Nedavno izvještavanje The Financial Timesa o podrijetlu novca kojim je nepoznati investitor kupio 30% udjela u londonskom listu Evening Standard, još je jednom u središte pozornosti stavio strani novac koji preplavljuje engleske medije.

FT je tako izvijestio kako je “tajni kupac” u biti Sultan Mohamed Abuljadayel, saudijski investitor koji je već suvlasnik The Independenta i koji je poslovno usko povezan s bankarskom industrijom i bankom čiji je investitor i saudijska vlada na čelu s neformalnim vođom, kontroverznim princom Mohamadom bin Salamom.

Štoviše, Abuljadayel je, prema pisanju engleskog tiska, koristio kompaniju registriranu na Kajmanskim otocima kako bi na taj način pokušao prikriti krajnjeg vlasnika što je izazvalo očekivano kritične reakcije dijela političke javnosti u Velikoj Britaniji koja traži transparentnost vlasništva nad medijskim kompanijama.

Abuljadayelova kompanija Saudi Research and Marketing Group je već ranije najavila suradnju s Bloombergom tijekom deset godina vrijednu oko 90 milijuna dolara kao i suradnju s engleskim The Independentom čiji bi se tekstovi trebali koristiti za potrebe portala na Bliskom Istoku.

Podsjetimo, Evening Standard je u većinskom vlasništvu obitelji Lebedev koja ga je kupila 2009. i to za vrijednost od jedne funte. Godinu kasnije uslijedila je kupnja The Independenta koji je također bio u teškim financijskim problemima, a engleski mediji nisu propuštali naglasiti kako je obitelj Lebedev usko povezana s ruskim KGB-om.

Glavni urednik Evening Standarda je bivši konzervativni političar George Osborne koji ga je preuzeo bez prethodnog novinarskog iskustva.

Evening Standard je zadnju poslovnu godinu završio s gubitkom od deset milijuna funti.

Novine tek kao oglasni prostor

Zbog činjenice da se radi o besplatnoj tiskovini, ES u potpunosti ovisi o oglašivačima pa nije neobično da glavni urednik Osborne mora rušiti kritike kako je uredništvo ovog lista suviše blago prema velikim kompanijama i kako se im se oglašivački novac isplaćuje za količinu napisanog teksta (“cash for column inches”).

Evening Standard je pokrivao aktualne oružane sukobe u Jemenu, ali im je pristup u velikoj mjeri omogućen uz potporu saudijskih oružanih snaga, a na putu im se priključio i sam vlasnik ES-a, Evgenij Lebedev. U Hrvatskoj ste o njemu mogli čitati u ozbiljnim publikacijama koje su istraživale njegovu povezanost s Pamelom Anderson.

Glavni urednik The Independenta, Christian Broughton, bio je na udaru kritika upravo zbog licenciranja Independentovog brenda za potrebe medijskih portala na Bliskom Istoku, ali i radi sastanka sa saudijskim vlasnicima The Independenta u jeku snažnog medijskog bojkota saudijskih investitora koji je uslijedio povodom ubojstva novinara Jamala Khashoggija.

Još smo u ožujku 2016. pisali o gašenju tiskanog izdanja The Independenta koji od tada djeluje isključivo na svojoj digitalnoj platformi i lagano se vadi iz financijskog crvenila. U međuvremenu je povezanost ruskih i saudijskih vlasnika izdavača The Independenta postala još snažnija, a zajedno s njom je i rasla skepsa prema neovisnosti ovog engleskog portala.

---

Čitaj na Zadnjem Polju

Pulitzer protiv Hearsta ili kako je žuti tisak dobio svoje ime

---

Činjenica da su engleski tisak i digitalno izdavaštvo u tolikoj mjeri vezani uz domaći i strani korporativni kapital, bitno je utjecala na značajan pad povjerenja Britanaca u svoje medije pa engleski mediji u tom segmentu imaju najlošiji rezultat u Europskoj Uniji.

Kada već niste kroz vlasništvo u medijima u mogućnosti stjecati profit, onda ih barem možete koristiti za tihu diplomaciju, informacijsko ratovanje i kontrolu narativa.

Obitelj Murdoch je desetljećima diktirala uredničku politiku brojnih engleskih izdanja i to tolikom slobodom da je sam Rupert Murdoch priznao kako su pozivi između njega i njegovih urednika bili redoviti te da, ako želimo vidjeti kako on razmišlja o nekom političkom pitanju, možemo jednostavno “vidjeti što piše u Sunu”.

Je li dužnost novinara odmaknuti se od politike koja mu onemogućuje da se bavi svojim radom? Je li to uopće realno očekivati od novinara koji rade da bi se mogli hraniti?

Suverenost je ključna

Tjednik Nacional je nedavno donio priču o interesu mađarskog medijskog igrača bliskog službenoj Budimpešti da preuzme zagrebačku Z1 televiziju u trenutnom vlasništvu kompanije Pevec, uz napomenu da su slično već napravili u susjednoj Sloveniji te u Makedoniji.

Neuspjeh redakcija da se othrvaju lobiranju i pritiscima od strane vlasnika kao i komercijalnim i drugim aspektima upravljanja medijskim pothvatom, rezultirale su pripitomljenom i sterilnom uredničkom politikom koja se ne usuđuje dirati u srž problema i tako stvara reakcijsko, umjesto istraživačkog novinarstva.

U tom smislu je jako teško očekivati da će mediji čiji vlasnici nisu sami novinari i urednici uspjeti ključna društvena pitanja pokrivati na način koji je neopterećen vanjskim interesima i kao takav kompromitiran.

Stoga pad povjerenja javnosti u medije i nije kao takav nužno loš jer može dovesti do značajne transformacije i regeneracije posrnulog medijskog modela koji se nije pokazao dobrim za novinarstvo.

Novinari moraju preuzeti kontrolu i vlasništvo nad svojim radom te nad domenama i publikacijama u sklopu kojih obavljaju taj rad. Jedino na takav način možemo očekivati da neće služiti kao proxy i filter kroz koji će netko treći gurati svoju agendu. Kao ukrasne figurice na tuđim vitrinama. I jedino na takav način će moći vratiti izgubljeno povjerenje javnosti.

I taj model nije niti nerealan niti utopistički. Sve više čitatelja i konzumenata medijskog sadržaja se okreće osobama s imenom i prezimenom i njihovom radu, umjesto da slijepo i nekritički konzumira određenu publikaciju. To omogućuje novinarima da kroz freelance izgrade vlastiti glas i identitet te stvore transparentnost koja nedostaje onda kada čitatelj nije siguran koji je stvarni motiv iza određene priče ili uredničke politike. To je osobito točno na novinare i konzumente mlađe generacije okrenute novim medijima, ali taj model ni približno nije dosegnuo potrebnu kritičnu masu.

Neovisnost podrazumijeva i suverenost. To je puno teži i nezahvalniji put. Put u kojem nemate ni financijsku ni distribucijsku mrežu koja vam olakšava rad i ublažava pad, ali barem imate suverenost i neovisnost u tom svom radu. I čisti obraz kad padnete.