Scriptor sahranio malograđanštinu

Ovaj vrsni liričar uistinu jest “rijetkost igre”, MC koji kirurški preciznom metrikom secira svijet oko nas i svijet u nama. Scriptor na albumu ‘Stihija’ nastavlja unaprjeđivati jezik i misao potvrđujući još jednom koliko nam je pjesništvo neophodno kako bismo se othrvali ludilu i zadržali zdrav razum.

U svom izlaganju prilikom preuzimanja Nobelove nagrade, Josif Brodski je izjavio da, ako je govor ono što nas razlikuje od ostalih članova životinjskog carstva, onda je književnost – a osobito poezija, najviši oblik ljudskog izraza, odnosno cilj naše vrste.

Nije to nebitno zapažanje u vremenu kada se industrija zabave prvo infiltrirala u umjetnost, razvodnivši joj granice da bi je zatim postepeno i anektirala pod svoje učinivši razlikovanje umjetnika od zabavljača gotovo teorijskom raspravom bez praktične vrijednosti.

Stihija, novi album zagrebačkog MC-a ne traži osobita pojašnjenja niti divljenja baš kao što za njima ne trči ni njegov autor, neslužbeni poeta laureatus hrvatskog hip hopa, ali buduće generacije pitat će nas kako je bilo živjeti u vremenu kada je djelovao Scriptor. Što ćemo im odgovoriti?

Ozbiljan, promišljen odnos hrvatske medijske i društvene zajednice prema ovoj vještini pronalazimo tek u tragovima pa ne možemo ni očekivati da će hip hop u nas sustavno izbacivati ozbiljan kadar, osim u odveć rijetkim situacijama kada zabljesnu pojedinci čija izvrsnost gura naprijed cijelu scenu.

Ako takvih uopće bude, povjesničari umjetnosti će ozbiljnu analizu i kritiku hrvatske glazbe s početka 21. stoljeća tražiti poput arheologa, propitkivati se zašto se prema hip hopu još uvijek odnosimo kao prema nezrelom delinkventu i među njegovim najozbiljnijim akterima pronaći Scriptora i njegove radove u sklopu Sinestet kolektiva, grupe ONI, grupe Shizo i solo projekata među kojima je i konceptualni album U sjeni smrti, perjanica domaćeg hip hopa i novije poezije.

Na albumu Stihija ovaj MC možda i najjasnije do sada izražava svoju averziju prema malograđanstvu, diktatu mediokriteta pa čak i prema svakodnevnim, sažvakanim situacijama od uljudnog ćaskanja koje ne vodi nikud pa do odnosa vlasnika pasa prema okolini i prema samim psima.

I dok u pjesmi Scene pokušava izbjeći kurtoazni razgovor s tobože produhovljenom djevojkom u autobusu ili rimama skratiti vrijeme čekanja pred šalterom, na traci Nada Scriptor pokazuje svoju introvertnost odmah kroz uvodni stih, “Ljeto je u gradu, ljudi izlaze na cestu / Ja samo želim sjest tu i plest um na pjesmu.”

Kroz naizgled prozaičnu temu psećeg izmeta, u stvari Kompas (Psiho) uspijeva savršeno razgolititi licemjerstvo i nemogućnost brojnih ljudi da prvenstveno počiste u svom dvorištu i postanu svjesni vlastitih govana, promatrajući radije situaciju najčešće iz samo jedne, one vlastite, perspektive.

Bilo kroz sablasnu, majstorski izvedenu Ti u ovo doba (Ubojica u moj san) u kojoj Scriptor kroz opis jednog traumatičnog iskustva govori “više nema smisla da ti kažem išta, neću prazne fraze vrištat nasred našeg kazališta” ili kroz jezivu traku Susjed na kojoj društveno licemjerje dobiva i svoju fizičku manifestaciju u sirovoj kulminaciji, Scriptor vrlo uspješno i vrlo precizno opisuje pojedinca kojeg na trenutke hvata i fizička mučnina kada je primoran uhvatiti se u koštac s bolesnim elementima društva.

Na Susjedu na kojoj ZOPO gotovo ironično semplira pjesmu The Best of Times grupe STYX, protagonist sluša obitelj preminulog susjeda. “Čujem pričaju otišao je jako brzo pa si dijele pokretnine fotke, bilje, zlato, krzno”. Napominje kako je smrt ta koja skida kostime koje nosimo za života i koja “topi krinku lažnih nota”.

Nije ovo prvi put da se Scriptor uhvatio u koštac s licemjernom fasadom malograđanštine. Još je 2010. na traci Oprost kroz lik makroa repao, “Pitam vas gdje su vaša djeca prije svitanja?” ili na stvari Idioti prokazivao “patološke lažljivce koji dijele životne mudrosti”.

Deset godina kasnije, u pjesmi Koga se tiče će semplirati poštapalicu iz govora hafiza Zikreta Mustafića i ući u direktan, nemilosrdan obračun s bavljenjem tuđim poslovima što je jedna od glavnih karakteristika malograđanštine, ali i dizanja i pranja ruku od preuzimanja bilo kakve odgovornosti pojedinca za sebe, svoje najbliže i zajednicu kojoj pripada.

Neće vas siječanj izvuć iz stogodišnjeg klečanja sleđa pred svijećama Beča” samo je jedno od niza briljantnih opisa služanjskog društva spektakla koje se bavi trivijalnim “izvrtanjem zloglasnih priča”, a odbija uhvatiti u koštac s ključnim pitanjima.

Malograđanstvo je teško uloviti čak i u etimološkom smislu. U svakoj kulturi ova riječ i pojam koji je prati imaju vlastitu povijest usko povezanu s razvojem građanske svijesti i građanskog društva. Tako u Rusiji imamo meschanstvo pa će Maksim Gorki u svojoj ranoj drami “Malograđani” još 1902. ući u intimu obitelji bogatog Vasilija Vasiljeviča Besemjonova koji će akt pokušaja samoubojstva svoje kćeri okarakterizirati kao čin koji mu je “uništio političku karijeru”. U to vrijeme neprimijećena drama Gorkog napisana je tri godine prije nego što će Dmitrij Merežovski izbaciti esej Gryadushchu Ham u kojem je skovao riječ ham’stvo (bezobrazluk, arogancija) prema biblijskom liku Hamu i poprilično precizno prognozirao nadolazeću povijest tog prostora.

U sociološkom i ekonomskom smislu govorimo o “sitnoj buržoaziji”. U njemačkom jeziku pojam Kleinbürger razvio se u drugoj polovici 19. stoljeća, a u hrvatski razgovorni jezik ulazi kao pogrdan, uvredljiv naziv – klajnbirger (pridj. klajnbirgerski), pripadnik građanstva nesposoban za javnu djelatnost izvan svoga izravnog interesa i sigurnosti.

Nijemac Bertolt Brecht kroz svoj književni rad također nije štedio (malo)građansko društvo seciravši ga kroz svoja kazališna djela poput Pira Malograđana (Die Kleinbürgerhochzeit) ili Sedam smrtnih grijeha malograđana (Die sieben Todsünden der Kleinbürger), komada pisanog u egzilu u suradnji s Kurtom Weillom u kojoj se prikazuju dvije verzije istog lika Anna I i Anna II koje predstavljaju svojevrsni sukob između pragmatičkog konzumerizma i strasti prema umjetnosti.

Kod nas se možda i najviše uvriježio pojam filistara (prema Filistejcima) koje pronalazimo kao čestog gosta u hrvatskim književnim tekstovima s početka i sredine 20. stoljeća pa tako i kod Marinkovića (glavni lik novele Samotni život tvoj će tako znakovito uzviknuti: “Radije razbojniku i gangsteru nego filistru!”) te kod Krleže.

U svojoj ranoj drami Kraljevo, Miroslav Krleža ubojitim stilom, bespoštedno i s popriličnom ironijom i groteskom udara po pijanom, razvratnom, krajnje neurednom i bezumnom društvu. U jednoj sceni jedan od likova nosi i naziv Malograđanin te u “rodoljubivom zanosu” drži “patriotsku zdravicu”. Drama Vučjak je uz naslov kao određenje imala i dodatak “malograđanski događaj u tri čina” kada je 1923. objavljena u časopisu Savremenik.

Kasnije će Krleža kroz svoj esej O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva upozoravati na takozvanu “esplanadsku kulisu”, svojevrsnu zavjesu malograđanštine koja će uz pomoć “malograđanske štampe” i visokog društva okupljenog oko hotela Esplanade tadašnji Zagreb i Hrvatsku opisivati u svjetlu koji ni na koji način ne može biti reprezentativni, stvarni odraz života na ovim prostorima.

Umjetnost je, stoga, već nebrojeno puta sahranjivala malograđanštinu, ali se ova poput bezumnog zombija redovito ustaje iz groba i vraća među puk pa ju je zato potrebno i dalje prokazivati i sahranjivati. Loše je to što nam se čini da ova jača i metamorfira s protekom vremena. Dobro je to što i danas imamo čuvare koji su je spremni prepoznati i vratiti na svoje mjesto.

Skretati pozornost na prosjačku, zakulisnu bijedu nekih dekorativnih laži nije nikakvo naročito otkriće, ali kad se te dekorativne laži uzdižu na žrtvenik jednog samozaljubljenog idolopoklonstva, koje iz dana u dan sve više gubi najminimalniji smisao za procjenu istinitih vrijednosti, onda nam upravo ljubav za bijedu i neimaštinu naše stvarnosti nalaže da istini pogledamo u oči smionim i otvorenim pogledom.

Miroslav Krleža, “O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva”

Iako najviše hvaljen, nije Scriptorov bogati rječnik ono što ga izdvaja već je to prvenstveno bogatstvo njegove sintakse, promišljenost izraza i tehnika koje koristi ne bi li kroz svoju poeziju destilirao jezik, oplemenio ga i preoblikovao na način da u tom procesu preoblikuje i samu misao i sam zaključak.

S obzirom na to da je repanje i izvedbena umjetnost, ne smije se s uma smetnuti Scriptorov precizan, no bullshit delivery, čvrst vokal i interpretacija koja je razgovijetna i koja mu daje još jedan element, dodatan sloj kojim obogaćuje svoju igru riječi, jezik i misao.

Scriptor svoj autoritet ne gradi prvoloptaškim šalama niti vokalnim ekshibicijama, već isključivo znanjem, tehnikom i vještinom pa tako primjerice na stvari Crte lica može na refrenu maestralnom igrom riječi u stilu Timona iz Flijunta bocnuti kolege s refrenom “…a ti smanji dozu kemikalije, briješ na mafijozu, al ne nosiš genitalije / Ti, na cesti stupaš kao Charles de Gaulle, ali kad nastupaš svi zajedno viču car je gol” bez da je imalo morao žrtvovati stil i kvalitetu izraza kako bi poentirao.

Upravo suprotno, mogućnost da kroz dotjeran stil, visoku formu i složene jezične kombinacije uspijeva oblikovati svoju misao, jedno je glavnih karakteristika njegovog rada.

Teze koje iznosi i odgovore koje daje na neka društvena pa čak i filozofska pitanja o čovjeku kao pojedincu nisu uvijek jednoznačna i Scriptor će bez problema ideologiju pravovjerja zamijeniti kritičkim promišljanjem pojava i fenomena. Uostalom, umjetnost i nije tu da bi nužno zastupala određene stavove i nudila rješenja već je često tu da bi postavljala pitanja koja će nas tjerati da istražujemo dalje, propitkujemo i nastavljamo se razvijati.

Scriptorova dijalektika koju prekrasno njeguje kroz svoje pjesme jest, stoga, jezično i sadržajno jedno od najvrjednijih ostvarenja u novijoj povijesti hrvatske glazbe.

Njegova versifikacija se odlikuje izvrsnošću i visokim stupnjem tehničke kvalitete, dobro ispoliranim stilom bez viškova bilo da govorimo o kompleksnim multijima ili vrhunskom pripovjedačkom iskazu koji je kroz godine iznjedrio izuzetne priče koje krasi kompozicijska i fabularna promišljenost.

U svakom slučaju ga se ne može slušati kao pozadinsku buku već Scriptor od slušatelja traži da pjesmi i tekstu posveti pažnju i obrati pozornost na priču ili na određenu shemu rima. Traži aktivno slušanje i koncentraciju.

Daleko od toga da zaobilazi klasično liričko nadmudrivanje specifično za hip hop, a što je osobito vidljivo kroz ONI sessione pa tako još 2013. u briljantnom Arhimedski sessionu repa, “Ne snimam istinu, istina je u mislima. Dikcija filtrira misli pa ispliva fikcija. Nesigurnosti ostaju u situ sricanja, stvorim sliku stvari čim dobijem beat u skicama“. U Varaždin sessionu ubada sa shemom koja jako dobro opisuje njegov pristup pisanju.

Da se rime cijene imo bi tri mecene I Mercedes iz kojeg se ribe cijede. Ovako spajam nebo i zemlju ko bljesak munje Okrenem glavu, dočeka me pljesak rulje (1)

Na albumu Stihija kojeg je kompletirao i izbacio u cijelosti ranije ove 2020. godine, ističe se i stvar Kosa na kojoj Scriptor ostavlja dojam kao da je piše mlađem sebi upozoravajući ga, “Frende ne prisvajaj umjetnost, miris doma vara, u kući dara si uvijek gost” ispravno postavivši trokut odnosa između umjetnika, talenta i umjetnosti.

Jednako tako, na stvari Nada ocrtava sumornu, distopijsku sliku budućnosti bez pjesništva kada repa, “Ideje napretka na vrhu jezika su presahnule u mrtvom duhu pjesnika”.

2015. je u intervjuu za portal muzika.hr, producent Koolade izjavio kako je još krajem 90-ih smatrao kako liriku nije moguće više unaprijediti pa je onda došla nova generacija kojoj je to uspjelo, s tim da su je “neki doveli do vrhunca”. Teško je u tom citatu ne prepoznati Scriptora. Kooladeove suradnje s njim i krugom okupljenim na sjeveru Hrvatske, rezultirale su odličnim trakama koje su revitalizirale boom bap i vratile mu autoritet te koje, zahvaljujući upravo Kooladeu, nerijetko imaju taj starozagrebački, gornjogradski štih preko kakvih podloga je užitak slušati Scriptorove versove.

Na Stihiji su surađivali na traci Grm gorući na kojoj Koolade oduševljava sampleom, a Scriptor izuzetnim punchevima i reprezentom. Lišen trač kontakta pišem drmnut pračkom takta“, repa Scriptor još jednom naglašavajući sveprisutnost bavljenja tuđim poslom od čega se on pokušava izolirati i pobjeći koristeći glazbu i pisanje.

Pjesmu naslovljenu prema jasnom biblijskom motivu otvara sa stihovima, “Neki misle sa sam ateist…” i odmah naslovu daje drugačije značenje te unosi skepsu, a gorući grm je ujedno i prekrasan simbol apoteoze koju često pronalazimo u hip hopu i pjesništvu općenito. Znamo da gorući grm ne može sagorjeti, a ujedno je to i jasna poruka konkurenciji da je nedodirljiv i da mu se ne mogu približiti. Ovaj motiv se odlično nadopunjuje sa stihom s Crta lica kada Scriptor repa, “svaki reper ovog perioda je meni odan” te s uvodne stvari Malo Mašte na kojoj jasno daje do znanja da je “Scriptor bog isus repa”.

Važno je pritom naglasiti kako je hip hop u tradicionalnim krugovima često kritiziran upravo zbog te samoapoteoze, samohvale i uzdizanja među bogove i božansko, ali sagledamo li hip hop kroz njegove kontrakulturne, protestne i emancipirajuće početke pa zatim i kroz njegov razvoj kao izuzetnu retoričku disciplinu, onda ćemo razumjeti kako je, u tom retoričkom smislu nadmudrivanja, apoteoza i uzdizanje iznad protivnika upravo taj jezični i govornički vrhunac kojim iskazujete svoju dominaciju i matirate eventualnog izazivača.

U vremenu kada nam u javnom prostoru kronično nedostaje kvalitetne retorike i dobrog govorništva, hip hop je iz drugog plana ponudio nekoliko izuzetnih izvođača.

Uzdizanje pojedinca iznad lažnog morala koji ga okružuje također je tema koju umjetnost pokušava dešifrirati od svojih početaka. Scriptor upozorava, “Narod je glasan i slab, vođa je tih i jak” što još jednom vodi k tome da se autoritet ne izgrađuje vikom već skillom.

Scriptor je tako u mnogočemu skeptik, suzdržavajući se idealizacije bilo kakve društvene pojave i preispitujući odnose u društvu kao i neke a priori zadane, utvrđene vrijednosti.

Čak i ako nismo zainteresirani za poruku koju Scriptor šalje, a koja se prvenstveno odnosi na važnost kritičkog razmišljanja, onda barem trebamo validirati doprinos koji daje kroz unaprjeđivanje jezika i načina na koji o jeziku razmišljamo.

Vratimo li se Brodskom s početka teksta, vidjet ćemo da ruski pjesnik naglašava kako, neovisno o tome zbog čega se pjesnik hvata pera, posljedica tog hvatanja je osjećaj da se stvaranjem dolazi u direktan kontakt s jezikom i sa svim onim što je već bilo izgovoreno, napisano i postignuto u njemu.

Brodski kaže kako je pjesnik sredstvo koje jeziku služi za preživljavanje.

Pisanje stihova je, reći će Josif Brodski, izvanredan usmjerivač svijesti, misli i razumijevanja svemira.

Upravo u tome leži vrijednost umjetnosti i pjesnika i upravo zbog tog odnosa prema jeziku i svakodnevnom, ali i prema onom nepoznatom i onom nerazriješenom, treba cijeniti, njegovati i promišljati umjetnost općenito i poeziju konkretno.

Ako se taj trud čini uzaludnim, Scriptor će ponuditi odgovor na stvari Narkoza svoje grupe Shizo, gdje svoj vers otvara s maestralnim stihovima, “Pitaju me zašto spajam neugodno s beskorisnim. Rekoh da je tako neminovno presto bi s tim. Jer je lako prodat bijes pod instinkt u mjestu di svi tekstovi su nesuvisli.”

Malograđanština sporazumijeva nesuvislo činjenje, ali vrlo često i nečinjenje u vremenu kada je potrebno dignuti glas pa to umjesto nas i za nas umješno radi umjetnost.

Vjerojatno će i zbog toga ovaj virtuoz na mikrofonu nastaviti cijepati slogove na razini koju hrvatski jezik još nije vidio. Koje su uopće šanse da ga netko stigne?

  1. Petar Brković 16 kolovoza, 2020 u 11:49

    Odlična recenzija! Volio bih da mi autor članka, ako može, proslijedi neke linkove o dijelu u kojem spominje kako se industrija zabave infiltrirala u umjetnost, vrlo mi je zanimljivo to.

    Sviđa mi se

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: