Klasik: Stopama visokog stila

Na traci Noble Knights, preko podloge DJ BeroZmayja, možemo čuti GIR-a kako ležerno dobacuje, “Gubi se nekamo, trenutno šmekamo”.

Upravo su ta opuštenost, neopterećenost i mirnoća pronašli svoj put do albuma Klasik kojeg su, nakon nekoliko godina rada na njemu, zagrebački MC-jevi GIR i Scriptor konačno kompletirali i izbacili krajem listopada 2020.

Iako prvenstveno naviknuti slušati što i o čemu govore ova dva liričara koji redovito borave u visokim registrima hip hopa, Klasik nam ovaj put pažnju, prije svega, okreće prema načinu na koji su odlučili govoriti i stvarati.

Klasik tako donosi ukupno 14 pjesama na kojima dominiraju atmosfera, brižljivo odabrani beatovi DJBZ-a, Kooladea, FlowdeepaKolAK47 te Komediija na bonus traci Boom!. I Scriptor i GIR su trakama dopustili da dišu, glazbi da bude nit vodilja razgovora i tako stvori intimnu atmosferu kojom je obložen Klasik. Nema nikakve potrebe zagušiti glazbu dominantnim vokalima, niti zaokruživati ili ograničavati pjesmu zatvorenim tematskim cjelinama. Očito dovoljno samopouzdani, Scriptor i GIR su dozvolili glazbi da im određuje pravac kretanja dok oni jednostavno – šmekaju.

Rasterećen način ulaska i izlaska iz versova, ležerna dikcija, neopterećenost klasičnom strukturom pjesme ili jednostavno dozvoljavanje scratchevima da dovrše misao umjesto njih samih, ostavlja dojam da su obojica na ovom albumu u potpunosti na svom terenu pa bez kompleksa dozvoljavaju da, ovaj put, glavnu riječ vode glazba i njihov stil.

“Sanjam jedrilicu, jutarnja kava, mol Firence”, čuje se GIR na traci Jeka na kojoj dominira zvučni sigil DJBZ-a i na kojoj Scriptor repa “Žena snova mi ko snena sova ljubi lice, njena soba gubi mi se uz preludij budilice“. Na Dimu, gdje svoj zasluženi prostor dobiva Flowdeepova produkcija, GIR otvara s “Ovo je naš trenutak kad će doći vaš” i kasnije razbija ritam s linjom “Sportska elegancija, trenirka od Lazija, na ruci Nautica, limited edition“. U drugom dijelu čujemo Scriptora u spokojnoj konteplaciji, “Nevjerojatan osjećaj, bit bos i čamit dok ti mala nosi čaj“.

Znači, potpuni Gelassenheit.

Brižno probrana glazba na albumu lagano fermentira i dobiva na teksturi. Lirika obiluje kakvoćom. Klasik tako ostavlja okus kvalitetnog, predikatnog vina. Hip hop enologija. Proizvođači vina poznaju postupak saignée, proces krvarenja, odtoka dijela soka kako bi se u bačvi dobilo bogato, intenzivno, visoko koncentrirano crno vino.

“Koraci su spori, novci su brzi, svakodnevni promet”, repa GIR na traci Bosevi i dodaje, “Pogled na Eiffelov toranj, šparoge uz omlet”.

“Preko dana uvijek ista jela”, čujemo zatim Scriptora na drugom versu, “preko noći gladan skladam umjetnička djela”.

1950-ih se kroz časopis Umjetnost riječi nametnula zagrebačka stilistička škola predvođena germanistom Zdenkom Škrebom, utjecajnim Aleksandrom Flakerom te talijanistom i književnim povjesničarem Ivom Frangešom koji su napravili odmak od pozitivista i u kritici se oslonili na stilističku interpretaciju teksta. Frangeš tako, pišući o Danteovoj Komediji, kaže kako loš tekst ima samo jedno značenje, ako ga uopće ima. Dobar tekst je višeznačan.

Slušajući Klasik, u više navrata nam se u pamet dozivaju tekstovi kritičara zagrebačke škole pa tako Frangeš, osvrćući se na jedan hrvatski roman, njegovo otvaranje opisuje ovako, “Prva rečenica romana prihvatila nas je kao lađarova ruka pri ulazu u čamac, i atmosfera je već ostvarena: iz nepokretnosti prešli smo u pokretno, otisnuli smo se niz čudesnu struju pripovijedanja i nećemo stati dok se njezin tijek ne ispuni.”

Upravo takav osjećaj ostavlja otvaranje albuma kada, odmah u prvom taktu uvodne stvari Pero-Mač čujete GIR-a kako upada, “Sinoć tražio sam riječi, pisao sam puno kako život ima gro uvrnut smisao za humor. Nisam pod gasom, pričam kristalno jasno. Htio reći volim te blistavo, krasno, al’ bi ispalo prazno“. Atmosfera je odmah ostvarena.

Ovaj je album tako postao možda i najbolji dom zagrebačkom zvuku kojeg su proteklih godina njegovali i razvijali upravo producenti koji su sudjelovali u njegovom stvaranju. GIR i Scriptor su se vješto nadovezali na produkciju obogativši je odlično uklopljenim versovima, bez nepotrebnih viškova i dozvoljavajući glazbi popriličan prostor u otvaranjima ili zatvaranjima pjesama.

Analizirajući rad Ivana Mažuranića, Frangeš piše kako riječ u tekstu mora dobiti novu, umjetničku dimenziju, ali mora još prije toga, tako reći pred tekstom, biti obremenjena evokativnim funkcijama. Frangeš će reći kako u “književnom tekstu riječ nije nakit nego sama bit umjetničkog izraza” na što se vrijedi nadovezati kako je u pjesmi ta bit upravo sama glazba s kojom se riječ treba što kvalitetnije povezati ako želimo dobiti homogenost djela.

U nekom stilu“, otvara Scriptor svoj vers na Misiji 76, “Virtuoz na majku, maličke ispred kamina, na umu rijetka rima svježa ko nektarina. Rep kalibar, repetiram gun Ilira, ljude animira nada da dolaze dani mira“, repa i nastavlja nizati upadljive slike pa upozorava, “Skrile, plasiram ideje za pamtivijek, al’ pažnja škvadre kaj prati rep ima kratki vijek” što se odlično uklapa s ranijim versom GIR-a koji govori, “Sanjaš platinastu, ganjaš gazdu da ti plati nastup – mjuza ti je fast food“.

Klasik funkcionira, između ostalog, i zbog sinergije ova dva MC-ja, specifičnosti njihovog izraza i impresivnih zvučnih kulisa koje su u suglasju s lirikom i koji je nadopunjuju pa je to sve zajedno rezultiralo projektom koji poprilično odudara od ostatka vibrantne hip hop scene pa i od njihovih vlastitih solo albuma.

Trenuci kada se referiraju jedan na drugog uklopljeni su s lakoćom, primjerice na traci Hladan tuš gdje GIR autoironijski i u skladu s temom zaključuje, “Plus, nakon mnogobrojnih pjesmi shvatim da je Scriptor puno bolji MC – to je hladan tuš” ili kada Skrile daje briljantni opis Geraltove lirike napisavši, “čitam prozu GIR-a ko poeziju samoće”.

Kroz singlove poput eponimskog Klasika, Kooladovom palicom predvođenih Glembajeva te najavne stvari Himna, GIR i Skrile su pripremali teren za album kojem je ideja vodilja bila tematski zreo, stilski ispoliran, gornjogradski hip hop.

Specifičan stil se ostvaruje ponekad kroz proničan izričaj, ponekad kroz visoku figurativnost ili lepezu drskih puncheva, kroz neobičnu cezuru i intrigantna tehnička rješenja te nerijetko kroz brojne introspektivne trenutke jer Klasik nije klupski album već prvenstveno onaj kojeg ćete slušati solo ili u intimnijem okruženju pa možda upravo zbog toga ima i visoki replay value. Ono što hip hopu upravo i treba su albumi spremni položiti test vremena.

“Svi se štekamo igri, al’ ona je ničija ipak”, poentira GIR na uvodnoj Pero-Mač i dodaje “Shvatio meritum stvari, više ne odišem veseljem, u svoja četiri zida pišem eseje” dok će Scriptor na istoj traci reći, “Sitan ego ciljam alijeniran, htio duh s manje manira, ali je miran“.

Zdenko Škreb je u hrvatsku književnu teoriju unio rad i misao švicarskog teoretičara i književnog kritičara Emila Staigera te njegovu teoriju interpretacije. Pišući u Steigeru, Škreb 1957. Švicarca citira u trenutku kada ovaj u svom radu “Umjetnost interpretacije” pokušava dokučiti što to stil uistinu jest pa piše da je to ono što proizvodi sklad.

Staiger zatim zaključuje, citira ga Škreb, da su “umjetnička djela savršena ako su stilski skladna”.