Razmislimo na trenutak kakvim je sve košarkaškim alfama Luke Walton okružen cijelog svog života.

Otac Bill mu je Hall-of-fame igrač iz čije sjene danas 38-godišnji Walton nikada nije uspio izaći. Dugogodišnji trener mu je moćni i mistični Phil Jackson koji je vjerojatno odigrao i ključnu ulogu u odluci Lukea Waltona da krene trenerskim stopama. Trenerski mentor mu je Steve Kerr, član zloglasnih Jordanovih Bullsa i čovjek koji vodi jednu od najuspješnijih momčadi svih vremena i u čijem je odsustvu upravo Walton pokrenuo Warriorse na putu do povijesnog omjera 73-9.

A onda je preuzeo LA Lakerse i u svlačionicu mu je uz Magica Johnsona ušetao i LeBron James.

NBA treneri znaju da jednom kada ti James dođe u momčad, ta momčad više nije tvoja momčad.

Jesmo li rekli momčad? Lakersi su nakon šokantnog poraza od Phoenix Sunsa trenutno na omjeru 30-33 i dva mjesta udaljeni od doigravanja te sa samo dvije pobjede više nego u isto ovo vrijeme prošle godine kada je LeBron James igrao u Clevelandu, a Walton razvijao jezgru mlade momčadi. Da imaju 47% pobjeda na Istoku, Lakersi bi bili sedma momčad i u doigravanju.

Ali, ovo je Zapad i LeBron James bi mogao propustiti svoja prva doigravanja nakon 2005.

Walton na sebi ima nišan. Iako je pretjerano reći da je James “ubojica trenera”, činjenica je da ponajbolji košarkaš svih vremena nikada na klupi nije imao grandioznu košarkašku ličnost. Bili su tu Brendan Malone i Paul Silas. Mike Brown i Tyronn Lue koji ima i NBA naslov. Erik Spoelstra je najcjenjenije trenersko ime koje je vodilo Jamesa.

Treneri su potrošni. James u ovoj fazi karijere vjerojatno smatra i kako mu je trener poput Waltona tek puki formalizam, a Magic Johnson mora pokazati da ima viziju smjera u kojem želi da idu LeBronovi Lakersi i zahvalnica Waltonu bi mogla biti jedan od prvih sljedećih poteza.

Lakersi tricu šutiraju 33.8% što je treći najgori postotak u ligi, ali to je u velikoj mjeri i posljedica odluke Johnsona i sportskog direktora Roba Pelinke da Jamesa okruže playmakerima, a ne šuterima. Posljedica je to i stagnacije mladih snaga, prvenstveno Brandona Ingrama koji je tek sitno popravio svoj šut iz igre (49%) i broj koševa (18.3), ali ne pokazuje progresiju koja se očekuje od drugog izbora na draftu.

Waltona se puno ne pita, osim pokojeg retoričkog “kad misliš krenuti s pobjedama?” i “zašto nam je napad s Jamesom u krugu momčadi od kojih ni jedna neće vidjeti playoff?“. Malo je reći da je dvostruki NBA prvak u nezahvalnoj poziciji. Unatrag tri tjedna su mu pokušali razmijeniti praktički cijelu momčad za Anthonyja Davisa, a sada se od njega očekuje da igrače poput Kuzme i Balla motivira za napad na doigravanje. Lakše bi povjerovali u to da je mlada jezgra Lakersa spremna sabotirati završnicu sezone samo kako bi napakostila LeBronu Jamesu i njegovim kadrovskim križaljkama.

U takvoj se interesnoj gužvi nalazi Walton. Baš poput izgubljenog Walda kojeg pokušavate pronaći u nepreglednom kaosu crteža prekrcanog usputnim likovima i pojavama koje vam rade distrakciju.

Waldo i darvinizam

Martin Handford, engleski ilustrator koji je osmislio Wallyja (u SAD-u prekrštenog u Walda) nemilosrdno je kazao kako je Wallyju dao takav izgled jer je smatrao kako je “vjerojatno pomalo glupast i nikad ne zna gdje ide“. To je poprilično opaka kvalifikacija koju jedan otac može dati svom sinu, ali popularni Jura je ipak kroz godine dobio epitet dragog i bistrog momka, otvorenih pogleda na svijet i koji vrlo dobro zna u kojem smjeru se kreće.

Takvu reputacijsku revitalizaciju mora odraditi i Luke Walton. S tim da on ima puno manje vremena od Jure.

Waltonovi Lakersi nemaju ništa što bi i približno sličilo identitetu. Umjesto toga im ulogu Jure igra košarkaška lopta koju u prosjeku gube 15.7 puta po utakmici, što je najlošije u ligi nakon Atlante i Phoenixa.

Analitičar Randal Olson je svojevremeno kroz analizu Waldovih crteža napravio putokaz kako najlakše pronaći izgubljenog Walda i zaključio da se taj gotovo nikad ne sakriva u gornjem lijevom kao ni u donjem desnom kutu crteža.

U gornjem lijevom kutu su se najčešće nalazila objašnjenja situacija u kojima se Jura nalazi. Za donji desni kut je objašnjenje ponudio Chris Metzger koji je tvrdio da su ga ilustratori izbjegavali tu staviti jer je donji desni kut prvo što vidite kada krenete okretati iduću stranicu.

Kako bi što prije pronašao Juru, Olson je morao riješiti problem putujućeg trgovca, odnosno posjetiti sva moguća mjesta u što manje vremena. Posložio je 68 točaka na kojima se Jura nalazio i putem “genetičkog algoritma” izračunao najkraći put kako bi ih sve u što bržem vremenu mogao obići. Zanimljivo je da je Olson koristio algoritam koji svoje korijene vuče iz darvinističke teorije koja se naslanja na preživljavanje najsposobnijih.

Sličan pristup bi trebao iskoristiti i Luke Walton jer vrijeme u njegovoj priči igra ključnu ulogu, a NBA nerijetko i jest tek preživljavanje najsposobnijih. I Ernieja Grunfelda.

Ben Blatt je prije Olsona za magazin Slate mapirao sve Jurine lokacije i zaključio da je autor Handford u više od 50% slučajeva Juru sakrivao u horizontalnim linijama širokim oko četiri centimetra.

Autor Handford nije koristio znanstvene metode kako bi odlučio gdje smjestiti Juru, već je prema vlastitim riječima – krenuo raditi ilustracije i kada je pomislio da je našao dobro mjesto za Juru, onda bi ga tu i smjestio.

Jurin svijet je krcat distrakcijama. Od crveno bijelih pruga koje igraju ulogu svojevrsnih crvenih haringi, do smanjivanja Jurine veličine pa do povećanja broja ljudi kojima je okružen, a koji se s 225 popeo i do 800. Handford je izabran za ovaj posao upravo zbog činjenice da je imao bogato iskustvo radeći ilustracije s velikim brojem likova.

Handford je početkom 80-ih napravio naslovnicu albuma “Magnets” grupe The Vapors na kojoj biste najradije odmah krenuli tražiti Juru, iako je on osmišljen tek šest godina kasnije. Kao svoju najdražu ilustraciju Jure, Handford izdvaja “A Tremendous Song and Dance” koja nepogrešivo podsjeća na Hollywood iz prve polovice 20-og stoljeća.

Kakvim god nevoljama Jura bio okružen, mladić redovito biva neokrznut bilo da se nalazi usred bitke ili žrtvovanja ljudi ili u društvu vikinga i vanzemaljaca

Handford bi svoje ilustracije nakrcao detaljima koje većina čitatelja ne bi ni primijetila u svom nastojanju da što prije pronađe Juru, ali tu su piramide koje služe kao tobogan, giljotine u muzeju i bakice na motoru, zabave vampira i fratri koji se grle i piju. Zbog nage kupačice na plaži Jura je bio zabranjen u nekim knjižnicama i tu se scenu moralo nanovo raditi te damu prekriti kupaćim kostimom.

Waldo je tako postao platno za subverzivni društveni komentar, ali i neizbježne teorije zavjere koje otkrivaju pravu istinu skrivenu iza tog, naizgled simpatičnog, štrebera.

Handford je prava na Wallyja prodao za nekih dva i pol milijuna funti i povukao se u pozadinu, ne odskačući previše iz mase pa se morate dobro potruditi kako biste ga pronašli.

Čekaj, o čemu smo ono pisali?