Postoji poznati dijalog u romanu Očevi i djeca Ivana Turgenjeva. U njemu Arkadij pokušava Nikolaju i Pavelu Petroviču objasniti životnu filozofiju protagonista Bazarova.

“Što je Bazarov? Hoćete li, striko, da vam kažem što je on uistinu?

“Budi dobar pa mi kaži, sinovče?”

“On je nihilist!”

“Nihilist”, izusti Nikolaj Petrovič. “To dolazi od latinskog nihil, što znači ništa, koliko ja znam; prema tome, ta riječ označava čovjeka koji… koji ništa ne priznaje?”

“Koji se prema svemu odnosi kritički”, ustvrdi Arkadij.

“Pa zar to nije isto?”, upita ga Pavel Petrovič.

“Ne, nije isto. Nihilist je čovjek koji se ne klanja ni pred kakvim autoritetima, koji ne prihvaća nijedan princip na vjeru, ma kakvo poštovanje inače taj princip uživao.”

Iz današnje perspektive definicija nihilista ne bi trebala osobito iznenaditi sugovornika jer se taj pojam uvriježio u svakodnevnom govoru, ali imajmo na umu da je Turgenjev sa svojim romanom i likom Bazarova šesdesetih godina 19. stoljeća naišao na potpuno nespremnu publiku koja se s pojmom nihilizma nije imala prilike susresti pa su Očevi i djeca pokrenuli žestoku javnu raspravu, ali i popularizirali taj pojam.

Riječki Mamut je na svoja leđa stavio tu nezahvalnu ulogu da koncept nihilizma domaćoj i regionalnoj publici prenese u današnji društveno-politički okvir te praktički redefinira i kontekstualizira pojam nihilizma.

S tim na stranu, Nihilist je prije svega vraški dobar metal album.

Četvorka okupljena oko Mamuta objavila je studijski album od devet pjesama, najavila ga singlovima Nihilist i Kruna kako bi ste dobro znali u što se upuštate i onda bez popuštanja odsvirala dinamičan projekt koji nosi vrlo jasnu poruku nezadovoljstva s postojećim i otpora uvriježenom. Pretenciozno bi ovom bendu bilo lijepiti etiketu “glasa generacije”, ali glasovi brojnih mladih mogli bi potvrditi frustraciju i potpisati tekstove benda čiji se vokali frontmena i gitariste Ive Jurčića direktno i na trenutke podrugljivo obračunavaju s brojnim društvenim fenomenima.

Ono što je najdojmljivije na Nihilistu su glazba i produkcija. Uz Jurčića, na gitari pronalazimo još i  kreativnu snagu Borne Žderića, vrlo talentiranog Ninu Šafara na bassu te Roka Božića na bubnjevima pa je zvuk koji donosi Mamut težak, disonantan, u glavu i oslonjen na stupove nekoliko podžanrova metala.

Na Volji za Moć ćemo nakon žestokog uvoda i izvrsnog prijelaza doći i do fine gitarističke minijature pa ta pjesma lijepo ukazuje na cjelokupno dobro osmišljene strukture pjesama što je nedvojbeni forte Nihilista.

Bogovi Instagrama obračunat će se s neizbježnim licemjerstvom koji sa sobom donose društvene mreže, ali i s gramzljivošću potrošačkog društva koje pojedinca dovodi do ludila opisanog na singlu Kruna. “Samo želiš biti lijepa, biti netko kog svi žele jebat i kad usamljenost postane bolna uđi u kult i počni štovat“, čuje se na Bogovima Instagrama.

Izvrsna Poluga kroz koju se provlači fina melodijska linija, prema riječima samog benda je pjesma o nepristajanju na status quo. Poluga ujedno nudi i najdirektniji kontrapunkt trenutnoj političkoj slici u Hrvatskoj koja odumire kako demografski tako i duhovno. 

“Ja nisam zabava za vaše biračko tijelo”, čuje se prije brze vokalne dionice kroz koju Mamut vrlo jasno izražava gađenje prema “partijskoj propagandi” i načinu na koji se politička elita odnosi prema svom narodu.

Na Gozbi će mračnu temu najaviti vrlo efikasan, jezivi uvod. Uslijedit će vjerojatno i najdojmljiviji breakdown na kojem je bijes gotovo opipljiv dok slušamo, “Moje tijelo nije GOZBA”.

Mamutov prvi studijski LP je album s visokim intenzitetom koji je ukazao na svirački vrlo talentirani kvartet koji se pak ne boji iznijeti svoja društvena pa ni svjetonazorska stajališta. Ipak, Nihilist najveću vrijednost ima kada ga se shvati kao krik izgubljene generacije koja se slabo snalazi u hrvatskom egzistencijalnom vrtlogu i čiji svakodnevni strahovi i fiksacije nemaju nikakve veze s “retorikom staraca” koja se spominje na Poluzi.

Nihilist je generacijski obračun.

Muzički oštar i interesantan za preslušavanje, unatoč teškim temama i mračnim slikama. Bijes i tjeskoba mogu biti motivirajući kada ih ne prati rezignacija već angažiran otpor. Mamut želi aktivan, ne pasivan nihilizam. Teži rušenju postojećeg ne bi li se izgradilo novo, bolje i plemenitije.

Turgenjev je u Očevima i sinovima opisao sukob dvaju generacija koje se ne uspijevaju razumjeti. Ti i takvi obračuni su obilježili i stariju i noviju povijest. Čine se gotovo neizbježnima, ali unatoč tome, jaz među generacijama danas je zabrinjavajuće velik i toksičan.

Zbog stila života, konzumerizma i određenih negativnih aspekata tehnologije taj jaz više ne postoji samo među generacijama već i unutar svake generacije što neupitno dovodi do otuđenja i izolacije pojedinca što osjećamo slušajući Nihilista.

Album riječkih metalaca je žestok i beskompromisan uvid u košmar emocija i strepnji s kakvima se suočavaju tranzicijske i post-tranzicijske generacije na Balkanu. Starije generacije više nisu u mogućnosti razumjeti njihov svijet, glas ni jezik. Ne umiju odgovoriti njihovim potrebama.

Postojala su vremena kada bi adresati ovakvih poruka reagirali represivno pa bi albumi poput ovog bili cenzurirani, glazbenici maltretirani.

Danas je još gore jer premda pričaju na istom jeziku, ostaje dojam da oni kojima su ove poruke upućene – iste uopće neće razumjeti.