Nedavna odluka Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Freitas Rangel protiv Portugala, značajan je iskorak k daljnjoj zaštiti slobode izražavanja koje pravo je zajamčeno člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Emídio Arnaldo Freitas Rangel bio je poznati portugalski novinar koji je 2010. godine pred parlamentarnim odborom dao iskaz kojim je optužio članove udruge sudaca (Associação Sindical de Juízes Portugueses – ASJP) i udruge javnih tužitelja (Sindicato dos Magistrados do Ministério Público – SMMP) da novinarima neovlašteno otkrivaju informacije iz aktivnih sudskih postupaka te na taj način otkrivaju tajne i zaštićene podatke te utječu na javno mnijenje.
Neposredno nakon izlaganja pred parlamentarnim odborom, Freitas Rangel je u intervjuu izjavio kako je svjedočio širokoj političkoj intervenciji s negativnim posljedicama te istaknuo kako suci i javni tužitelji koriste svoj privilegiran odnos s novinarima i dijele im povlaštene informacije.
Udruge su podnijele kaznene prijave te je novinar u konačnici pravomoćno osuđen zbog povrede časti i ugleda uz novčanu kaznu u visini od šest tisuća eura te naknadu štete od po 25 tisuća eura za svaku udrugu.
Nakon osam godina, ESLJP je donio odluku kojom je ocijenio da portugalski sudovi nisu dali odgovarajuće obrazloženje za svoje miješanje u podnositeljevo pravo na slobodu izražavanja, zaključivši da miješanje nije bilo neophodno u demokratskom društvu.
Ova odluka je tako stavila pravo na izražavanje o temama koje su u javnom interesu iznad zaštite ugleda i časti pravnih osoba, u konkretnom slučaju sindikata sudaca i javnih tužitelja.
“Sud prihvaća da je uplitanje (u pravo izražavanja) služilo legitimnom cilju zaštite povjerenja javnosti u pravosuđe i na taj način zaštite autoriteta pravosuđa u smislu članka 10. stavka 2. Konvencije. Međutim, ostaje utvrditi je li miješanje na koje se poziva bilo nužno u demokratskom društvu”, stoji u odluci ESLJP-a.
Presuda Vrhovnog suda u Portugalu je tako trebala proći test nužnosti u demokratskom društvu. Nije ga prošla.
Sud ističe da govor koji se odnosi na političke teme ili teme od javnog interesa, uživa veću razinu zaštite od uobičajene pa javna vlast ima sužen prostor unutar kojeg bi mogla tvrditi da takvo izražavanje ne bi smjelo biti zaštićeno. Sud se u obrazloženju poziva a Odluku u predmetu Baka protiv Mađarske u kojem je ESLJP zaštitio pravo smijenjenog predsjednika Vrhovnog suda da kritizira vlast u vezi s provođenjem reformi u pravosuđu.
Ipak, detalj zbog kojeg ova odluka plijeni pažnju jest činjenica da je Rangel u sklopu svog izlaganja iznio i iskaz kako je osobno svjedočio primopredaji informacija i spisa između jednog državnog djelatnika i novinara. U kaznenom postupku koji je uslijedio, spomenuti novinar je to opovrgnuo. Stajalište portugalskih sudova bilo je to da je Rangel naštetio reputaciji spomenutih udruga iznoseći netočne činjenične tvrdnje.
“Sud smatra da se izjave koje je dao podnositelj zahtjeva treba shvatiti u okviru specifičnog konteksta u kojem su dane. Čak i ako je dotični novinar negirao navode o razmjeni spisa predmeta, ostavljajući tako te tvrdnje neutemeljenima, podnositeljeva izjava može se smatrati da nadilazi ovu konkretnu tvrdnju i da govori na općenitiji način o razmjeni informacija od stranu dviju organizacija“, stoji u obrazloženju Odluke.
“Iako se ovo može smatrati pretjeranom i stoga nesretnom formulacijom, komentari podnositelja zahtjeva mogu se protumačiti i kao ilustracija šire društvene kritike o neprimjerenoj intervenciji pravosuđa u cjelini u politiku i medije, koja rasprava je bila predmet javnog interesa i za koju je vjerovao da je istinita”, zaključuje ESLJP.
Sud je tako Rangelove izjave tumačio u kontekstu cjelokupnog izlaganja te ih protumačio kao crticu, vinjetu koja dočarava cjelokupni problem o kojem je govorio. Iako činjenicu razmjene spisa nije uspio dokazati, ESLJP je mišljenja kako za istu nije smio biti kažnjen jer demokratskom društvu prijeti veća šteta od zaleđivanja javne rasprave nego od pojedinačne, makar i netočne prezentacije činjenica.
Nesvakidašnje je ovo tumačenje ESLJP-a s obzirom na to da, za razliku od anglosaksonskog, europski pravni sustav ne uobičava štititi iznošenje potencijalno netočnih činjeničnih tvrdnji. Predstavnici Portugala oslanjali su se na to da Rangel nije uspio dokazati tvrdnju koja je naštetila ugledu i časti spomenutih udruga, te je stoga morao i kazneno odgovarati u cilju zaštite njihove reputacije.
ESLJP je ovdje zauzeo drugačije stajalište nego u jednom drugom predmetu citiranom u ovoj Odluci. U predmetu Bédat protiv Švicarske, sud nije štitio oštar jezik novinara Arnauda Bedata koji je u članku vrlo negativno okarakterizirao vozača kojemu se sudilo zbog uzrokovanja teške prometne nesreće sa smrtnim posljedicama.
Suprotno tome, u predmetu Morice protiv Francuske, ESLJP jest zaštitio pravo izražavanja odvjetnika koji je javno i putem tiska kritizirao sutkinju u jednom njegovom predmetu, istaknuvši kako je važno zaštititi pravo izražavanja u pitanjima od javnog interesa. Ipak, u tom slučaju nije bilo govora o iznošenju činjenica već mišljenja.
Odluka o ovom predmetu je, stoga, važan korak u širenju opsega zaštite slobode govora o pitanjima u javnom interesu, što je u velikoj mjeri krucijalan element novinarskog rada. Premda Freitas Rangel osporavane izjave nije iznio u mediju oni jesu posljedica njegovog novinarskog angažmana i jesu prenesene putem brojnih portugalskih medija.
Sud je utvrdio da je potrebna najpažljivija kontrola s njegove strane kada, kao u ovom slučaju, mjere ili sankcije koje su poduzete od strane nacionalnog tijela mogu obeshrabriti sudjelovanje medija u raspravama o legitimnim pitanjima zainteresirane javnosti i poticanje debate pa je ova odluka na tragu one u predmetu Bladet Tromso i Stensaas protiv Norveške.
Odluka Europskog suda za ljudska prava može se protumačiti u smislu da Sud smatra kako javno iznošenje informacija koje su od javnog interesa, uživa visok stupanj zaštite pod okriljem članka 10. Konvencije te eventualna šteta nastala iznošenjem nepotpunih i nedokazivih informacija nije nužno veća od šteta koja bi nastala gašenjem javne rasprave zbog straha od kaznenog progona. Jednako tako, iznošenje činjeničnih detalja potrebno je tumačiti u kontekstu cjelokupnog izlaganja u sklopu kojeg su sporne tvrdnje iznesene.
Freitas Rangel nije dočekao ovu odluku. Preminuo je još 2014. godine, a prema podacima ESLJP-a ovaj predmet su preuzele njegove kćeri i tako mu očistile ime.
ZADNJE POLJE 