Call Me Up: Miriiam na studijskom debiju sumnje rastjeruje toplinom

Miriiam se publici predstavila samouvjerenim nastupom na svom debitantskom albumu “Call me up”. Ostavila je dovoljno prostora i za ranjivost.

Teško je procijeniti koliko je Miriiam samouvjerena.

Mlada zagrebačka kantautorica objavila je, pak, vrlo samouvjeren prvijenac Call Me Up pod etiketama Basic & Rough i Mudri Brk. Obratila se publici sigurnim vokalom čija interpretacija intrigira, a egzekucija i motivi su taman dovoljno pomaknuti da bi vam zadržali pažnju.

Nakon EP-a Heavyless iz 2018. i boravka u Londonu, Miriiam se u zagrebačkom studiju Penthouse okružila izvrsnim sviračkim društvom te producentski ozbiljno zaokružila pjesme za koje potpisuje i glazbu i tekst na engleskom.

Tu vokalnu samouvjerenost oplemenit će ranjivost koju pokazuje tijekom deset pjesma s Call Me Up. Upravo je taj koktel izvođačke samopouzdanosti i kantautorske ranjivosti dobitna kombinacija na albumu.

Naslovni singl Call Me Up je atmosferična i melodična vježba strpljenja i povjerenja baš kao što je pjesma Stella ljepotica albuma koja se iz mokre i usamljene teme pomalo razvija u raskošnu, raspjevanu budnicu. Ranjivost može biti iscjeljujuća.

Time is a healer, but it’s a killer when you’re the one struggling with the pain“, priznat će Miriiam na Stelli, ali i ponuditi kišobran kao zaštitu.

Miriiam je oduševila najavnim spotom za pjesmu Knot koji slavi dokolicu i zaljubljenost te otvara album davajući mu dobrodošao indie štih. Projekt je ovo koji uspješno izbjegava generična pop rješenja. Vješte vokalne dionice i snažan kantautorski pečat s razlogom dobivaju centralnu poziciju zahvaljujući dobrom producentskom radu Tonija Tkaleca i Edvina Đerahovića.

Miriiam ljubavnu tematiku obavija plaštom zaigrane lukavštine. To je ljubavni stratagem u kojem ne nedostaje nadmudrivanja. Na pjesmi Trick svaka se riječ važe dvaput. “Now, I have never been lonley. That’s a lie. It’s bullshit“, iskrena je Miriiam koja jednostavnost traži na izvrnutoj Simple-Minded Love i gotovo blagdanski optimističnoj Turn the Pages.

Sumnja se ipak uvlači u tekstove. Bilo na obiteljskoj melodrami Don’t Look Back, bilo na džekvajtovskoj Is It Your Son. Osobito bolna je tema na pjesmi Midnight koja progovara o drugom životu mlade majke i kroz niz upečatljivih slika dočarava surovu realnost žena primoranih šuljati se natrag u svoje stanove pred svitanje i pred buđenje njihove djece.

Pojavom snažnih, neovisnih glasova na svjetskoj glazbenoj pozornici poput Phoebe Bridgers, Weyes Blood ili Angel Olsen, dobro je vidjeti da i na hrvatskoj sceni imamo priliku slušati niz mladih glazbenica sa snažnom porukom i jasnom umjetničkom vizijom.

Suradnja s bendom nije umanjila atmosferu koja tradicionalno dolazi s kantautorskim radovima, ali ju je zvučno i aranžmanski obogatila gostovanjima izvrsnih svirača te pravovremenim pojavljivanjima trombona, usne harmonike ili klavijature uz primjetne teksture jazza i bluesa.

Njena vokalna samouvjerenost i vrlo prirodna interpretacija na engleskom otvorile su prostor melodičnom, raspjevanom i nadasve toplom albumu.

Ranjivost i iskrenost koju Miriiam pokazuje na svom studijskom prvijencu ne treba miješati s tankoćutnošću. Toplina i optimizam koji se probijaju kroz Call Me Up čine, pak, ovaj album vrijednim slušanja i rekli bismo gotovo pa… toploćutnim.


*Članak je ažuriran kako bi se ispravilo prethodno pogrešno napisano ime Edvina Đerahovića.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Website Powered by WordPress.com.

%d blogeri kao ovaj: