Ljubica Letinić i Lana Deban, pokretačice book&zvook projekta, osvrnule su se u razgovoru za Zadnje Polje na neke poznate interpretacije književnih klasika što nas je podsjetilo na simpatičnu ideju tvrtke Audible da krajem 2017. osnuje svoju “Kuću slavnih interpretacije” i u nju uvede cijeli niz glumica, glumaca i interpretatora koji su svojim glasovima oplemenili neke od najvećih književnih djela klasične i suvremene književnosti. Za koju godinu nešto slično bi mogli imati i naši domaći interpretatori.
Upravo zahvaljujući aplikaciji book&zvook – prvoj mobilnoj aplikaciji za slušanje knjiga na hrvatskom jeziku, domaći klasici poput “Proljeća Ivana Galeba” Vladana Desnice i suvremena, nagrađivana književna djela kao što su “Schindlerov lift” Darka Cvijetića i “Sjećanje šume” Damira Karakaša, dobila su priliku približiti se ljubiteljima književnosti kroz format audioknjige koje su sve zastupljenije na svjetskim tržištima. Mobilna tehnologija omogućila je rast tržišta audioknjiga u SAD-u osmu godinu za redom i vrijednost industrije je skočila na 1.2 milijardi dolara. Deloitte je za 2020. godinu bio najavio ukupni rast svjetskog tržišta audioknjiga do iznosa od 3.5 milijardi dolara. Engleska bilježi rast od 200% u zadnjih pet godina, u Švedskoj su u prvoj polovici 2019. čak polovica svih prodanih knjiga činile digitalne, većinom audioknjige koje su u Danskoj prodane u više primjeraka nego e-knjige.
S Ljubicom i Lanom smo porazgovarali o ovom pionirskom medijskom projektu na hrvatskom tržištu, izazovima i ljepotama rada u mediju zvuka, psihološkim aspektom slušanja, suradnji s velikim glumačkim imenima kao i nadolazećim naslovima.
Zadnje Polje: Nedavno ste u svoju audioteku dodali i zbirku priča Nikamo ne idem izvrsne Rumene Bužarovske. Kako ste koncipirali tu audio knjigu i što po vašem mišljenju ta i druge audioknjige pružaju slušatelju u odnosu na čitanje?
book&zvook: Najnovija knjiga Rumene Bužarovske ‘Nikamo ne idem’ je zbirka sedam različitih priča o istom zatvorenom krugu, o neuspješnom traženju i bježanju, sedam odsječaka brutalno nasilne stvarnosti sa središnjim likovima žena, pa nam se učinilo primjerenim te različite perspektive dočarati različitim ženskim glasovima. Bile su to Ksenija Marinković, Jelena Miholjević, Iskra Jirsak, Mia Krajcar, Petra Svrtan, Barbara Nola i Olga Pakalović, a svaka je glumica svojim glasom i tipom interpretacije udahnula tim pričama različit ton i boju. Time smo u prostoru čujnog stvorili paletu nijansi i prenijeli u taj medij Rumenino nastojanje da stvori spektar, kaleidoskopski odraz patrijarhata u svim našim životima. Čini nam se da smo na taj način dobili u zvuku nešto vrlo bujno. Odabir glasa, odnosno čitača, centralna je odluka u produkciji audio knjiga.
Slušajući knjigu koju nam čita netko drugi, naš unutarnji glas ulazi u dijalog s tim drugim glasom i tako kreira misao. To zasigurno stvara drugačiji tip pamćenja, drugačiju vrstu memorijske bilješke od one koja nastaje kad sami sebi čitamo. Kad to radimo, promatramo otisnute znakove na papiru i mi im sami u svojoj glavi dajemo tonove, glasovne promjene, ritam, vizualiziramo taj izraz lica, slušamo svoj unutarnji glas koji ozvučuje te znakove. Kad čitamo, mi sami taj znak opskrbljujemo za razumijevanje nužnim zvukom i emotivnim nabojem. Možemo reći da je za humanu manifestaciju tih znakova i tog sloga zaslužna naša imaginacija.
Čitanje je monolog u nama samima. No kada čitamo, aktiviramo onaj mentalni mehanizam koji imamo od mnogo ranije, a upotrebljavamo ga za razumijevanje govora. U knjigama koje slušamo, taj glas koji sad za nas posreduje te otisnute znakove, pobuđuje centre mozga koji imaju veze i sa socijalnim aspektima čujnog, s komunikacijom, dakle, s humanošću. Taj drugi glas pridaje zvuk simbolima, prilagođava intonaciju i ritam, stvara doživljaj s kojim ulazimo u dijalog. Možemo ga slušati s odmakom, kritički. Osim toga, kako izostaje napor koji iziskuje dekodiranje znakova, vjerojatno nam se lakše prepustiti. Tako je stvoren sličan, a opet drugačiji doživljaj koji – zahvaljujući vjerojatno i tome što je mozak oslobođen tog radnog zadatka čitanja – u sebi podrazumijeva opušteniji operatvni mod, nešto od lakoće uživanja. Što može biti i bolja podloga za percepciju i emotivnu reakciju u nama. Kako smo svjesne upravo tog procesa i njegove delikatnosti, nastojimo da naše knjige budu lijepe, pažljivo biramo glasove i interpretatore, vodimo izrazitog računa o kvaliteti snimki, savjetujemo se o govoru i režiji, često pozivamo upomoć kompozitore, što smo napravile i u ovom slučaju, gdje je glazbu za priče Rumene Bužarovske skladao naš dugogodišnji kolega Dubravko Robić.
ZP: book&zvook je pravo osvježenje, jedan konceptualni i tehnološki iskorak na književnoj sceni u Hrvatskoj. Koliko je hrabrosti trebalo za jedan takav korak i kakvu podlogu su vam pružile vaše karijere u novinarstvu i produciranju audio sadržaja?
book&zvook: Hvala vam na toj ocjeni. Mi smo prepoznale tu prazninu i upustile se u vrlo rizičnu avanturu u kojoj za sad još uživamo, jer vidimo zvijezde, iako gazimo po trnju. Ostavile smo svoja sigurna zaposlenja, prije svega jer smo htjele raditi ono što volimo, a to smo na HRT-u mogle sve manje. Osim toga, htjele smo podijeliti svoje oduševljenje tim otkrićem, tom spoznajom da je danas postalo super jednostavno slušati knjige i da je život kvalitetniji i bolji ako to možemo. Kako audio knjiga na našem jeziku nije bilo mnogo odlučile smo ih same snimati, a kako nisu bile praktično dostupne, razvile smo book&zvook, knjižaru i slušaonicu knjiga u jednom kojoj može pristupiti svatko tko ima mobilni telefon ili tablet. Dugogodišnji rad u mediju zvuka, pa onda i nagrade koje smo dobile, trebali su nam da bismo se usudile vjerovati same sebi. Sada iza nas stoji naš rad i u tom žanru koji se zove zvučno usuđujemo se pomisliti sve.
O dobrobiti audio knjiga u procesu podučavanja jezika i književnosti, kao i o nemjerljivim učincima u razvoju govora napisane su ozbiljne studije. Kvalitete koje možemo razviti slušanjem su monumentalne za razvoj čitanja i učenja
Ljubica i Lana
book&zvook
ZP: Imate tu čast i odgovornost da ste surađivali s nekoliko velikih hrvatskih i regionalnih glumica i glumaca. Neki od njih su, nažalost, i preminuli. Koliko njihova interpretacija obogaćuje pojedinačno književno djelo i vašu biblioteku?
book&zvook: Mi smo i počašćene i pogođene time što naša biblioteka već ima karakter riznice. Biblioteku smo pokrenule s malo izdanja među kojima su već bila dva takva, roman Ante Tomića “Što je muškarac bez brkova” u interpretaciji Ivice Vidovića, izveden na način na kakav danas još malo tko čita i roman “Komo” Srđana Valjarevića – maestralna izvedba tog divnog teksta pripada Nebojši Glogovcu. U međuvremenu, samo ih pribrajamo. Otišao je najprije Mustafa Nadarević. O njihovom je kratkom i gotovo usputnom dogovoru za snimanje “Sarajevskog Marlbora” Miljenko Jergović sastavio bilješku u nekrologu. A onda je umro veliki Pero Kvrgić. Utješno je to što nam je u njegovoj čudesnoj izvedbi ostao kultni roman “Anđeo u ofsajdu” Zorana Ferića. Te su knjige postojale i prije nego smo se mi ohrabrile na ovaj poduhvat, ali ni jedna osim “Marlbora” nije bila dostupna. Sretne smo da smo uspjele prikupiti sva ta izdanja i da smo stvorile mjesto gdje opet mogu biti živa. A dokaz tome da jesu leži i u jednom, možda ovdje neprimjerenom, tržišnom pokazatelju; naime, te se knjige kod nas i najbolje prodaju. Uz njih još Miki Manojlović kako čita Kiševu “Grobnicu za Borisa Davidoviča” ili Zoran Čubrilo kao glas Ivana Galeba u “Proljećima” Vladana Desnice.
Velike književnosti vrednuju to svojstvo koje krasi dobrog čitača, pa je rašireno mišljenje da vrhunac demonstracije glasovne umjetnosti i interpretacije, bar što se njemačkog jezika tiče, leži u audio knjizi Thomasa Manna “Smrt u Veneciji” u izvedbi Karla Marie Brandauera, Talijanima, navodno, u Beninijevoj izvedbi Danteovog “Pakla”, u engleskom i španjolskom jeziku je konkurencija, pretpostavljamo, znatno šira. No, široka je, poput nekog malog čuda, eto, i kod nas.
ZP: Možete li nam otkriti nekoliko detalja o samom procesu snimanja i produciranja jedne audioknjige? Koji su vam elementi najizazovniji?
book&zvook: Za nas je još taj cjelokupni proces izazov jer nikada ranije nismo radile s tako dugim trajanjima. Znale smo ulagati golemo vrijeme u jednu minutu, no pred sobom nismo imale cjeline koje traju 9 ili 15 sati. S ovim smo projektom sebi dale priliku da sve to što smo godinama radile i izučavale uložimo u jedno relativno prazno polje i stvorimo u njemu svoj rukopis. Oprema naših knjiga je diskretna i nenametljiva, ali je neizostavan dio naše produkcije. Biramo glasove i interpretaciju, i to je ključan odabir, ali i radimo s glumcima na tekstu i govoru, surađujemo s režiserima, kompozitorima, same radimo soundscape, tražimo ta mala mjesta u kojima se jasno izražava specifična kvaliteta audio knjige naspram njene tiskane inačice i u tim procjepima izražavamo svoju kreativnost.
ZP: book&zvook sadrži i neke naslove iz publicistike. Što biste izdvojili?
book&zvook: Naš je izbor publicističkih izdanja doista skroman. Otvorile smo ga s popularnim izdanjem Igora Rudana jer nam se činilo primjerenim za trenutak. Za koji dan objavit ćemo “Knjigu o jugu”, zbirku eseja Jurice Pavičića koja može biti naznaka i buduće sekcije pod oznakom mediteranizam. Nismo sretne što nam publicistička biblioteka znatno zaostaje za književnom i nastojat ćemo to promijeniti. U općoj poplavi neprovjerenih vjerovanja i antagonizama koje stvaraju, poticati znanstvenu i stručnu knjigu koja kod nas izgleda kao neželjeno dijete, poticati njen plasman svim kanalima, pitanje je prvorazredne društvene odgovornosti. Postoje golema područja ljudskog znanja o kojima naš jezik prevodi malo ili ništa. Time smo zakinuti za uvid i gubimo jezik, tako nestaje jezik kojim nešto opisujemo, pa je i poimanje iz tog jezika sve manje moguće.
ZP: Audioknjige su vani iznimno popularne i ne zamjenjuju kupnju tiskanih ili digitalnih primjeraka već se s njima odlično nadopunjuju. Kakva je situacija kod nas i jeste li optimistični po pitanju daljnjeg rasta tržišta audioknjiga na ovom području?
book&zvook: Vrlo smo optimistične jer vidimo da interes postoji i da on raste, da je audio kao medij u sferi digitalnog vrlo afirmiran i da se odjeci tog općeg trenda primjećuju i kod nas u sve življoj produkciji, primjerice, podcasta. Mnogi ljudi su već prigrlili mogućnost da slušaju knjige i čine to na stranim servisima, no postoje mnogi koji teško slušaju izvan granica svog jezika. Jednim je dijelom zato i nastao book&zvook. Zatim, taj je medij blizak novoj generaciji. Nedavno smo Prvoj gimnaziji Varaždin donirali licence za slušanje jednog lektirnog naslova. Tog trenutka, nastava se odvijala online, a Karakaševog romana “Sjećanje šume” nije bilo na tržištu. Obratila nam se školska knjižničarka, pa smo uz Damirovu dobru volju i prijateljske veze s izdavačem audio inačice koja se nalazi u našoj ponudi, testirali ono što smo u tom trenutku razvijali. Dva su gimnazijska razreda odslušala lektiru i dojmovi iz tog eksperimenta su izuzetno dobri. O dobrobiti audio knjiga u procesu podučavanja jezika i književnosti, kao i o nemjerljivim učincima u razvoju govora napisane su ozbiljne studije. Kvalitete koje možemo razviti slušanjem su monumentalne za razvoj čitanja i učenja. I to ne ugrožava mjesto i značaj knjige, dapače. Slušanje je važna i plemenita, a jako zanemarena vještina.
ZP: Audio sadržaj je sve prisutniji i u novim medijima pa čak i kod tradicionalnih novinskih kuća koje omogućavaju preslušavanje svojih članaka. New York Times Company je kupila startup Audm koji donosi audio članke iz nekih od najcjenjenijih svjetskih novina i časopisa. Vidite li mogućnost za razvoj jedne takve suradnje na našem tržištu koje je ipak neusporedivo manje?
book&zvook: Primijetile smo to, primjećujemo sve veću živost u polju produkcije zvučnog sadržaja. To nas ne čudi jer je on lagan, praktičan, omogućuje nam da čujemo ono što sami ne možemo ili ne stižemo pročitati. Iz ovog ili onog razloga. Lijepimo etikete, rekreiramo se u Maksimiru, idemo na pregled terena preko pola Hrvatske, vraćamo se s posla s drugog kraja grada u špici, redovito, iz dana u dan, obavljamo kućanske poslove ili oblikujemo figure od gline. Nema ničeg lošeg u tome da to napisano što nas zanima čujemo, ako drugačije ne bismo do toga mogli doći. Tu su svi na dobitku. Naročito nema ničeg lošeg ako slušamo i još pri tom uživamo u boji glasa ili uvjerljivosti, ako nas ponese, pa i prenese. Takvo slušanje može biti očaravajuće iskustvo jer zvuk je fizika, ali je i magija.
zadnjepolje.com 