Dok je mlatio Erniea Terrella, Muhammad Ali je postavljao retorička pitanja. “Kako se zovem?”, uzvikivao je plešući po ringu te 1967. Razigran i spuštenog garda izbjegavao je Terrellove udarce, upućivao svoje kombinacije i ponavljao, “Kako se zovem? Kako se zovem?”

Ernie Terrell je uoči meča odbijao šampiona iz Luisvillea nazvati po njegovom novom imenu te ga je i dalje oslovljavao s Cassius Clay, imenom koji je Ali odbacio nazvavši ga “bjelačkim” i “robovlasničkim”. Nakon 15. rundi Ali je slavio jednoglasnom odlukom sudaca. “Bolje mu je da me od sada oslovljava pravilno”, zaključio je Ali neposredno nakon meča u mikrofon novinara Howarda Cosella.

Kasnije su u posebnoj emisiji Ali i Cosell sjedili jedan do drugoga i komentirali meč.

“Drago mi je da publika, koja je zbog novinara dobila pogrešnu sliku borbe, napokon može pogledati ovaj meč”, startao je čvrsto Muhammad umoran od lošeg odnosa medija prema njemu. Novinar Tex Maule je, primjerice, Alija nazvao “okrutnim” te zaključio da su mu najveći neprijatelji “vrijeme i vlastita zadrtost”.

“Nemoj, molim te, privatizirati ovu emisiju”, bocnuo ga je poslije Cosell. “Želim naglasiti gledateljima da, kada ti kažeš da su mediji dali pogrešnu sliku, to je tvoje mišljenje i ne nužno moje ili mišljenje ABC-a.”

Ali nije dao da ga to spriječi da u istoj emisiji kaže kako su sportski novinari krivo prenosili i opisivali tijek te borbe i kako se nada da novinari u inozemstvu na takav način ne prenose vijesti iz drugih zemalja.

“Hajde sad, nemojmo ovo pretvoriti u politički forum, Muhammade.”

“Moram se braniti, Howie. Svi mediji i novinari su protiv mene”.

Kasnije te iste godine, Muhammed Ali je osuđen zbog odbijanja da se priključi američkoj vojsci u Vijetnamskom ratu. Od ožujka 1967. do listopada 1970. možda i najbolji boksač svih vremena nije se smio i nije se mogao boriti u ringu.

Odnos između Muhammada Alija i Howarda Cosella će izrasti u jedan od najzanimljivijih odnosa između sportaša i novinara.

Zanimljivo je i da je Cosell promijenio svoje prezime iz Cohen koje mu je obitelji prišiveno od strane imigrantskih službi prilikom ulaska njegovog djeda u SAD.

Upravo je Cosell bio jedan od prvih koji je Muhammada Alija nazvao njegovim novim imenom. U svojoj autobiografiji Ali ističe kako se Cosell osobno založio za njega i tražio kod istaknutih dužnosnika, uključujući i kod potpredsjednika Spira Agnewa, da se podigne zabrana natjecanja. Cosellov sin će se kasnije prisjetiti prijetećih telefonskih poziva koje je njegov otac dobivao zbog svog zalaganja za Alija. “Govorili su da je on moj komentatorski suparnik, ali bio je jedan od mojih najžešćih branitelja kada su mi zabranili ulazak u ring. Imao je i jednu reklamu u kojoj je govorio ‘Ako ne vjerujete da je Ali prvak, uđite s njim u ring'”.

“To što je država učinila ovom čovjeku je nehumano i neustavno ako pogledamo peti i četrnaesti amandman”, govorio je Cosell. “Nitko nije rekao ni riječ kada su profesionalni igrači footballa odbili regrutaciju, ali Muhammad je bio drugačiji. Bio je crn i hvalisav.”

Howard Cosell, bivši pravnik koji je napustio struku ne bi li se posvetio televizijskom poslu, u široj javnosti je upravo bio prepoznat kao čovjek zadužen za Alija. Pratio ga je na putovanjima po SAD-u i inozemstvu. Ali bi mu znao reći da ne bi vidio ništa od svijeta da se on ne bori tako redovito. Iako je ostvario značajnu televizijsku karijeru neovisno o Aliju, Howard je i danas najpoznatiji kao reporter koji je izgradio vrlo dinamičan odnos s poznatim boksačem.

Njihova kemija pred kamerama je bila neosporiva.

Cosell nije štedio Muhammada Alija pred mikrofonom. Zadirkivao ga je, provocirao osjetljivim pitanjima i redovito propitkivao njegove odluke. Karizmatičan i snalažljiv, Ali je znao jednako dobro odgovoriti Cosellu. Njihovi intervjui i danas su jedna od najsvjetlijih točaka u nategnutom odnosu sportaša i medijskih djelatnika.

“Razjasnimo stvari”, govori mu Cosell 1974. “Ja sam stvorio tebe. Uzeo sam jadnog malog klinca iz Luisvillea…”

“Ti stvorio mene?”, ubacuje se Ali. “Nitko tko nije volio football nije ni znao tko si. Hajde, krenimo s intervjuom”.

Nešto kasnije Muhammad se smije. Govori, “Upravo si rekao da mi tijelo nije što je bilo prije i da me obuzeo strah? Ma jesi li ti lud? Možda da imam niži IQ bih i mogao uživati u ovom intervjuu.”

Pred kamerama su sparirali i 1966. i ponovno 1975. “Da nije bilo mene još bi krao bicikle po Luisvilleu”, govori Cosell dok mu Ali prekriva usta svojom rukom. “Ne govori ljudima da sam krao bicikle”, prekida ga.

“Govori jednostavnim jezikom. Uvijek izmišljaš velike riječi”, obraća mu se Ali i istovremeno mu namješta tupe na glavi. “Ljudi hoće vidjeti kako te udaram, šamaram. To je protuzaknito, ali ako me još jednom ovako naljutiš, kunem ti se da ću ti skinuti to s glave.”

1973. je televizija ABC u studio dovela Alija i Joea Fraizera. Producent Denny Lewin je boksače sjeo jednog do drugog ne bi li to rezultiralo boljom razmjenom. Howard Cosell je sjedio do Fraizera i vodio razgovor. Ali i Fraizer su komentirali svoju prethodnu borbu i nije trebalo dugo da uđu u raspravu u kojoj je Ali Fraizera nazvao “neznalicom” nakon čega se Fraizer ustao iz fotelje što je vrlo brzo učinio i Ali. U roku od nekoliko sekundi su obojica završila na podu studija, u klinču i hrvajući se.

“Kao što vidite imamo pravu scenu i teško je reći je li to zapravo ili se zafrkavaju”, posve mirno je sa svoje pozicije komentirao Cosell. Dok se grupa ljudi okupila ne bi li dvojicu boraca odvojila, Cosell je komentirao situaciju hladnokrvno i ne ustajući se sa svoje stolice.

“Svaki put kad otvoriš usta treba te kazniti zbog zagađivanja zraka”, otvorio je Ali jedan od intervjua s Cosellom. “Zadaješ mi više problema od mojih protivnika.”

Odgovarajući na pitanje iz publike je li mu Howard uistinu prijatelj, Muhammad Ali odgovara, “Sljedeće pitanje” te nakon smijeha publike dodaje, “Howard Cosell je najbolji profesionalac u svom poslu baš kao i ja. Obojica smo neovisni. Ne trebamo jedan drugoga. Svaki od nas kaže što misli. Poštujemo se, ali nismo prijatelji. Nedostaje mi kad ne promovira moje borbe jer smo odličan tim.”

U jednoj od najpoznatijih razmjena, Cosell je 1967., držeći jednu svoju ruku na Alijevom ramenu i komentiravši njegovo samopouzdanje rekao, “You’re being extremely truculent” (goropadan, nasrtljiv).

“What ever truculent mean, if that’s good, I’m that!”, brzo se snašao Ali.

Spontanost i neposrednost obojice rezultiralo je izvrsnim televizijskim sadržajem. Ali i Cosell su postali nerazdvojni partneri u očima javnosti. Takva otvorenost omogućila je Cosellu da, prema riječima samog Alija, postavlja pitanja koja drugi nisu željeli postavljati. U konačnici, snažni karakteri obojice muškaraca dopuštali su im da jedan drugog provociraju bez pretjerane ljutnje.

Kada mu je Cosell 1967. rekao da vjeruje kako nije ostao nitko s kim bi se mogao boriti, Ali mu je odgovorio, “Ostao si ti”. Uz smijeh publike Cosell je dobacio, “Do toga možda jednom i dođe.”

Nije do toga, dakako, došlo. Od 1964. kada je nakon pobjede nad Listonom Ali oduzeo mikrofon Cosellu i vikao “Ja sam najveći” da bi mu ovaj mirno uzvratio, “Pusti mikrofon“, međusobno poštovanje samo je raslo sve do Cosellove smrti 1995. Kćerka Jill se kasnije prisjetila suza koje su se cijedile s lica Muhammada Alija na komemoraciji za njenog oca.

Komentiravši onaj meč protiv Erniea Terrella za koji su novinari pisali da ga je odradio s lošom namjerom, Ali je rekao da nije njegov posao prekidati borbu već udarati protivnika.

“Nisi ti baš glup momak”, rekao mu je Cosell.

“Hvala Howie, ni ti nisi glup kao što izgledaš”, zaokružio je Ali.

Uostalom, Aliju nije bilo jasno zašto su svi bili iznenađeni njegovom agresivnošću. Unaprijed je najavio medijima da će Terrella tući punih 15 rundi jer mu je čovjek odbijao reći pravo ime.

Puno godina kasnije, prilikom dodjele nagrade društva Congress for Racial Equality, Howard Cosell je stajao na podiju uz proslavljenog boksača i rekao mu, “S radošću se sjećam svih onih godina koje smo zajedno proveli. Ti si vrlo poseban čovjek s vrlo posebnim značajem za sav američki narod.”

“Čestitam ti”, rekao mu je Cosell. “Čast mi je. Tvoje ime je Muhammad Ali.”