Theo Skudra: Ime iza kamere

Aubrey Graham je već godinama jedno od najznačajnijih i najpopularnijih imena na svjetskoj glazbenoj sceni. Kanadski izvođač ruši rekorde gotovo svakim novim singlom ili nosačem zvuka, a vrijednost njegovog umjetničkog imena već odavno nadilazi svijet glazbe i proteže se na modu, financije, nekretnine, sport i druge industrije u koje ima svoje poslovne prste.

Ne čudi stoga što je Grahamov imidž vješto, pomno i temeljito izgrađen, dotjeran i zaštićen kao i što pristup njemu ili primjerice njegovoj golemoj, art deco stilom ukrašenoj, kući u Torontu – koju The Boy od milja zove The Embassy – ima tek mali broj ručno odabranih ljudi. Kada je prošlog proljeća planetu zatvorio covidom inducirani društvostaj, Drake je izbacio spot za pjesmu Toosie Slide koja je postala viralni TikTok hit i u kojoj vidimo Nike maskom prekrivenog Grahama kako defilira svojom Ambasadom dok ga u stopu prati kamera njegovog osobnog snimatelja Thea Skudre.

Theo Skudra je i redatelj spota koji je Toosie Slide odlučio otvoriti kratkim snimcima potpuno praznih ulica Toronta prije nego što je radnju prebacio u, mramorom prekrivenu, Grahamovu kuću. Ta Skudrina odluka je dodatno intenzivirala osjećaj izoliranosti koji je svijet u tom trenutku proživljavao dok će videospot zaokružiti zračnom snimkom vatrometa iznad Ambasade.

Kombinacija je to luksuza i osame na kojima je ovaj kanadski glazbenik kroz godine gradio svoj osobni i javni imidž.

Skudra nije od početka režirao Grahamove spotove već je ovaj bio već popularan glazbenik kada je mladi Skudra kao tehničko osoblje radio na spotu za Marvin’s Room. Tijekom jedne pauze je opalio fotografiju Drakea kako odmara s prijateljima na što je redatelj reagirao burno i rekao mu da ne smije to raditi. “Drake se pojavio i rekao da je sve u redu. Rekao mu je da mi pusti da fotografiram.”, prisjeća se Theo Skudra. “Rekao mi je samo da mu kasnije pošaljem te slike“.

Prva Skudrina fotografija Drakea završila je kao cover za singl Trust Issues.

Posljednjih godina Skudra je prerastao u osobnog fotografa i redatelja čovjeka koji je potpuno dominirao glazbenim ljestvicama i pop-kulturnim imaginarijem prethodnog desetljeća, a tijekom 2021. se – nakon EP-a Scary Hours 2 s kojim je ušao u povijest plasiravši tri pjesme na prva tri mjesta Billboardove ljestvice – očekuje i njegov šesti studijski album Certified Lover Boy.

Velika je to odgovornost za nenametljivog, diplomiranog filmaša koji je brzo napustio svoje projekte snimanja kratkih filmova kako bi se u potpunosti posvetio praćenju života i rada danas 34-godišnjeg Drakea. Skudra je tako režirao njegov najnoviji singl What’s Next u kojem jednu od glavnih uloga igra Drakeov privatni Boeing 767 dok Skudra ubacuje brojne noćne kadrove Toronta i Drakea na CN Tornju, u Ripley Aquariumu ili u vagonu podzemne željeznice.

Skudra je autor brojnih behind the scenes fotografija, crnobijelih kadrova s turneja poput plastične čase Lil Wayne koja se uzdiže s dna pozornice ili Drakea okruženog svojim timom uoči izlaska na pozornicu. U spotu za Nonstop Skudra miksa zvuk studijske verzije pjesme sa zvukovima urlika publike. Ubacuje trenutke nabrijavanja Drakea pred sam nastup i njegove vokale s koncerta uživo u Londonu. U spotu ga kasnije vidimo na privatnom afterpartyju i dok se vozi kultnim londonskim double-deckerom.

Nonstop tako fanovima pruža gotovo dokumentaristički uvid u život kanadske zvijezde, snimke iz backstagea i iz zatvorenih, ekskluzivnih zabava, ali i kadrove s nastupa gdje četverostruki osvajač Grammyja komunicira sa svojom publikom.


U Kanadu je stigao kao dječak. Yousuf Karsh, ne Skudra. S obitelji je bježao od strašnog pokolja Armenaca koje se događalo u razdoblju Prvog svjetskog rata i Karsha je fotografiji poučavao njegov ujak. Proveo je nekoliko godina kao vježbenik u studiju fotografa John H. Gara da bi kasnije u Ottawi s 24 godine otvorio vlastiti studio.

Yousuf Karsh je status jednog od najcjenjenijih fotografa 20. stoljeća stekao zahvaljujući svojim impresivnim portretima slavnih i utjecajnih osoba.

Crno-bijeli portreti namrgođenog Winstona Churchilla (anegdota sa snimanja je priča za sebe), fotografija Ernesta Hemingwaya po kojoj mnogi od nas pamte njegov lik, samo su neki od niza bezvremenskih Karshovih radova među kojima su i anđeoski porterti Portije White ili Joan Crawford.

Vješta igra svjetla i sjene te renesansom inspiriran stil, učinili su Karshov rad prepoznatljiv, ali iza tih monumentalnih portreta stoji umjetnikova sposobnost improvizacije, privlačenja pažnje i povjerenja poznatih te način komunikacije sa svojim subjektima kao i speficična tehnika prezentiranja karaktera osobe kroz njegove crte i teksturu lica.

Izuzetna fotografija istaknutog francuskog pisca i intelektualca iz prve polovice 20. stoljeća, Françoisa Mauriaca, snimljena 1949. posljedica je nestanka struje u Parizu tijekom fotografiranja pa je Karsh umjesto električnog osvjetljenja koristio bijelu plahtu i uhvatio siluetu Mauriaca koji je 1952. dobio Nobelovu nagradu za književnost i značajno utjecao na francuski književni i filozofski život nakon Drugog svjetskog rata.

“Moje fotografije ne bi smjele pričati priču o samo tom trenutku, već govoriti generacijama koje tek dolaze”, izjavio je Karsh.

Uhvatio je osmijeh karizmatičnog Muhammada Alija, oči Alberta Einsteina, graciju Audrey Hepburn i brojna druga značajna imena iz svijeta umjetnosti, showbusinessa i politike. Manje poznati su njegovi portreti nepoznatih, svakodnevnih građana, ali igra svjetla i sjene je jednako izražena.

“Vjerujem kako svijet pokreće mali broj ljudi, ne većina”, reći će pak Karsh komentiravši svoj naglasak na fotografiranju svjetskih dužnosnika, slavnih i poznatih.

Ta sposobnost da pokreću i utječu na svijet u velikoj je mjeri posljedica statusa i imidža kojeg njeguju, a fotografi poput Yousufa Karsha ili primjerice Georga Hurrella mogu biti ključni u njihovom nastojanju da izgrade tu reputaciju.


Suradnja Drakea i Skudre je pomno razrađena, ali ostavlja dojam montaže improviziranih, b-roll kadrova. To nije slučajno s obzirom na to da Skudra preferira upravo takav foto-novinarski stil snimanja na lokacijama i u hodu umjesto u studiju. Ističu se brojni tracking shotovi u kojima kamera snima Drakea s leđa, hvata ga u trenucima kada je sam ili ga jednostavno prati dok obavlja zakazane sastanke kao primjerice u spotu za When To Say When & Chicago Freestyle.

Atmosferični spotovi se odlično uklapaju u Drakeov koktel luksuza i promišljanja o vlastitim životnim odlukama.

Povjerenje koje je Drake izgradio prema Skudri vidi se i u činjenici da ga ovaj prati na gotovo svim poslovim putovanjima, a Drake je njemu povjerio i snimanje intervjua za Rap Radar i zvao ga da snimi njegovu dionicu na spotu za pjesmu Only You Freestyle na kojoj je bio gost Britancu Headie One-u.

“Uvijek sa sobom imam kameru što znači da je držim kraj sebe i dok sam na večeri s drugima. Odmah uz nož i vilicu. Uvijek skeniram, čekam da se nešto, bilo što, dogodi”, reći će Skudra čiji je otac bio fotograf pa je osnove zanata učio još kao dječak. “Nikad ne znam gdje na svijetu ću završiti”, objašnjava dinamiku suradnje s Drakeom.

Skudra uspijeva lijepo uhvatiti esenciju slave i luksuza u 21. stoljeću. Ona više ne podrazumijeva nužno samo pristup svemu, svakome i svačemu već je naglasak na nepristupačnosti, čuvanju privatnosti odnosno na mogućnosti da sam definiraš količinu privatnosti koju si spreman dijeliti kao i način na koji ćeš to napraviti. Luksuz ne podrazumijeva više samo privatne večere u najfinijim restoranima ili iznajmljivanje cijelog ski resorta već i večere jedan na jedan s Rick Rossom u kuhinji nekog talijanskog restorana imena Nice Guy u Los Angelesu koji se promovira kao “posveta dekadentnom razdoblju mafijaških barova i restorana”. Na ulazu u kuhinju je obješen znak “NO PHOTOS please” što Skudra sve marljivo bilježi u sklopu videospota za pjesmu Money in The Grave. “Nice Guy, ne to nije osoba nego restoran”, čuje se konobara na kraju spota. “I više od toga. To je životni stil”.

Skudra sa sobom nerijetko povlači kameru sa 16mm filmskom vrpcom koja tim kadrovima daje dodatan štih sredine 20. stoljeća i nešto siroviji izgled u odnosu na digitalne kamere.

“Film reagira na svjetlost na način s kojim se mogu osobno povezati. Kada vidim kako izgledaju snimke iz filma Casino, nebo u filmu Days of Heaven ili kako je živopisan rad Larryja Towella, odmah sebi kažem kako je to ono što želim. Kao da istog trena svaki kadar postane klasičan i nostalgičan.”

Larry Towell je još jedan veliki kanadski fotograf poznat prvenstveno po foto reportažama iz zona konflikta koje je snimao po cijelom svijetu.

Kemija koju kroz zajednički rad postižu velike zvijezde i njihovi osobni fotografi, ostavlja često jednako dubok trag kao i sam rad određene poznate osobe. Pamtimo ih i vizualiziramo upravo kroz leće njihovih snimatelja.

U vremenu sve veće vizualizacije umjetnosti, među kojima je svakako i glazba koju danas gledamo koliko i slušamo, od velike je važnosti kvaliteta i talent osoba kojima umjetnici dozvoljavaju pristup i povjeravaju im svoj imidž pa kada vidimo Drakea onda ga često gledamo onakvog kakvog ga vidi Theo Skudra.