U Epu o Sundiati (Sundiata: An Epic of Old Mali) Mamadou Kouyaté kaže kako su griots (djeli) depozitoriji znanja o prošlosti te da svatko tko poznaje prošlost jednog naroda – može predvidjeti i njegovu budućnost.

Na prostoru zapadne Afrike griotsi uistinu jesu čuvari prošlosti. Pripovjedači, glazbenici, govornici, mudraci i učitelji rodoslovlja koji su zbog svog znanja o prošlosti naroda ili plemena kao i zbog talenta za pripovijedanje kroz priče, anegdote, zagonetke ili napjeve s vremenom, prvenstveno na prostoru povijesnog carstva Mali, postali glavni dvorski savjetnici i čuvari tradicije.

Griotsi, koji su još uvijek važan segment afričke kulture i tradicije, prepoznati su kao svojevrsna preteča MC-u, majstoru ceremonije odnosno reperu – tituli koja je od 1970-ih pa do danas izrasla u jednu od najvažnijih i najutjecajnijih u svijetu showbusinessa.

S vremenom je došlo do važne distinkcije između MC-a u čijoj je osnovi odnos prema vještini i komercijalnog repera koji je prvenstveno zabavljač okrenut prema publici i medijima. Ta razlika (uz neka preklapanja) je danas izraženija no ikad, a malo tko se na ovim prostorima može nazvati istinskim zaštitnikom vještine oblikovanja misli kroz rimu i ritam.

Magellano jest, neupitno, jedan od njih.

Kada je grupa Freestyle Fellowship 1993. izbacila album Intercity Griots, bio je to dobrodošao odmak od gangsta rapa koji je tad već preplavio hip hop scenu u SAD-u i svježi pristup temeljen na jazz podlogama i zaigranim, neobveznim rimama koje su stilski i strukturalno bile poprilično avangardne za tadašnji standard.

Zagrebački MC Magellano više se nema potrebe nikome dokazivati. Veteran i suosnivač kultnog hip hop kolektiva Sinestet, zadržao je visoki standard djelovanja i ponašanja koji je postavio još u prvim godinama 21. stoljeća te, izbjegavajući kreativni kompromis koji bi ga približio mainstreamu, zadržao je zdrav odmak i izgradio status jednog od najcjenjenijih MC-a unutar hip hop zajednice.

Stoga ne čudi što se album “Sjaj” sluša u stilu tko-je-tko hrvatskog hip hopa. Magellano je nastavio svoju suradnju s producentom Dirty Hairyjem dodavši njemu listu dokazanih imena poput Kolak47, Shporkyja te Vojka V koji je zaslužan za podlogu na stvari Kraj. Od MC-a je ugostio Alejuandra Buendiju, Scriptora, Jantara, Lesha i Adnana. Poziv “čuvara hrama” hrvatskog hip hopa se jednostavno ne odbija.

Magellano ponovno nudi zaron u sebe kao otklon od svakodnevnog i materijalnog kojem naginje balkanski hip hop bilo kroz ulični gangsta ili klupski folk rap koji dominiraju posljednjih godina. Magellano je ostao sebi dosljedan i, već u prvom singlu Ne daj se u kojem govori o ljudskom dostojanstvu, nastavio svoj spoznajni put obojen introspekcijom i unutarnjim vibracijama.

Na albumu postoji još jedna poveznica s vernakularnom pjesničkom tradicijom i to upravo kroz pjesmu Calavera u kojoj je ugostio Alejuandra Buendiju. U sklopu svečanosti Día de Muertos u Meksiku, osmišljavaju se i izvode calavere, tradicionalne pjesme u kojima se kroz ironiju i zadirkivanje izruguju živi kao da su već umrli. Književne calavere kao takve imaju brojnih poveznica sa suvremenim diss pjesmama u hip hopu – naglašavajući još jednom često zapostavljenu činjenicu da hip hop jest dio poezije.

Magellano i Buendija se preko Kolakove podloge druže s “kumom Calaverom” koju Buendija opisuje kao “anđeo šta nosi mir i zaborav“, referirajući se vjerojatno na pojavu La Calavera Catrine – ilustracije s početka 20. stoljeća koju je meksički crtač José Guadalupe Posada osmislio ne bi li se narugao domaćem stanovništvu koje se srami vlastitog identiteta i licemjerno imitira aristokratski, europski stil. Calavera Catrina je s vremenom postala simbolom smrti. Magellano s kumom posjećuje ljude pred smrt i repa, “Vidio sam svećenike i vjernike na papiru, propovijedaju o raju, a boje se umiranja.”

Uključivši u pjesmu citat i Clarisse Pinkole Estés (koju pronalazimo i u drugim pjesmama), Magellano i Buendija smrt prihvaćaju kao nešto prirodno, umjesto da joj se opiru.

Na stvari Kreativan, Magellano jasno upućuje kako je promjena jedino što je stalno. Kaže kako “želja za promjenom nadjačava slabosti” i naglašava koliko smo kao ljudi snažniji, sposobniji i intuitivniji no što mislimo.

“Vrati se, sjeti se kako si sebe stvorio, kako si se za život izborio dok si majčinim kanalom plovio prema svjetlu jajašca da bi se oplodio. Milijuni su umrli kako bi se probio do cilja, braća su te pratila u stopu i svirali bubanj, klicali ti, bodrili te. Ti nisi se slučajno dogodio. Ti si čudo samim tim što si se rodio i znao si svoj put, nitko te nije vodio.”

MAGELLANO, “Kreativan”

Koliko je hip hop duboko u venama ovog zagrebačkog MC-a možemo čuti i na stvari NYC u kojoj opisuje svoj posjet New Yorku i daje posvetu kulturi koja ga je izgradila, slično kao što je svojevremeno na albumu Vuk u pjesmi Krv legendi poimenice rimovao osobe koje su ga inspirirale svojim životima i djelima. “Ne bi bilo mene da nema velikih MC-ja”, repa Magellano na NYC da bi zatim rekao stih koji možda i najbolje opisuje njegov odnos prema hip hopu – “preko flowova i pjesmica naučili ste me o božanskome u sebi“.

U konačnici je upravo to srž onoga što Magellano pokušava postići kroz svoje djelovanje u hip hopu, baš kao što na odličnoj traci Zabranjeno voće u jednom drugom kontekstu spominje kako “bit nije odredište, nego samo putovanje”.

Zvučno i produkcijski ovo je Magellanov možda i najdomljiviji projekt uz odlično odabrane podloge koje su se fino uklopile u njegov stil i vokal.

Magellano se ne propušta dotaknuti ni svjetovnih tema kojima ipak dodaje element duhovnosti i magičnog realizma. Osobito je to primjetno na možda i najambicioznijoj pjesmi na albumu – Dijamant smrt – gdje zajedno sa Scriptorom opisuje put prljavog dijamanta iz jedne afričke zemlje u zapadni svijet. Dva MC-a utjelovljuju čak osam različitih glasova (uključujući i sam dijamant) u domaćoj inačici Uncut Gemsa braće Safdie. Sam dijamant otvara pjesmu sa zloslutnim stihom “osjećam ljudsku ruku da me prima, igra počinje“.

Scriptor i Magellano tako uspijevaju režirati malu dramu, triler s elementima nadnaravnog i s nedvosmislenom porukom začaranog kruga, minuciozno opisavši trgovačku rutu, motive i izvrnutu logiku koja stoji iza svjetske trgovine dijamantima.

Zajedno s albumom, Magellano je izbacio i zbirku pjesama u prozi “Dijete Zvijezda” koja se lijepo nadopunjuje sa samim “Sjajem”, ali i u kojoj kroz kratke eseje, pjesme i priče dobijamo odličan uvid u širinu Magellanove misli i njegovog stvaralaštva koje nije želio ograničiti samo na jednu formu.

Magellanovo iskustvo i mudrost koju donosi sa sobom od neprocjenjive su važnosti za domaću urbanu scenu. Još 2017. je na singlu Vargeka Beatange – Nas 4 – dao jasnu uputu mlađim generacijama: “Mladi igrači u igri, želim vam sve najbolje. Pošmrčite tu drogu i pojebite te drolje. Pomuzite tu kravu i zbrinite sve svoje pa odrastite i koristite talent malo bolje.”

Na pjesmi Blagoslov s najnovijeg albuma Magellano repa: “Primi blagoslov autentičnosti da budeš kreativan, ničija kopija (to je hip hop)“.

To je hip hop!

Čuvar hip hop rodoslovlja, čovjek koji bi s rastom i sazrijevanjem hip hopa kod nas mogao i trebao ući u njegovo “Vijeće mudraca” i kojem bi se mlađi mogli i trebali obraćati za savjet jer je Magellano jedan od šačice onih koji imaju dubinsko razumijevanje, poznavanje i poštovanje prema vještini hip hopa na ovim prostorima.

Uostalom i zato što svatko tko poznaje prošlost jedne zajednice – može predvidjeti i njenu budućnost.

U pijevnoj stvari Vječni sjaj nepobjedivog uma, Magellano se bori s vjetrom u prsima i govori, “Ne mogu odustat, ne mogu posustat, već sam stigo predaleko da se vratim. Centriram se i pošaljem si ljubav, krenem prema malom svjetlu što se sjaji.”

Dojam je da taj sjaj dopire, između ostalog, upravo iz stvaralaštva kojim se Magellano, kao i brojni drugi, opire i suprotstavlja golemom mraku koji nas nerijetko okružuje.