Svjetski mediji su tijekom 2020. godine na redovitoj bazi prenosili vijesti o glazbenicima koji prodaju svoja autorska prava za više stotina milijuna dolara.

Bob Dylan je Universal Musicu predao svoje master snimke u zamjenu za kakvih 300 do 400 milijuna američkih dolara. Universal je taj transfer, kojim je dobio vlasništvo od preko 600 Dylanovih pjesama, nazvao jednim od najvažnijih poslovnih aranžmana u povijesti glazbe. Lil Wayne je svoje udjele u svojim pjesmama kao i u pjesmama Drakea i Nicki Minaj prodao za procijenjenih 100 milijuna dolara također Universal Musicu. Stevie Nicks iz Fleetwood Maca prodala je svoje udjele izdavačkoj kući Primary Wave također za više od 100 milijuna dolara.

Ipak, najviše reakcija izazvao je Kanađanin Merck Mercuriadis, jedan od najagresivnijih igrača u sektoru glazbenih autorskih prava, čija je tvrtka Hipgnosis Songs Fund Limited u razdoblju od nekoliko godina potrošila preko 1,2 milijarde funti na kupnju različitih kataloga.

“Tradicionalni model izdavaštva je nešto što želim uništiti”, ispalio je 57-godišnji Mercuriadis The New York Timesu.

Mercuriadis je tvrtku Hipgnosis 2018. izlistao na londonskoj burzi i krenuo u žestoku ofenzivu kupujući kataloge manje poznatih autora koji stoje iza nekih velikih estradnih imena poput Jacka Antonoffa koji surađuje s Taylor Swift, Lorde, Lana Del Rey, ali i prepoznatljivih izvođača poput RZA, člana Wu Tang Clana, koji je u kolovozu 2020. prodao 50% svog udjela Hipgnosisu u sklopu transakcije koja obuhvaća ukupno 814 pjesama. Kupovao je Mercuriadis i od Timbalanda, Barryja Manilowa pa i od Davea Stewarta iz Eurythmicsa.

Mercuriadis kotira dobro u svjetskim glazbenim krugovima. Bivši je menadžer bendova, glazbenica i glazbenika poput Beyonce, Eltona Johna, Guns N Rosesa i Iron Maidena. Proveo je više od 20 godina kao visoko rangirani menadžer i CEO izdavačke kuće Sanctuary Records.

Upravo je u prvim danima 2021. Jimmy Iovine, poznati producent, diskograf i osnivač Interscope Recordsa poznat po svojim suradnjama s Johnom Lennonom, Bruceom Springsteenom, Dr. Dreom i Eminemom svoj katalog pjesama u kojima ima autorska prava prodao Hipgnosisu.

“Još sam u svojim tinejdžerskim danima primijetio da svi moji omiljeni albumi imaju nešto zajedničko. Ime Jimmyja Iovinea. Čast je postati kustos ovim glazbenim klasicima i s radošću Jimmyja uvodim u našu obitelj”, slatkorječiv je bio Mercuriadis ne propustivši naglasiti da Iovine prodaje svoja prava kako bi s tim novcima izgradio školu u južnom dijelu Los Angelesa.

Neil Young je prodao Hipgnosisu prava na svojih 1.180 pjesama za procijenjenih 150 milijuna dolara. “Ovaj deal zauvijek mijenja Hipgnosis”.

Mercuriadis, za kojeg je Kayne West rekao da je trenutno jedan od najvećih znalaca u svijetu glazbe, tvrdi kako nije u izdavačkom poslu već u poslu upravljanja pjesmama. U izvješćima tvrtke Hipgnosis, Mercuriadis navodi kako sve pjesme koje kupuju imaju već dokazanu vrijednost te da Hipgnosis ne spekulira s novim pjesmama već investira u iskušane hitove koji zauzvrat pružaju siguran, predvidljiv i međusobnno neovisan priljev novca u koji se svakako isplati ulagati.

U prijevodu, Mercuriadis na pjesme gleda kao na dionice odnosno na kataloge pjesama kao na tvrtke koje redovito isplaćuju dividendu.

Pretplate rastu kada vam treba utjeha

Hipgnosis planira osigurati prava na oko 150 tisuća pjesama od kojih bi onda ubirao prihode putem naknada i tantijema koje te pjesme dobivaju temeljem streaminga i radioplayja.

“Kada kažem da su pjesme bolja investicija od zlata ili nafte to je zbog toga što one ne ovise o tržištu”, rezonira Mercuriadis i dodaje, “Kada ljudi uživaju u životu onda to rade uz glazbeni soundtrack, a kada proživljavaju izazove kao u protekloj godini onda bježe i utjehu traže u glazbi.”

U poslovnoj godini koju su zaokružili u ožujku 2020. Hipgnosis je prijavio prihode od glazbe u visini od 80 milijuna dolara i to je tijekom kalendarske godine nastavilo rasti zbog povećanog broja pjesama u njihovom katalogu i rastu streaming platformi poput Spotifyja. Televizijske serije poput popularne The Crown koriste upravo Hipgnosisov katalog hitova.

Glazbenici tako kroz jednu isplatu dobiju novac koji bi dobivali na kapaljku sljedećih dvadesetak godina i svoje pjesme predaju u vlasništvo i na upravljanje čovjeku za kojeg vjeruju da će im osigurati popularnost i spriječiti ih da padnu u zaborav.

Sam naziv tvrtke Hipgnosis korijene vuče iz Velike Britanije i istoimenog grafičkog i dizajnerskog studija zaslužnog za kultne naslovnice albuma Pink Floyda i Led Zeppelina. Samog Mercuriadisa opisuju i kao glazbenog štrebera opsjednutog muzikom i agresivnog morskog psa čija ulaganja se ne mogu opravdati tržišnim mehanizmima pa se postavlja pitanje hoće li ulagačima vratiti uloženo i u kolikoj mjeri se poslovna filozofija Hipgnosisa temelji na sličnoj logici Netflixa i Spotifyja koji rastu uz velika zaduženja, ali koja funkcioniraju dok god rastu i imaju nove pretplatnike – u Hipgnosisovom slučaju pjesme.

“Glazba se uvijek konzumirala. Zlato je nešto što samo rijetki mogu kupiti, ali 10 dolara za mjesečnu pretplatu na Spotify ili Apple je nešto što gotovo svi mogu sebi priuštiti. Kao što je ova pandemija i pokazala, pretplate samo rastu kada je ljudima potrebna utjeha”, izravan je Mercuriadis.

Njegovo rezoniranje nije empatično, ali pokazuje se ispravnim. U godini velikih tržišnih potresa i gospodarske nesigurnosti, Mercuriadis je opravdao svoje argumente s kojima je išao pred investitore među kojima je i Engleska crkva. Njegov uspjeh usko je povezan s uspjehom platformi poput Spotifyja koja je ove godine proširila tržište i na Rusiju (i Hrvatsku) i prešla 320 milijuna korisnika, od čega 140 milijuna onih koji plaćaju pretplatu. Iako su Spotifyju prihodi rasli u trećem kvartalu 2020. za 14%, ova streaming platforma i dalje bilježi gubitke od oko 100 milijuna dolara samo u jednom kvartalu.

Mercuriadis inzistira na tome kako želi u hijerarhiji glazbene industrije ojačati položaj autora, među ostalim i tako što će osnovati udruženje koje bi trebalo kvalitetnije skrbiti o njihovim pravima. Nerijetko autori koji stvaraju pjesme ostaju u dubokoj sjeni popularnih izvođača koji ugrabe većinu svjetla i prihoda.

Hipgnosis glazbenicima i producentima za njihove kataloge daje bolje financijske ponude od uobičajnih što nije prošlo neopaženo od konkurencije pa Mercuriadis odgovara kako “samo oni čiji sam pristup onemogućio govore mi da sam kataloge preplatio”. Može se raspravljati i o etičkim kvalitetama kupnje u trenucima kada su glazbenicima presušila primanja od nastupa i turneja, ali to neće mijenjati tokove novca u glazbenoj industriji koja se, kao i ostale, vodi pitanjima profita ne etike.