasilničkom. Hoće li tražiti demantij? Naravno da neće. MUP ima previše posla baveći se opskurnim objavama pojedinaca i anonimaca po društvenim mrežama koje onda goni radi govora mržnje.

Ako objavite laž na Facebooku onda ste kriminalac. Ako objavite laž u uvaženim dnevnim novinama – onda ste uvaženi, revni novinar.

Institute for Economics & Peace u svom Global Peace Indexu Hrvatsku stavlja na visoko 26. mjesto od ukupno 163 države ocijenivši razinu mira kao visoku. Hrvatska je tako bliža prvoplasiranom Islandu nego 81. Kubi koja se nalazi na sredini ljestvice.

Osim toga, Hrvatska je u 2018. zabilježila skok od četiri mjesta i bilježi pozitivan trend. Za razliku od novinarstva koje iz godine u godinu gubi svoj kredibilitet.

Numbeov index kriminala pozicionira Hrvatsku kao devetu najsigurniju od 39 europskih zemalja. Index kriminala je 24.69 što se smatra niskim. Ali, umjesto IEP-u i Numbeu – vi možete vjerovati Ivanki Tomi i uredništvu Jutarnjeg Lista.

Licemjernom uredništvu Jutarnjeg Lista – naglasit ćemo – uredništvu koje na petoj stranici Hrvatsku naziva “zemljom nasilja” da bi odmah zatim u plaćenoj priči Ožujskog Piva na dvije stranice nagovarao hrvatski narod da “ostane tu di je” citirajući priče mladih poduzetnika koji smatraju Hrvatsku dobrim domom.

Dakle, Hrvatska je Jutarnjem Listu zemlja nasilja osim kada rade plaćeni oglas za Ožujsko Pivo gdje odjednom Hrvatska postaje obećana zemlja. Novac radi čuda.

Činjenica da jedan od vodećih dnevnih listova u državi, u vlasništvu velike medijske kuće kao što je HANZA medija, objavljuje ovako neodgovorne i nepotkrijepljene tekstove je krajnje zabrinjavajuća.

Zabrinjavajuća je jer zbog ovakvih tekstova narod dobiva dojam da živi u nesigurnoj zemlji nakrcanoj zlostavljačima žena u kojoj je mladićima “postalo normalno išamarati djevojke”. Koji su to mladići? Znate li nekog takvog i jesu li takvi većina u vašem društvenom životu. U životu Ivanke Tome izgleda da jesu.

Hrvatskoj ne nedostaje kukavica, nasilnika i kriminalaca – ali oni nipošto ne čine većinu niti ovu državu i njen narod čine nasilničkima. Ovakvi tekstovi, pak, oslikavaju netočnu, uopćenu i grotesknu sliku države iz koje ionako gomila već bježi. Novinari imaju pravo, dužnost i obvezu izvještavati o svakoj korupciji i svakom nasilju na koji naiđu – ali ovakvim uopćavanjima i smiješnim komentarima ne čine uslugu ni društvu ni struci.

Novinarka može, obasupnuta količinom mračnih vijesti kojima je dnevno izložena, pomisliti kako je to ujedno i referentni statistički kriterij koji joj daje za pravo državu nazivati nasilničkom, ali uredništvo mora imati sabranost i ovakav nazovi-tekst i komentar procijeniti pogrešnim i pogubljenim.

Hoće li se Zagrebačka Pivovara i ljudi zaduženi za marketing i PR Ožujskog Piva ograditi od ovakve uredničke politike Jutarnjeg Lista? Iste one publikacije u sklopu koje Ožujsko pokušava progurati priču kako trebamo ostati svoji na svome i kako Hrvatska može biti prosperitetna zemlja.

Hoće li uredništvo ili nakladnik Jutarnjeg Lista odgovarati za ovakav komentar? Hoće li njegovi novinari ili njegovo redakcijsko vijeće reagirati na ovakav tekst? Hoće li se nasilni čitatelji dignuti na svoje nasilničke noge i protestirati protiv ove dnevne novine? Hoće li ju bojkotirati jer novac govori i piše puno jasnije od riječi. Osobito riječi Ivanke Tome.

Hrvatska NIJE nasilnička zemlja, ali ako kažete, pročitate i poslušate dovoljno puta da jest – povjerovat ćete u to. Hrvatska NIJE nasilnička zemlja. ali tko šuti – smatra se da pristaje.

Nemoj šutjeti!