Barcelonin izbor: Može li ovaj klub bez mesija?

Popis sociosa otkriva da od 114.469 članova njih čak 56.332 živi izvan samog grada što znači da velik dio članova nogometnog kluba Barcelona, zbog restrikcija kretanja uzrokovanih globalnom pandemijom, ne bi moglo pristupiti glasovanju za izbor novog predsjednika kluba koje je bilo zakazano za 24. siječnja 2021. pa je glasovanje odgođeno i kao novi datum spominje se 7. ožujka.

“Oduljenje izbora otežava nam napore da produžimo ugovor s Leom”, izjavio je nekadašnji predsjednik i glavni favorit za novog predsjednika Joan Laporta dodavši, “Drugi klubovi razumiju situaciju”.

Situacija je jasna. Leo Messi od 1. siječnja ima otvorenu mogućnost pregovaranja s drugim klubovima. Legendarni katalonski klub mogao bi ostati bez 33-godišnjeg nogometnog asa koji već dulje vremena jasno izražava svoje nezadovoljstvo s politikom kluba, odnosu prema igračima kao i nezadovoljstvo prema sad već bivšem predsjedniku Josepu Mariu Bartomeu kojeg su pokopale i optužbe da je plaćao određenim agencijama da peglaju njegov vlastiti imidž i usputno prljaju reputaciju igrača u klubu.

Bartomeu je iza sebe ostavio i dug od oko 490 milijuna eura.

Kandidati za novog predsjednika jednog od najcjenjenijih svjetskih sportskih kolektiva su uz već spomenutog Laportu i 48-godišnji Victor Font te 52-godišnji Toni Freixa.

Početkom siječnja su ankete pokazivale da Laporta drži uvjerljivo vodstvo za osvajanje novog mandata i on je donio preko 10 tisuća potpisa za kandidaturu što je opipljiva prednost u odnosu na 4.713 imena čiju je podršku dobio drugi favorit Victor Font.

Nedavne zakonske izmjene su omogućile Barceloni održavanje dopisnog glasovanja pa bi već od 16. veljače sociosi bili u mogućnosti izbornom povjerenstvu poštom slati svoje glasačke listiće. Kandidat Victor Font upozorava da će dopisno glasovanje koštati klub oko 500 tisuća eura zbog dodatnih troškova i pojačane logistike te inzistira na uvođenju elektroničkog glasovanja koje bi te troškove smanjilo.

Joan Laporta samo želi da se ti izbori održe što prije. Zimski prijelazni rok je već pod znakom upitnika zbog činjenice da Barcelona nema riješeno pitanje predsjednika.

Sudbinski predsjednik?

Laporta je funkciju predsjednika Barcelone držao već u razdoblju od 2003. do 2010. kada je klupska akademija proživljavala zlatne trenutke, a Laportin izbor Pep Guardiola, uz pomoć Messija, Xavija i Andrésa Inieste, je u drugom dijelu njegovog mandata dominirao svjetskim nogometom.

Ponovnu kandidaturu je Laporta teatralno najavio još sredinom prosinca kada je na jednoj zgradi u neposrednoj blizini madridskog Santiago Bernabeua postavio golemi plakat sa svojim likom i natpisom u stilu “Vidimo se uskoro”.

Laporta je tako zakoračio u kampanju koja ga je brzo nametnula kao vodećeg igrača u utrci za novog predsjednika. Želi zadržati Lea i vratiti Pepa te stabilizirati klupsku blagajnu i vratiti optimizam na tribine i u svlačionicu. Govori o sudbini koja želi da on klub preuzima u njegovim najtežim trenucima. Ima 58 godina i priča kako mu je upravljanje ovim klubom najveći izazov u životu. Najavljuje detaljnu reviziju klupskih poslova (isto su, razumije se, radili i njemu kad je otišao), oduljenje izbora naziva “nedemokratskim”.

Protukandidat Victor Font dolazi iz poslovnih krugova i vodeća ideja mu je klub modernizirati i približiti članovima te odluke učiniti transparentnijima uz veći oslonac na akademiju i povratak u klub Xavija koji je javno podržao njegovu kandidaturu. U sklopu svog projekta Si al futur, Font razvija viziju moćnog, tehnokratskog, održivog kluba do 2030. kada Messi već (valjda) bude u mirovini. Ključni klupski dužnosnici moraju biti one osobe koje su dokazale svoje sportsko znanje i razumijevanje Barceloninog modela upravljanja. Naglasak mora biti na akademiji. Želi maknuti posrednike u prodaji i distribuciji klupskih proizvoda i memorabilije.

“Za Mbappea nemamo novca”, jasan je Font koji dodaje da želi Xavija u ulozi engleskog menadžera u kojoj bi ujedno bio i trener i generalni menadžer. U svojoj prezentaciji je na vrh klupske hijerarhije stavio upravo bivšeg Barceloninog veznjaka te Jordija Cruyffa, sina Johana Cruyffa.

Ovih dana s Xavijem razgovaram više nego sa svojom ženom”, pohvalio se Font i dodao kako je upravo dolazak Xavija ključan prilikom nagovaranja Messija da ostane.

Mediji ovo utrku nazivaju borbom između nostalgije i inovacije.

Referirajući se na Laportea, Font zaključuje kako se “samo nove ideje i novo vodstvo mogu uspješno nositi s izazovima budućnosti“.

Privremeni predsjednik Carlos Tusquets bio je taj koji je morao dojaviti da će isplate plaća zakazane za siječanj kasniti nakon što je COVID-19 dodatno nagrizao klupske financije i Tusquets povratak navijača na tribine vidi kao jedno od olakšavajućih faktora, ali dinamika povratka navijača na stadion je još uvijek nejasna.

Slično je i s titulama.

Jordi Moix, financijski direktor Barcelone, bio je taj koji je morao dojaviti da će najavljena rekonstrukcija stadiona Camp Nou, koja uključuje i krov te povećanje kapaciteta na 105 tisuća, kasniti i biti završena vjerojatno tek 2025. Razlog su nategnute financije, pandemija i lokalna politika.

Kosturi u klubu od tri milijarde

U hodnicima ovog velebnog nogometnog hrama izgrađenog 1957. tako u svakom trenutku možete naići na ponekog, pažljivo skrivenog kostura kao i na vrtlog rašomonski zapetljanih tumačenja jedne te iste situacije.

Kosturi iz ormara su, dakako, ispadali i nakon odlaska Laporte 2010. pa je nekoliko godina kasnije revizorska kuća Deloitte razotkrila elemente kreativnog računovodstva koje je Laporti pomoglo prikriti činjenicu da je u zadnjoj godini njegovog mandata dug narastao za dodatnih 77 milijuna, prvotno neprijavljenih, eura. Karizma i populizam su, tvrde kritičari, prikrivali i ostale nedostatke koji su nastavili opsjedati klub nakon Laportinog odlaska.

Njegov nasljednik 2010., Sandro Rosell, pokrenuo je sudski spor kojim je od Laporte tražio naknadu koju su on i njegovi pomoćnici nanijeli klubu zbog neodgovornog poslovanja. 2017. je žalbeni sud odbio tužbeni zahtjev Barcelone i to je otvorilo put Laportinom povratku u Barcelonu koju posljednjih godina muči i rezultatska i identitetska kriza.

“Klub od tri milijarde”. Tako je Laporta prošle godine nazvao Barcelonu pod rukovodstvom Bartomeua pa specificirao, “Jedna milijarda prihoda, jedna milijarda rashoda i jedna milijarda duga”.

U međuvremenu, ovaj bivši pravnik i bivši političar uvjerava javnost i birački kontingent u ostanak Lionela Messija. “Znam da želi ostati i da će učiniti sve što je potrebno kako bi ostao ukoliko mu klub ponudi nešto što mu odgovara”, tvrdi Laporta u kampanji ne specificirajući je li on “to nešto” što će nagovoriti Argentinca da ostane u Barceloni.

Ne zaboravimo da je 2003. Laporta kao autsajder dobio izbore zahvaljujući, između ostalog, i obećanju dolaska u klubu Davida Beckhama. Beckham je otišao u Madrid, a snalažljivi Laporta se ispričao dovevši na Nou Camp rasplesanog Ronaldinha.

Dolazak karizmatika koji treba učiniti velike stvari je zavodljiv koncept na koji svijet sporta nije imun pa tako ni Blaugrana gdje crusifisti i dalje bespogovorno zagovaraju igru i filozofiju trenera Johana Cruyffa i gdje svoj dom još uvijek ima neupitni nogometni karizmatik Lionel Messi čija je igra ovaj klub vinula u neslućene visine.

Stoga ne čudi gravitiranje kluba mesijanskim pojavama premda je upravo Barcelonin model trebao biti taj koji je morao znati odoljeti lažnim pa čak i pravim karizmaticima i tako izbjeći idolopoklonstvo.

Barcelona neupitno jest više od samog kluba, ali je li sam klub veći od svojih mesija?

Preveliko oslanjanje na jednog ili nekoliko pojedinaca trebalo je biti spriječeno modelom sociosa i snažnim sustavom koji je klub trebao učiniti samoodrživim i samodostatnim te otpornim na preveliku koncentraciju moći na jednom mjestu. Pokazalo se da je ipak teško odoljeti zavodljivom zovu pojedinaca osobito kada se uspjeh pripisuje prvenstveno njima pa tek onda kolektivu.

Ostaje vidjeti hoće li budućnost kluba krojiti karizmatični pojedinci ili dobro uhodan, čvrst sustav koji je otporan na stresove i ne ovisi isključivo o određenim osobama, igračima ili dužnosnicima.

Bi li Laportino osvajanje novog mandata pokazalo da članovi spas vide samo u snažnim, karizmatičnim vođama? Je li odlazak najboljeg igrača toliko potresan da bi izazvao plimni val koji bi urušio već oštećene stupove Nou Campa?

Ostaje, u konačnici, i za vidjeti ima li u Barceloni života nakon mesija.