Nemilosrdni gad: Jimmy Butler je bio u pravu

Brojni bi htjeli biti nasljednici zloglasnog i legendarnog mentaliteta mambe. Po društvenim mrežama, igrači u svojim najtežim trenucima, u trenucima polomljenih kostiju ili trenucima kada bivaju otpisani i gurnuti u kut – prizivaju nasljeđe pokojnog Kobeja Bryanta i iz njega crpe snagu i inspiraciju.

U godini Posljednjeg plesa, godini pandemije, lockdowna, društvene distance, godini revitalizacije i kanonizacije lika i djela Michaela Jordana – brojni bi voljeli taj mentalitet precizno ugravirati u svoj karakter.

Trendi je biti nemilosrdni gad.

Nemilosrdni gad nije samo karakterna osobina, to je određen vid umjetnosti, izvođačka kvaliteta sui generis. Radikalan, gotovo rušilački gard umotan u plahtu zajedljive iskrenosti, okrunjen bespoštednim nagonom za postizanjem krajnjeg cilja.

U konačnici, Jimmy Butler je bio u pravu.

Kad je napravio incident na treningu Timberwolvesa, derao se na Townsa i društvo, urlao na trenera i onda ih, igrajući sa zamjenama, onako uličarski natamburao – bio je u pravu.

Kad se okrenuo prema GM-u Timberwolvesa Scottu Laydenu i viknuo mu, “Vi me jebeno trebate! Ne možete pobjeđivati bez mene!” – bio je u pravu.

Kad je nakon odlaska iz Philadelphije za 76erse izjavio, “Nemam jebenog pojma tko je tamo bio šef. Bio sam potpuno jebeno izgubljen” – bio je u pravu.

Kad je unatrag koju godinu u svoju obranu izjavio kako se bojimo biti iskreni jedni prema drugima – bio je u pravu.

Jimmy Butler, taj nemilosrdni gad. Taj ne-želim-gubiti-vrijeme-s-ovom-djecom-koja-ne-znaju-pobjeđivati gad.

Bivši beskućnik otjeran iz vlastitog doma kao dijete, bivši gotovo-pa-journeyman koji se mučio pronaći razumijevanje i vlastiti NBA dom, igrat će u ovoj ludoj 2020. svoje prvo NBA finale u dresu Miami Heata i to protiv živuće legende LeBrona Jamesa koji je proslavljene Lakerse vratio na najveću pozornicu.

Sad su te priče o životu bez krova nad glavom, te priče o skrivanju u sobi svog prijatelja koji mu donosi hranu, tek tople, dirljive, motivacijske ljudske priče.

Istina boli

Skačući još kao srednjoškolac s kauča na kauč iz večeri u večer sve dok ga nije udomila obitelj školskog prijatelja, valjda je znao i da će prije svog NBA udomljavanja kojeg je pronašao u domu Pata Rileyja i Erica Spoelstre, morati testirati kauče nekoliko NBA momčadi kojima je Jimmy Butler jednostavno bio – previše.

Previše intenzivan, previše iskren, previše fokusiran na cilj, previše beskompromisan. Donekle je razotkrio NBA ligu koja je, unatoč svojoj veličini i opakim korporativnim raljama – u dubini ipak tek savez osjetljivih individualaca i kolektiva koji nije siguran što želi, koji se ne želi previše izložiti kako bi postigao cilj, ne žele se nikome zamjeriti i ne žele sami sebi biti iskreni.

To nije specifično samo za NBA već za brojne zajednice i korporacije koje nisu ni približno sređene ni čiste same sa sobom u odnosu na svoj javni imidž. Jimmy Butler nije mogao biti dobar suigrač sve dok nije pronašao mjesto gdje je mogao biti ono što jest. Sad je novaku Tyleru Herrou stariji brat, mentor koji se na trening ušeta sa srednjoškolskim dresom Herroa i za kojeg će taj izvanredni mladi strijelac reći da u NBA finale želi ući upravo zbog njega – Jimmyja – koji tamo još nije bio.

Još jedan detalj vezan uz nemilosrdne gadove. Taj epitet ti prišiju tek kad kreneš pobjeđivati. Dok gubiš si samo obični gad – govno.

Riječima košarkaškog filozofa Toma Thibodeaua, “On samo želi pobjeđivati.”

Butler je tako pobjedama uspio ispolirati svoj imidž od samotnjaka koji se ne zna uklopiti i društveno neprilagođenog divljaka pa sve do vizionara, pobjednika, manijakalnog radnika koji je svjestan da se na ovom nivou uspjeh može postići samo fanatičnim, radikalnim pristupom.

Daleko od toga da je Teksašanin ove sezone bio idealan. U regularnoj sezoni je šut iz igre spustio na 45.5%, a postotak trice na neprihvatljivih 24.4% što mu je najgori postotak karijere (ne računajući rookie sezonu u kojoj je imao i malu minutažu). U ovim doigravanjima Butler gubi 2.7 lopti po susretu, najviše u karijeri, a skokovi su na 5.7 što je također nisko za njega.

Donekle šuterski pasivan, Butler puca najmanje po susretu još od sezone 2013/14 i pod Spoelstrom šutira tek 13 lopti po utakmici. U finalu će morati biti i aktivniji i oprezniji.

Oni koji su s tobom

Butler u siječnju 2019. za The Undefeated piše da ga je šokirao pristup jedne osobe koja ga je pozvala sa strane i rekla mu da istraži koliko igrača izabranih kao 30. pick dočekaju svoj drugi NBA ugovor te dodala da neće dugo izdržati u ligi. “Istražio sam i otkrio da ih nema puno. Naljutio sam se i shvatio to kao znak nepoštovanja. Znao sam da ovdje pripadam.

Joel Embiid ne krije svoje simpatije prema Butleru i jasno je verbalizirao svoje frustracije nakon odlaska Butlera iz Philadelphije. Sixersi su posljednjih godina najuspješniji bili upravo s Butlerom u momčadi i Kamerunac nije dobro prihvatio njegov odlazak, a za vrijeme ovogodišnjih bubble doigravanja se, već eliminiran i izdaleka, javno divio uspjesima Butlera i Heata.

Svojim odlaskom iz Philadelphije, a posljedično i ovim uspjehom u Miamiju, Butler je potvrdio svoje teze da određene organizacije jednostavno ne znaju što je potrebno za pobjeđivati. Donekle je pokazao i Embiidu i Simmonsu, ali i društvu u Minnesoti, što je potrebno za dosegnuti najviše visine.

Govoreći o svojoj udomiteljskoj obitelji, Butler se dotaknuo komentara kako mu oni nisu prava obitelj jer nisu u krvnom srodstvu. “Za mene su obitelj oni koje voliš, s kojima provodiš vrijeme, koji su s tobom za blagdane, onaj tko je s tobom na tvojoj prvoj utakmici. Oni su bili ti koji su bili uvijek tu.”

Butlerova definicija obitelji je tako vrlo bliska definiciji koju treneri koriste za svoje momčadi. S tim u vidu, logično je da će Butler razumjeti tu obiteljsku dinamiku koja se stvara oko momčadi puno bolje nego brojni drugi igrači i treneri jer s tim ima osobnog iskustva.

Ipak, nije mu se vjerovalo. Nije se suviše ozbiljno shvaćalo njegove ideje kako je iskrenost ključ uspjeha. Sada, kada je Heat doveo do finala – sada ga je lako citirati.

Ono za što se prije mislilo da su živčani ispadi neodgojenog i nezrelog igrača koji se traži i koji se ne zna uklopiti, sada ostavljaju dojam savjeta koji nikako nisu uspijevali pasti na plodno tlo.

Sada je na razini anegdote detalj iz 2013. kada je mladi Butler kao igrač Bullsa rekao kako nikad ne bi obukao dres tadašnjih rivala iz Miamija. Nije to pokazivalo averziju prema gradu ili organizaciji čiji je danas član, već je prije svega ukazivalo na bespoštednu ambiciju i snažan natjecateljski duh Butlera. Ironično je što su u konačnici upravo Spoelstra i Riley idealni za razvoj takvog karaktera.

Ono što se dugo godina nazivalo uličarskim stilom igre i pristupa, danas je uljepšano u izraze borbeni, ratnički. Jordan i Bryant su bili tek teški karakteri, temperamentni egotriperi dok nisu počele kapati titule. Danas se ti njihovi nesvakidašnji istupi, taj izolacionizam na i van terena opjevavaju i podižu među košarkaške mitove.

Pobjede mijenjaju percepciju. Kako bi svoje teze dokazao, Butler ih je morao sprovesti u djelo.

Ovogodišnja sezona u Miamiju je gotovo poput njegove doktorske disertacije.

Teško je očekivati da će 31-godišnji Butler dosegnuti naslove, brojke i nagrade koje se povezuju s Jordanom i Bryantom, ali jednako teško je i zamisliti osobu koja taj stil nemilosrdnog gada danas njeguje više i bolje od Jimmyja Butlera.