Oscar: Prljavi poslovi iza zlatnog kipića

U pozadini najprestižnije nagrade u svijetu umjetnosti i zabave odvijaju se poprilično neglamurozni poslovi. Pišemo o kampanjama za Oscara uoči nagrade koja će se u noći s 9. na 10. veljače dodijeliti u Los Angelesu.

Netflix će ove godine u slavni Dolby Theatre u Los Angelesu ušetati prpošno i gordo sa čak 24 nominacije za Oscara, najviše od svih filmskih studija i to godinu nakon što je njihov film Roma osvojio Oscara za najbolji strani film.

Iako je slavna glumica Hellen Mirren još na proljeće rekla,“Volim Netflix, ali jebeš Netflix”, ova streaming platforma nastavlja jačati svoj utjecaj u Hollywoodu i osnaživati svoju prisutnost u svijetu filma bilo da obnavljaju i kupuju zatvorene kino dvorane po svijetu ili zapošljavaju iskusnu Lisu Taback da im vodi kampanju za Oscara.

Procjenjuje se da je Netflix na ovogodišnju kampanju, čiji je cilj pumpanje šansi i snažno lobiranje za osvajanje nominacija i kipića, potrošio nevjerojatnih 75 milijuna dolara pritom najviše nade polažući u Scorsesejev Irishman čije ih je snimanje koštalo oko 120 milijuna.

Oscari se ne osvajaju slučajno niti pasivnim promatranjem, a uzalud ti je umjetničko remek djelo ako za njega nitko nikada ne čuje.

Pod takvim credom je izrasla industrija promocije i kampanje filmova s ciljem da isti u konačnici osvoje najprestižniju filmsku nagradu. Plaćeni oglasi, luksuzni magazini i pažljivo osmišljene PR kampanje pa brojni eventovi, plaćena putovanja članovima Akademije, društvena događanja i nagovaranja, dio su folklora koji je oduvijek pratio Oscare.

Iako je stvarnu brojku praktički nemoguće utvrditi, procjena je da studija godišnje potroše između tri i 15 milijuna dolara na ovakve kampanje.

Ove godine Netflix gura Irishmana, Sony Tarantina i njegov Once upon a time in… Hollywood, Universal možda ima i favorita s 1917 Sama Mendesa dok se u utrku umiješao i Parasite cijenjenog južnokorejskog redatelja Bong Joon-hoa u koji nade polaže mali studio Neon koji očekuje pobjedu i makedonskog dokumentarca Honeyland kojeg je distribuirao u SAD-u.

Netflixov agresivan pristup lobiranju navodno je “ohladio” neke konzervativnije glasače koji vjeruju da je ovakav pristup kampanji prešao granicu dobrog ukusa, ali daleko od toga da Netflix radi nešto što već ranije nije dokazalo kao isprobana i pobjednička taktika.

Sjetimo se, zapravo, nečega čega se Hollywood i Akademija najmanje žele sjetiti.

Miramaxa.

Sjetimo se prvo proslavljenog pa zatim progonjenog zločestog dečka Hollywooda, Harveyja Weinsteina, koji je svoju karijeru izgradio upravo preko Akademijine kičme da bi u međuvremenu bio protjeran kao optuženik za niz gnjusnih i bolesnih kaznenih djela silovanja i seksualnog zlostavljanja koja su trajala duže od dva desetljeća.

Braća Weinstein su tim istim desetljećima žarili i palili Hollywoodom, zaključivši da uspjeh njihovog indie studija Miramax leži upravo u zakulisnim igrama kojima su svojim filmovima osiguravali nominacije i kipiće.

Weinstein je bio toliko uspješan u tome da se u jednom razdoblju tijekom pobjedničkih govora i zahvala njegovo ime spominjalo gotovo koliko i samog boga. Dojam je da je bio i utjecajniji od njega.

Weinstein nije izmislio koncept kampanje za Oscara, ali ga je modernizirao i usavršio do toga da su filmovi povezani s njim osvojili nezamislivi 81 Oscar, dok je skupio na stotine nominacija.

Još je 1990. s filmom My Left Foot (Daniel Day-Lewis najbolji glumac) krenuo njegov niz koji je uključivao i šokantne pobjede filma poput Shakespeare in Love 1999. (Gwyneth Paltrow najbolja glumica) ili neočekivanu pobjedu Artista 2012.

Suptilno prljav “šaptač Oscarima”, Weinstein nije vidio ništa loše u tome da strastveno i pod svaku cijenu podupire film u koji vjeruje pa barem to značilo i stvaranje negativne kampanje i ocrnjivanja konkurencije s ciljem da glasače odgovori od podrške. Spielbergov Saving Private Ryan 1999. nije bio spreman za Weinsteina i njegovu taktiku nagovaranja i agitiranja članova Akademije.

Weinstein je tada indie filmove promovirao upravo tako da im osigura publicitet koji dolazi s nominacijom za Oscara. To je ujedno i čovjek koji je 90-ih osigurao snimanje filma Good Will Hunting i na svjetsku scenu doveo Quentina Tarantina čiji je kasnije bio dugogodišnji suradnik.

Nominacije za Oscara u kategoriji najboljeg filma dobivala su i ostvarenja koja su kasnije potpuno zaboravljena i nisu ostavila nikakav značajniji utjecaj niti utisak. Ova nagrada je išla kroz Weinsteinov ured.

Weinstein je s Miramaxom, a kasnije s Weinstein Company spretno plesao po rubu nespretno postavljenih pravila Akademije vezanih uz zabranu lobiranja i utjecaja na glasače poput zabrane organiziranja večera za članove Akademije ili telefonskih poziva članovima. Umjesto toga, Weinsteinovi ljudi su organizirali večere i meet and greet događanja u sklopu kojih bi se, eto, našao i pokoji glasač ili bi glasače nazvali čisto kako bi provjerili je li im uredno stigla kazeta s filmom.

Njegov nasilnički, agresivni i narcisoidni karakter nije bio nepoznat. Pisalo se o njemu još početkom 2000-ih, ali nikada od najglasnijih niti najvažnijih igrača. Knjiga Petera Biskinda Down and Dirty Pictures još 2005. detaljno razlaže metode Weinstenovog rada, njegova prljava posla, iživljavanje nad suradnicima i podapinjanje noge redateljima, glumcima, producentima i konkurenciji.

Miramax je već ranih devedesetih bio poznat kao beskompromisno, etički upitno i toksično mjesto dok su poneke tužbe radi seksualnog uznemiravanja pomalo završavale na stolovima braće Weinstein koji bi onda to zakopali pod građanskim parnicama i ugovorima o tajnosti podataka čime bi izbjegli istragu i kazneni progon.

Weinstein je uspio i uništiti ili zakopati velik broj kvalitetnih filmova, ali je već do sredine devedesetih bio ključan igrač premrežen i financijski i politički pa je metodom pokušaja i promašaja nerijetko završavao na pozornici Dolby Theatra gdje bi u ruke primao kipić.

Novca je bilo na bacanje, ali Weinstein je želio potpunu kontrolu nad njegovim tokom, od čega je velik dio išao upravo u smjeru marketinga i lobiranja ne bi li Miramaxovi filmovi pomeli nagrade. U takvom okruženju, Weinstein je bio nezaobilazni broker u Hollywoodu. Emocionalna i fizička zlostavljanja koja je provodio, gurala su se pod crveni tepih.

Ako ste htjeli do Oscara, znali ste da trebate preko Weinsteina. Znala je to 1998. i Paltrow kada je radila kampanju za Zaljubljenog Shakespearea i dok je Weinstein uokolo šaputao o tome kako jedino što vrijedi kod “Vojnika Ryana” su “prvih dvadeset minuta filma”, Paltrow je skoknula do Lettermana koji ju je u šali pitao, “Jesi li ovdje svojom slobodnom voljom ili te netko natjerao.”

Paltrow mu je u šali odgovorila, “Računamo li Weinsteina kao natjerivača?”

Letterman je odmah dobacio i kako mu je “muka Harveyjevog ponašanja” jer ga ovaj konstantno cima da u svojoj emisiji spominje njegove filmove. Paltrow se nastavila kiselo smješkati. Nekoliko mjeseci kasnije osvojila je Oscara za najbolju glumicu.

The Walt Disney Company bila je vlasnik Miramaxa od 1993.

Slogan “For your consideration” postao je zaštitni znak marketinških kampanja usmjerenih prema glasačima, a koje uključuju klasične postere i reklamni prostor u časopisima poput Voguea ili Varietyja, pa sve do slanja screenera, kratkih behind the scene dokumentaraca te kritičkih i uredničkih osvrta na određene filmove ili glumce i glumice. Filmska studija su odlične mušterije i novinama poput NY Timesa.

Primijetit ćete tako niz promotivnih videa koji objašnjavaju gledateljima tehničke ili motivacijske detalje prilikom stvaranja određenog filma, a sve kako bi se taj projekt stavio u ispravan kontekst uoči glasovanja.

Upravo po načinu na koji se uoči Oscara reklamiraju određeni filmovi, možete vidjeti koliko snažno filmski studio stoji iza njih i za koji Oscar se natječu.

Vidjet ćete i niz eseja koji oko 8000 glasača uvjeravaju kako upravo taj film zaslužuje Oscara, kao primjerice tekst filmskog kritičara Justina Changa koji za LA Times piše kako je Parasite potrebniji Oscarima nego Oscar Parasiteu. Redatelj Bong Joon Ho je pojačao intenzitet svoje kampanje uoči početka glasovanja koje se otvara 6. veljače.

Ipak, ono što često odlučuje je kampanja na terenu. Razgovori jedan na jedan s glasačima, intimne zabave ili opušteni after partyji nakon nagrada koje prethode Oscarima jer Akademija ne dozvoljava okupljanja nakon što su obznanjene nominacije.

For your consideration

Prati Zadnje Polje na društvenim mrežama i ne propusti priče iz svijeta filma, serija, medija, glazbe i sporta.

Kada je Netflix 2018. zaposlio iskusnu Lisu Taback, bivšu suradnicu Harveyja Weinsteina koja je krenula u solo vode, na taj način nije samo dobio iskusnu voditeljicu kampanja za sebe, već je konkurenciji onemogućio da koristi njene usluge i Netflix je nakon 15 nominacija u njenoj prvoj godini, skočio do vodeće 24 u 2019.

Poznato je da su Oscari industrija sama po sebi i jasno je da se iza kulisa događaju snažna previranja koja mogu bitno utjecati na naslijeđe i reputaciju brojnih individualaca. Oscar jednima služi kao ulaznica u elitno filmsko društvo dok je drugima tek validacija ili šlag na tortu uspješne karijere.

Kako ćete se provesti u noći dodjele nagrada, odjeveni u odijelo s leptir mašnom ili najljepšu toaletu, u velikoj mjeri odlučuje posao koji ste vi i ljudi oko vas obavili u jeans hlačama i neizglačanim majicama.

Jednom kada u ruke uzmete taj glamurozni, zlatni kipić, teško je zamisliti da razmišljate o manje glamuroznim ili prljavim poslovima koji se događaju u njegovoj pozadini, ali umjetnost je gotovo u svakom trenutku u svojoj povijesti imala svoje svečano i manje svečano naličje.

Ono manje svečano na površinu ispliva nakon što se crveni tepih pokupi, a reflektori ugase pa Dolby Theatre ostane u mraku.

%d blogeri kao ovaj: