Tiborova Pacino petica stiže na valu reperove hiperprodukcije kakvu regionalna hip hop scena nije imala priliku viđati. Vratimo li se tek 12 mjeseci unatrag, Pacino 2 je bio već dobro preslušan nastavak odličnog prvijenca, ali nije bilo osobitih naznaka u kojem smjeru će se kreativno razvijati karijera ovog MC-a.

U tih 12 mjeseci Tibor je izbacio tri albuma iz serijala Pacino, projekt s KRAST-om i odličnu kolaboraciju Kocke s Kooladeom, ali se prvenstveno na sceni nametnuo kao produktivni radoholičar koji uređuje dva hip hop podcasta i kao MC koji je dobro uronjen u domaću hip hop scenu i u zadnje vrijeme okrenut manje komercijalnom zvuku.

U našoj hip hop realnosti u kojoj ritam, zbog nepotentnog tržišta, često diktiraju goli entizijazam i poluprofesionalno bavljenje glazbom, ovakav tempo je hvalevrijedan pristup i zdrav primjer za mlade artiste koji često odustaju zbog statusa hip hopa. Tiborov zaokret u odnosu prema glazbi i u pogledu na svoj rad, čest je motiv njegovih pjesama pa je to slučaj i na Pacino 5 koji se vraća Pacino korijenina, premda je sazrijevanje Tibora očigledno već na prvo slušanje.

Moguće je tvrditi da je Pacino 5 najmanje komercijalan album iz Pacino serije i dojam je da niti nema pretenziju privući široku publiku. Nema ni primisli o navijačkim hitovima, klupskim bengerima ili viralnim meme momentima za koje bi se mogao zakačiti pokoji casual slušatelj. Bortijev dgra je drugačiji, ta tišina tu je sve. Flowdeep i Tibor su zasukali rukav i zavukli ruku duboko u hip hop vreću pa je Pacino 5 album koji na težini i ljepoti dobiva što ga se duže i pažljivije sluša, premda već u startu udara u glavu s tvrdom uvodnom stvari 2+2 koju Tibor otvara s “Buraz, ako nema zarade ne izlazim iz stana. Nevolja ne dolazi sama i ne dolazi iz vana” pa preko oštrih drumova nastavlja bez zadrške kritizirati elemente hip hop scene davajući do znanja da je sad već veteran na svom teritoriju.

Tiborova vremenska linija

Postoji određena vrijednost, barem simbolična, koju sa sobom nose albumi u nastavcima. Bilo je tu brojnih u povijesti hip hopa od Chronic serije Dr. Drea, Volumes serije Jay Z-a, College serije Kayne Westa, Run the Jewels albuma u nastavcima, Prodigyjeve H.N.I.C. serije, Lil Wayneove Carter serije, Hitler Wears Hermes serijala Westside Gunna i brojnih drugih pa do Die John Bello Story serijala Kool Savasa ili Juiceove Hiphopijum serije. Ti nastavci ne moraju imati drugu poveznicu osim samog naziva, mogu tematski i stilski potpuno odudarati, ali služe nam kao svojevrsna vremenska linija, muzički checkpointi kroz koje možemo pratiti prolazna vremena izvođača.

Ako je na Pacino 3 sumnjao u sebe, Pacino 5 ostavlja dojam kao da sada više sumnja u druge. “Odlučio sam slijedit sebe i krenit sam, to je malen korak za mene, velik za TDK”, zaokružuje na završnoj traci Korak Dva. Sigurnost dolazi nešto s godinama nešto s iskustvom, a najnoviji Pacino ima neke od najpreciznijih projektila u serijalu. Teško ih je nazvat punchevima jer je na najiskrenijim trakama Tibor ujedno i stilski najslobodniji, bez osobite namjere da poentira sa svakim stihom i fokusiraniji je na slobodan stil.

“Upornost mi je tajni začin” otkriva kasnije na Korak Dva.

Delivery je neopterećen, opušten do granice da se uopće ne zamara rimom pod svaku cijenu. Tu je, primjerice, efektna homonimija na zaraznoj traci Vizuali, ali i kroz album provučene neke od najdomišljatijih igri riječi u karijeri. Refreni se lagano prelijevaju u versove i natrag pa taj razgovoran, laid back pristup dodatno doprinosi atmosferičnosti cijelog projekta. Upečatljiviji su unutarnji dijelovi stihova i način na koji ih Tibor odlučuje izbaciti, nego što su same rime na njihovim rubovima.

• 

• 

• 

• 

• 

Generacijska priča

Sitna promjena u kutu promatranja daje dojam da Tibor kvart i ulicu ovaj put snima s donekle povišenog rakursa. Ako je do sada bio lirički duboko uronjen u kvart, na Pacino 5 tematski i dalje govori o urbanom životu Zagreba, ali ubacuje neke iskustvene, promatračke zaključke pa se priča od one klasične kvartovske preusmjerava na generacijsku. Na Novinama na kojima mu gostuje Magellano, Tibor direktnije nego do sada komentira društvene teme, uključujući i zasićenost vijestima. “Kuća uvijek dobije, al’ nitko ti neće to reć pa nemoj mi prodavat sređen život il’ što već”, repa pak na Vragov laso na kojoj defetistički govori o dezorijentiranosti i besciljnosti koja se može preslikati na cijelu generaciju. Na Vizualima vidimo da su istine tim upečatljivije što su jednostavnije, Tibor repa, “Stigla plaća, a nitko ne treba dić’ keš”.

“Ak’ odem sutra valjda netko će nastavit sagu. Cijele knjige dogodile se tu na kvartu. Sve najjače noći završe u Ali Kebabu”, repa u svom prepoznatljivom stilu na traci Antracit za koju je podlogu radio Koolade.

Petica će vjerojatno pokupiti dobre kritike i slabe preglede. I Tibor i Flowdeep su preduboko u rukavcima hip hopa pa Pacino vjerojatno ne trpi usputnog slušatelja. Album je ovo koji se najbolje sluša tijekom noćnih vožnji gradom, album za manja druženja s najužim krugom koji sluša hip hop, još jedna kockica u Pacino mozaiku, album koji će veću uslugu napraviti domaćem hip hopu nego svojim autorima. Ovakav rad je nezahvalan, uslijede tapšanja po ramenu u stilu attaboy! odličan projekt, kava i nešto žestoko pa nazad u lab.

2 i 2 nisu 4 nego 5. Sinergijski je to učinak Tibora i Flowdeepa.

Pacino serijal će u konačnici biti veći od zbroja pojedinačnih Pacino albuma.