Bauk hip hopa kruži Europom

Prije nego što objavi svoju novu pjesmu, britanski reper Digga D mora tekst pjesme proanalizirati sa svojom odvjetnicom. Unutar 24 sata od objave pjesme, londonski drill izvođač dužan je o tome obavijestiti policiju. Ako policija procijeni da se radi o tekstu koji opisuje stvarno nasilje, Digga D krši sigurnosnu mjeru i vraća se u zatvor. Kako bi to izbjegao, njegovi branitelji tekstove pjesama prethodno analiziraju s policajcima. Cheffed up znači izboden. Shank znači nož.

Drill glazba je kao podžanr hip hopa postala sinonim za ulično nasilje, kriminal i bande. Soundtrack urbane džungle.

2017. su londonske novine Evening Standard istraživale smrt jedanaestorice mladih Britanaca u razmaku od 16 dana. Unutar teksta su provukli i rastuću zabrinutost da određeni trendovi u glazbi i prateći videospotovi potiču mlade na nasilje. Proteklih godina Velika Britanija bilježi snažan porast ubojstava noževima i drugim oštrim predmetima. Policijsko izvješće pokazalo je da je 2018. godine jedna trećina zabilježenih napada noževima bila povezana uz drill glazbu.

2018. godine je i sudac iz Londona u obrazloženju presude dvojici ubojica jednog mladog producenta komentirao kako postoji “legitiman razlog za zabrinutost zbog glamurizacije nasilja u materijalu koji imamo prilike slušati”. Glazbeni videospotovi maskirane, naoružane i neprobojnim prslucima zaštićene mladosti koja repa o životu na ulici, zabrinula je dio javnosti i struke dok su policiji i kriminalistima omogućili povezati drill s nasiljem i ubojstvima. Stotinjak videospotova poskidano je posljednjih godina s platforme You Tube. Sudac je izlaganje zaključio s opaskom da su okrivljenici “u tekstovima zapisanima u svojim mobitelima predvidjeli točan tip zločina koji se zatim dogodio.”

I sami glazbenici priznat će da stihovi iz ovih hip hop pjesama progovaraju o stvarnim pojavama u društvu. Izgleda da drill opisuje stvarnost, ali i predviđa budućnost.

Digga D nije jedini drill izvođač pod pažljivom policijskom prismotrom. Njegove kolege Skengdo i AM su 2019. godine služili zatvorske kazne zbog kršenja sigurnosne mjere obuhvaćene pod Criminal Behaviour Order. Zbog svirke uživo pjesme Attempted 1.0, policija je tu dvojicu zatvorila optuživši ih da prekršili mjeru koja im ne dozvoljava objavu ili izvođenje pjesama koje progovaraju o nasilju, u konkretnom slučaju nasilju nad protivničkom bandom.

Danas 21-godišnji Digga provodi vrijeme u zatvoru još od 2017. godine dok je 2019. bio umiješan u ulični obračun sukobljenih bandi pa su sigurnosne mjere određene i u sklopu tog suđenja. Zakon poznat kao Anti-Social Behaviour, Crime and Policing Act omogućuje nadležnim tijelima i sudovima da uz kazne propisuju i stroge sigurnosne mjere zbog povezanosti s organiziranim kriminalom. Tijekom suđenja Diggi, tužiteljstvo je koristilo stihove i videospotove njegovih pjesama ne bi li ga povezalo s drugim počiniteljima te u konačnici optužilo za udruživanje s ciljem počinjenja kaznenog djela.

Uz ograničenje kretanja, nošenja GPS narukvica i redovitu komunikaciju s probacijskim službama, ovaj zakon omogućuje i ograničavanje te zabranu umjetničkog izričaja za kojeg se procijeni da predstavlja prijetnju, opisuje stvarne događaje pa čak i navodi poštanske brojeve određenih dijelova gradova. Digga D je jednom prilikom vraćen u zatvor zbog činjenice da je nekoliko uzastopnih večeri spavao na adresi koju nije prijavio. U jednom od zatvorskih boravaka, Diggi je nožem izbodeno oko.

Životni stil povezao je drill s kriminalom baš kao što je nekad rock ‘n’ roll povezivan s drogom i seksom, uz razliku da se rock ‘n’ roll izvođačima na suđenju nisu izvlačili tekstovi pjesama kao materijalni dokazi ili karakterne studije.

Istraživanje sa Sveučilišta u Manchesteru utvrdilo je u razdoblju od 20 godina brojne slučajeve u kojima su se u kaznenim postupcima kao dokazi tužiteljstva koristili hip hop stihovi i videospotovi. U knjizi Rap on Trial Erik Nielson i Andrea L. Dennis također su ukazali na brojne slučajeve korištenja hip hop stihova kao dokaza u SAD-u. Ukazuju kako je hip hop praktički jedini žanr gdje je tako nešto moguće. Tekstovi su pisani u prvom licu jednine, nasilni su i fokusirani na kriminalne aktivnosti. Nielson i Dennis tvrde kako takvi tekstovi potvrđuju stereotipe i snažno utječu na tužilaštvo i suce.

“Nasilje i oružje su česta tema u rap glazbi pa poveznicu nije teško pronaći, ali kada se procjenjuje relevantnost dokaza sudovi često to čine ne uzimajući u obzir da je rap umjetnička kategorija sa svojim posebnim konvencijama”, tvrdi Abenaa Owusu-Bempah s London School of Economics. Drill izvođači koriste nasilnu i kriminalnu personu koju tužiteljstvo onda može iskoristiti. Rap je kompleksan i koristi kodirani, provokativni jezik popularan kod mlade publike”. Istraživanja iz SAD-a već su ranije ukazivala na to da javnost lošije reagira na nasilne stihove u rap glazbi nego u drugim žanrovima poput country glazbe.

Projekti poput Prosecuting Rap i Index on Censorship pokušavaju osvijestiti struku i javnost o specifičnostima hip hopa i nepravilnostima prilikom vođenja kaznenih postupaka. Ukazuju na probiranje stihova od strane policije i tužiteljstva, vađenje stihova iz konteksta te zlonamjerno tumačenje tekstova na način da se isti prikazuju kao da potiču nasilje. Vokabular u drillu je nedvojbeno nasilan, prljav, kodiran slengom. Sam naziv podžanra koji korijene vuče iz Chicaga, termin je koji označava nasilan napad na protivničku bandu. Smatra ga se najutjecajnijim podžanrom hip hopa u proteklih deset godina i kao takav se u nekoliko valova proširio Europom.

Engleska mladost okružena je policijskim sirenama, noževima i nadzornim kamerama. Bally znači fantomka. Bando znači napušteni prostor.


U listopadu 2021. Švedsku je potreslo ubojstvo mladog i popularnog repera Einára u atentatu povezanom s obračunima bandi u Stockholmu. Einár je imao 19 godina. Bio je jedan od najslušanijih mladih repera i dobitnik prestižnih nagrada. Prethodno je bio i otet i premlaćivan od strane suparničke bande čiji su neki članovi u međuvremenu i osuđeni.

Švedska proteklih godina bilježi snažan rast kriminala. Istraživanja pokazuju kako je broj ubojstava po glavi stanovnika u Švedskoj danas veći od europskog prosjeka, otprilike četiri ubojstva na milijun stanovnika u odnosu na europskih 1.6. 2019. godine je zabilježen porast eksplozija bombi od 60%. Osam od deset ubojstava povezano je uz organizirani kriminal kojeg dio javne i političke scene povezuje s migrantskom politikom, rastućom društvenom stratifikacijom i stilu života po segreriranim švedskim getoima. Povezuje ga se i s drillom.

Britanski The Guardian u prosinačkoj reportaži uz Einára spominje i repera Lela iz Göteborga te piše o kvartovima preplavljenima kriminalom i nasiljem koje se glamurizira kroz hip hop. Reper Yasin i sam je provodio vrijeme po zatvorima, a nerijetka su pozivanja na bojkot njegove glazbe (uključujući i zabranu njegovih pjesama na Spotifyju) zbog njene nasilne naravi.

Daily Mail je u veljači 2021. izašao s naslovom Ubojica, silovatelj i nasilnik… na vrhu Spotify drill playliste reagiravši tako na tri artista SJ-a, CB-a i Yanka koji uz rap karijere imaju i policijske dosjee. Nabrojali su ukupno deset delinkvenata u top 30. Statistika nije na strani drilla. Udruge koje se bore protiv nasilja među mladima tvrde da Spotify zarađuje promovirajući kriminal, komesar londonskog Metropolitana tvrdi da drill detaljno i s velikim entuzijazmom glorificira napade noževima. Bells su metci. Dotty je sačmarica.

“Kako možete spriječiti nekoga da priča o svom životu?“, pita se Diggin menadžer. “Što želite? Izbrisati cijelu jednu generaciju i onda se pet do deset godina ništa neće ni objavljivati. To nema smisla“, zaključuje.

Naslovnica CB-evog albuma “A Drillers Perspective” 

Društveni i ekonomski jaz te segregacija dijela stanovništva po slijepim crijevima europskih metropola, rezultirala je generacijom mladih koji djeluju van sustava ili koje je sustav obrazovanja i socijalnih službi jednostavno odbacio. U začaranom krugu siromaštva i kriminala, jasno je da oni progovaraju o životu kojem su izloženi. Naoružavaju se noževima i pištoljima, ali i kolokvijalizmima, buntovnim nihilizmom te mračnom produkcijskom kulisom drilla koji im nudi često i jedinu mogućnost izlaza i vertikalne mobilnosti.

Životni stil povezao je drill s kriminalom baš kao što je nekad rock ‘n’ roll povezivan s drogom i seksom, uz razliku da se rock ‘n’ roll izvođačima na suđenju nisu izvlačili tekstovi pjesama kao materijalni dokazi ili karakterne studije.

U belgijskom Antwerpenu policija osobitu pozornost posvećuje drill sceni okupljenoj oko kolektiva poput SOV-a, K9-a i SSQ-a te zaključuje da ne mogu isključiti mogućnost kako upravo ta glazba potiče na nasilje. Napominju i da drill izvođači dodjeljuju posebne poene napadaču na protivničku bandu i oduzimaju ih onome koga policija uspije uhvatiti.

U nizozemskom Amsterdamu policija već godinama upozorava na maloljetničko nasilje i povezuje ga uz pripadnost drill bandama. Gradonačelnik Rotterdama je bez ustezanja povezao jačanje popularnosti drilla i subkulture koja s njim dolazi s maloljetničkim kriminalom.

Francuska njeguje dugačku hip hop tradiciju, a taj žanr se u određenim krugovima smatra stranim, u nesuglasnosti s francuskom tradicijom, gotovo nečistim i primjerenim tek doseljeničkim zajednicama. Još iz vremena devedesetih i Suprême NTM-a čiji su otvoreni obračuni s policijom i francuskim kulturnim establišmentom rezultirali cenzurama i uhićenjima, Francuska s hip hopom živi u, rekli bismo, tvrdoj kohabitaciji.

I dok su proteklih godina glazbene chartove okupirali hip hop singlovi i albumi, francuski Syndicat National de l’Édition Phonographique (SNEP) mijenjao je svoje standarde mjerenja slušanosti što je, slučajno ili ne, rezultiralo izbacivanjem brojnih hip hop uspješnica iz kategorija za određene nagrade. U izvještaju za 2019. naglašavaju uspjeh pop glazbe i naznačuju kako bi rast streaming platformi trebao smanjiti fenomen stavljanja prevelikog naglaska na hip hop repertoar (fra. corriger le phénomène de surexposition du répertoire rap, hip hop ).

2019. godine je slabo poznati francuski reper Nick Conrad dobio publicitet nakon što je kažnjen zbog pjesme Hang White People. Premda je tvrdio da se radi o alegoriji, zbog nasilnih stihova i videospota kažnjen je novčano pa se vratio s pjesmom u kojoj repa da bi “Francusku trebalo jebati do agonije“. Sud je u presudi utvrdio da pravo na umjetničko izražavanje ipak nije apsolutno. U rujnu je oslobođen krivnje zbog proceduralne greške.

“Tako ih čine samo još popularnijima“, komentirao je irski driller INK praksu skidanja pjesama s You Tubea. “Nije mi jasno ni što znači da su pjesme zabranjene (eng. banned). Odmah nakon skidanja ih netko ponovno stavi na neki drugi kanal. Znači da zapravo nisu ni zabranjene”.

Gustave Courbet – Pokop u Ornansu

Mogu li drill odnosno hip hop izvođači zaštitu pronaći u okrilju članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda? Konvencija jamči pravo na slobodu izražavanja, ali podrazumijeva i da ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti. Kritičari naglašavaju kako je drill jedini glazbeni žanr koji, primjerice u Velikoj Britaniji, podliježe spomenutim CBO-evima i još restriktivnijim odredbama iz Policing and Crime Act-a te čiji se umjetnički izričaj koristi kao dokaz na suđenjima članovima bandi. Umjetnički izraz u hip hopu nerijetko se smatra stvarnom prijetnjom ili pozivom na nasilje. U predmetu Handyside v. United Kingdom, Europski sud za ljudska prava je 1976. godine iznio stajalište kako se sloboda izražavanja odnosi i na one ideje i informacije koje adresatima mogu biti uvredljive pa i šokantne.

Osobito je, stoga, zanimljiv slučaj španjolskog repera Josea Miguela Arenasa, umjetničkog imena Valtonyc.

Arenas se trenutno nalazi u egzilu u Belgiji koja ga odbija izručiti Španjolskoj temeljem europskog uhidbenog naloga i nakon što je Vrhovni sud u Španjolskoj potvrdio presude nižih sudova kojima se Arenasa osudilo na kaznu zatvora zbog vrijeđanja kraljevske obitelji, govora mržnje te poticanja na terorizam. Arenas je ta stajališta iznio kroz svoje pjesme. Španjolski sudovi su zaključili da Arenas treba snositi odgovornost za svoje tekstove koji su imali kapacitet generirati strah i anksioznost u društvu, neovisno o njegovim stvarnim namjerama. Citirali su i presudu ESLJP-a Hogefeld v. Germany kojom je odlučeno da zaštita slobode izražavanja ne štiti izražavanje koje potiče na terorizam.

Ustavni sud u Belgiji je u listopadu 2021. godine potvrdio stajališta belgijskih sudova i Arenasa odbio izručiti Španjolskoj smatrajući da iznesena stajališta i vrijeđanje krune kroz hip hop pjesme uživaju zaštitu zajamčenu člankom 10. Konvencije. Belgijski Ustavni sud je tom prilikom otklonio mogućnost da je navedeno Arenasovo postupanje kazneno djelo i u Belgiji, s obzirom na to da je belgijski zakon iz 1847. godine kojim je kažnjivo vrijeđanje kralja, Ustavni sud proglasio suprotnim pravu na slobodu izražavanja u demokratskom društvu.

Pažnju javnosti privuklo je i uhićenje katalonskog repera Pabla Haséla koji je završio u zatvoru zbog svojih tekstova, ali i objava na društvenim mrežama putem kojih je, prema stajalištima španjolskih sudova, vrijeđao kraljevsku obitelj i poticao na terorizam.

Reper Unknown T oslobođen je od optužbi za ubojstvo tijekom suđenja u kojem su kao dokazi koji upućuju na njegov nasilan karakter korišteni tekstovi iz njegovih pjesama.

Pozitivan primjer s francuskih sudova predstavlja oslobođenje od optužbi repera OrelSana (Pascal Aurélien X.) za čije je uvredljive stihove sud rekao da trebaju biti tumačeni unutar konteksta pjesme, da demokratsko društvo mora tolerirati različita tumačenja “moralnog” te u izvrsnom psihološkom osvrtu navodi i kako navedeni stihovi govore o ranjivosti samog izvođača.

Branitelji i pravni zastupnici ovih izvođača trebali bi dokazati da su navedene mjere, koje uključuju i cenzuriranje te zabranu izvođenja pjesama, neproporcionalne i kao takve nisu nužne u demokratskom društvu.

Književna djela, filmovi, drugi glazbeni žanrovi, umjetničke slike i ostali oblici umjetničkog izražavanja te njihovi nasilni elementi nisu pod jednakom prismotrom pod kakvom je hip hop.

U stručnom radu Policing the beats: The criminalisation of UK drill and grime music by the London Metropolitan Police, Lambros Fatsis iznosi argumente protiv kriminalizacije drilla navodeći kako taj žanr naturalistički prenosi, ali ne stvara nasilje već otvara prozor u obrasce nejednakosti i društvenu isključenost koja pogađa afroameričku mladost i ujedno služi kao ogledalo prema nepravednim, agresivnim i diskriminatornim policijskim postupanjima.

Definiranje drill kolektiva kao bande omogućuje policiji primjenu širih ovlasti, profiliranje i pojačan nadzor, a u konačnici rezultira represijom i cenzurom glazbe umjesto da se fokus stavi na suočavanje s izvorima problema koji mladost u Europi tjeraju u kandže kriminala.


Odluka francuskog slikara Gustavea Courbeta da se 1849. na izložbi u pariškom Salonu predstavi sa svojim djelom Pokop u Ornansu, dočekana je s nevjericom, neodobravanjem i odbijenicom. Courbet je svoju sliku u konačnici predstavio u sklopu alternativne izložbe osmišljene kao odgovor na kritike i napade iz Salona. Pokop u Ornansu danas se smatra sprovodom simboličkog romantizma.

Na golemom platnu promjera 315×668 cm u pravilu rezerviranom za povijesne slike, prikazao je pokop svog strica u gradiću Ornans. Prikazao ga je realistično, tmurno i naturalistički, izabravši umjesto modela i grčkih heroja, obične, svakodnevne ljude koji su pokopu prisustvovali. Nije postojalo ništa uzvišeno niti romantično na toj slici. Njegovi suvremenici i kritičari bili su zgroženi i uvrijeđeni. Courbet je napadnut da namjerno ističe ono ružno.

Njegov buntovnički realizam opirao se umjetničkom idealizmu tog vremena. Službeni, akademski narativ ipak nije uspio zaustaviti nadolazeći plimni val umjetnika inspiriranih Courbetom kao i utjecaj koji je imao na scenu. Bilo je potrebno organizirati i Salon Odbijenih ne bi li se zadovoljio interes javnosti koja je žudjela za nečim novim i inovativnim ma koliko to novo bilo suprotno tadašnjem moralu i vladajućim uzancama te suprotno establišmentu.

Nemoguće je bilo Courbeta zaustaviti da slika ono što vidi. Prokrčio je put za Maneta i zatim za nadolazeću generaciju impresionista.

Prljavi realizam progovorit će o stvarnim problemima i to jezikom koji će mnogi smatrati uvredljivim pa čak i kažnjivim. Umjetnost je nerijetko prva progovarala o fenomenima i tabuima koji okružuju društvo i nerijetko je zbog toga bila proganjana i zabranjivana. Gotovo nikad se takav odnos prema umjetnosti nije pokazao opravdanim niti učinkovitim.

Upitno je u kolikoj mjeri bi hip hop pjesme uopće trebale biti dozvoljene kao dokazi na suđenjima. Pisane su u prvom licu jednine, hvalisave su, fetišiziraju oružje i novac. Iako ponekad autobiografske, vrlo često nasilna persona u njima ima funkciju lirskog subjekta i tekstovi se ne bi trebali automatski interpretirati kao iskazi ili svjedočanstva.

Dok promatraju val nasilja koji hara Europom, nedostatak sluha određenih društvenih skupina tjera ih da vide i čuju samo bauk hip hopa. Utišavanjem glazbe neće se zaustaviti buka kriminala. Možemo biti cinični i reći da izvođače treba pustiti da snimaju jer dok snimaju sigurno ne bodu.

Ipak, možemo pokušati i razumjeti taj jezik i shvatiti zašto je često artikuliraniji od drugih kada progovara o nasilju koje ga okružuje. Nerazumijevanje i strah od novog i drugačijeg je put ka cenzuri. Cenzura vodi u spiralu prigušenog, nevidljivog nasilja. Bagged znači uhićen. 3 se čita kao free i predstavlja poziv da se prijatelja ili člana kolektiva oslobodi, pusti na slobodu.