Uber za novinare? Zašto Substack funkcionira i može li preživjeti?

Povjesničarka Heather Cox Richardson trenutno je najpopularnija autorica na platformi Substack. Profesorica sa Sveučilišta u Bostonu iza sebe ima šest knjiga, ali pozornost šire javnosti privukla je svojim dnevnim objavama koje putem newslettera iz svog doma u Maineu šalje stotinama tisuća svojih pretplatnika. U njima profesorica Richardson toplim, ali suhim i vrlo odmjerenim tonom bilježi ključna događanja iz svijeta američke politike.

Tvrtka iz San Francisca tvrdi da ima preko 500 tisuća članova koji samostalnim autorima plaćaju za njihove tekstove koje zatim dobivaju putem e-maila. Substack uzima proviziju od autora, a zauzvrat autorima, novinarima, blogerima i znanstvenicima pruža tehničku podršku i daje platformu putem koje mogu bez uredničkih i inih pritisaka objavljivati sadržaj kakav žele i na način na koji žele.

“Mislim da je ključ u tome što su autori i čitatelji glavni i što smo im mi omogućili izravnu komunikaciju”, izjavio je osnivač i izvršni direktor Substacka Chris Best. “Mislim da na Substacku uspijevaju neki ljudi kojima bi to bilo teško u tradicionalnim medijima.”

Best je s kolegama Hamishom McKenziejem i Jairajom Sethijem želio stvoriti platformu koja će odskakati od negativne, nerijetko toksične atmosfere koja vlada na popularnim društvenim mrežama te kreirati mjesto koje bi moglo validirati novinarski posao oslobođen od korporativnih interesa koji nerijetko sputavaju rad novinara. Za distribuciju sadržaja izabrali su upravo format newslettera koji se proteklih godina pokazao kao vrlo popularan i cijenjen kako među publikom tako i među autorima.

Substack je tijekom 2020. i 2021. na platformu privukao popriličan niz eksponiranih imena među kojima su i novinar Glenn Greenwald (napustio Intercept u povišenim tonovima), novinar i pravnik Judd Legum, vrlo cijenjeni novinar mlađe generacije Matt Taibbi, Matthew Yglesias (napustio Vox), bivša urednica The New York Timesa Bari Weiss (napustila publikaciju nakon snažnih kritika jer je dozvolila objavu kolumne republikanskog senatora) i brojna druga imena.

Substacku gravitiraju autori i lijeve i desne provenijencije, a nerijetko im je zajednički nazivnik zapravo otpor prema tradicionalnim, korporativnim medijima.

SAD su nedavno bile rangirane kao posljednje od 40 zemalja obuhvaćenih istraživanjem o povjerenju u medije.

Substack je tako kritiziran zbog liberalnog pristupa slobodi govora, odnosno izostanka kontrole i cenzure nad sadržajem koji autori objavljuju pa i nad širenjem potencijalnih lažnih vijesti. Jednako je tako kritiziran i od dijela autora koji su s kompanijom potpisali ugovore o suradnji za fiksni iznos za koji smatraju da je značajno niži od onog što bi uprihodili da uzimaju postotak od svakog pretplatnika na svoj newsletter.

Facebook je u lipnju najavio lansiranje Bulletina, proizvoda osmišljenog po uzoru na Substack i s idejom da “osnaži nezavisne autore”. Kao i Substack, i Bulletin jamči da je lista mailova na koje šaljete svoje radove – u vašem vlasništvu i ukoliko napustite platformu.

Još početkom 2021. godine je Twitter ušao u industriju newslettera kupivši platformu Revue.

Tvoj potez!

Prijavi se i primi mail svaki put kad objavimo priču

Substack je omogućio piscima i novinarima jednostavan i direktan pristup čitateljima koji svojim novcem izravno nagrađuju konkretne osobe umjesto velike medijske kuće. Osigurao je i nekim autorima popriličnu zaradu, ali stavio na njih i pritisak da pišu i objavljuju stalno i bez dužih pauza kako bi zadržali dio publike koja plaća 5 ili 8 dolara mjesečno.

“Mislim da je velik broj ljudi u novinarstvu shvatilo koliko im karijere može ugroziti COVID pandemija te je odlučilo radije pokrenuti vlastiti posao nego ovisiti o drugima“, rezonira Alex Kantrowitz koji je BuzzFeed zamijenio Substackom fokusiranom na tehnološke vijesti.

Substack je tako stvorio niz malih, novinarskih obrta.

Kritičari će reći da se radi o Uberu za novinare. Platformski radnici bez radnopravne zaštite kakvu pružaju neke sindikalne podružnice u većim medijskim kućama. Novi oblik gig ekonomije.

Jedno od rješenja je i stvaranje manjih redakcija okupljenih oko newslettera u kojima može raditi veći broj novinara i pisaca i tako ponuditi širu lepezu tekstova i više materijala za čitatelje. Prirodan razvoj za Substack je i okret prema lokalnim vijestima čiji izdavači u SAD-u proživljavaju gladne godine jer pažnja i novac odlaze nacionalnim publikacijama.

U svakom slučaju, Substack svoj poslovni i ideološki model gradi na negativnoj percepciji medija kao i na zasićenosti publike stilom komunikacija na društvenim mrežama.

“Događa se transformacija ključnih institucija u Americi. To uključuje i medijske kuće i njihove nakladnike. Uključuje i hollywoodske studije i sveučilišta. Svi oni sužavaju, i to radikalno, ono što je dozvoljeno reći u odnosu na ono što nije”, tvrdi Bari Weiss koja sada zapošljava nekolicinu novinara u sklopu svog Substacka nazvanog Common Sense.

Substack je tako udomio niz novinarskih, akademskih i političkih disidenata, ali i neovisnih glasova koji smatraju da im se rad i izražavanje nepošteno nadziru, kontroliraju i cenzuriraju.

“Dave Chappelle je dobrodošao na našu platformu“, reći će osnivač Chris Best aludirajući na nastojanja da se Chappella cenzurira zbog izjava u njegovom najnovijem Netflix specijalu.

Chris Best je, za sada, odolio pritiscima da Substack ažurnije i agilnije kontrolira tekstove koji bi se mogli smatrati uvredljivima ili informacije koje bi se mogle etiketirati kao lažne. Substack inzistira na tome da ne želi biti fact checker niti ima namjeru ograničavati slobodu govora dok god se ne radi o prijetnjama ili otvorenim pozivima na nasilje.

“Ako se želiš prijaviti i primati moje emailove, onda je to odnos između mene i tebe i to treba dozvoliti”, zaključuje Best.

Prošle godine je Substack osnovao fond za pravnu podršku autorima. Ideja je da Substack Defender pruži pravnu zaštitu, pravni savjet i zastupanje u situacijama kada se autoru prijeti tužbom ili ga se zastrašuje. Substack autorima koje odluči da treba zaštiti, pokriva sudske troškove do milijun dolara.

Autori se na Substacku mogu nadati i sinergijskom učinku i lakšem probijanju do publike, s tim da je plafon za ovu platformu — čija se vrijednost sredinom 2021. procjenjivala na oko 650 milijuna dolara — još uvijek pod upitnikom baš kao i održivost poslovnog modela.

Još 2018. smo pisali o svježem pristupu nizozemskog magazina The Correspondent koji je vijestima htio pristupiti na drugačiji način, ali je njegov pokušaj osnivanja američke franšize u međuvremenu neslavno propao.

U ovom trenutku, Substack se pokazao kao izvrsna alternativa piscima i novinarima kao i solidan izvor prihoda u politički i gospodarski nestabilnim, pandemijskim vremenima. Ostaje vidjeti hoće li uspješno prebroditi napade kritičara, konkurencije i korporativnih medija te zadržati pažnju i novac publike i u nešto mirnijim vremenima.